Kad se gleda u prolazu, obnova zadarske rive i mula ne izgleda baš toliko zahtjevno i komplicirano. A radovi i čitav projekt sve su samo ne jednostavni i lako izvodljivi. Radi se vjerojatno o jednom od najkompliciranijih obalnih zahvata u Zadru, koji su poduzeti doslovno u posljednji trenutak. Obala kralja Petra Krešimira IV ili jednostavno riva kako je većina Zadrana naziva, obnovljena je doslovno u pet do podne.
Izgrađena prije 150 godina, još u vremenu austrijske carevine, a teško stradala za savezničkih bombardiranja u Drugom svjetskom ratu, riva je nagrižena morskim i klimatskim utjecajima otkrila znatna oštećenja. O kolikim se razmjerima sanacije radi, otkrit će nam mlada ekipa zadarskih stručnjaka koja dirigira čitavim projektom obnove rive i mula. Oni su predstavnici investitora, projektanata i izvođača projekta: Marijeta Kalanj Jelavić, pomoćnica ravnatelja Lučke uprave Zadar za infra i supra razvoj, Katarino Dorkin, projektant i suradnik na projektu rekonstrukcije i Milena Katičin, inženjerka Kali gradnje podizvođača Adriainga. Ključan je to tim rekonstrukcije mula i rive, a čitavom poslu, osim stručno pristupaju i jako emocionalno.
Jer obnova zadarske rive ipak nije posao kao svaki drugi, radi se o simbolu Zadra na koji su svaka Zadranka i Zadranin vrlo ponosni. Riva (i mul) zapravo se obnavljaju kao nešto svoje – u glas će nam reći tim mladih stručnjaka s kojima razgovaramo na mulu koji se polako, ali sigurno „odijeva“ u kameno ruho. Ali do ove faze prošao se dug put obnove…
Projekt je bio vrlo kompleksan i dugotrajan. Prvi istražni radovi napravljeni su još 2008. godine, jer već je tada riva propadala i urušavala se, bilo je i podlokavanja. Prva ideja je bila da se riva samo popravi, s obzirom da Grad nije raspolagao velikim sredstvima. Ali geotehnički istražni radovi pokazali su strukturna, vrlo ozbiljna, oštećenja duž cjelokupne rive i shvatili smo da moramo ići u kompletnu rekonstrukciju. Prvi projekt nastao je još 2010. godine. Mul je u povijesti teško stradao za vrijeme bombardiranja uslijed čega je skraćen za 15-tak metara i pokrpan betonskim plombama. Prvobitna ideja i za mul bila je da se samo sanira jer je betonski zid tamo bio nešto novijeg datuma.
Godine 2018. napravljena je prva revizija tih planova, a prije nego što se krenulo s radovima na mulu odlučeno je da se napravi dodatni pregled obalnog zida. Skenirali smo čitavi mul i napravili 3D blizanca gata koji nam je dao potpuno realnu sliku stanja iznad i ispod mora. Nakon intervencije sondažnim jamama i čitave nove analize shvatili smo da i mul moramo u potpunosti obnoviti. Projekt je također nalagao da mu se vrati prvobitni oblik, odnosno da se produži za tih 15 metara. Novac iz EU fondova ne dobiva se tek tako, pa smo sve to morali predočiti Središnjoj agenciji za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFA). Dokazali smo im da dolazi do eksponencijalnog povećanja broja oštećenja što je jako opasno jer može dovesti do kolapsa. Praktički smo morali ponovno izgraditi čitavi novi mul, ali u zadanim gabaritima kakav je nekad bio – objašnjavaju Marijeta i Katarino.
- Sad imamo istu konstrukciju mula kao i obale. Promijenili smo čitav obalni zid i nasuli novi materijal, te ugradili novi kamen. On će imati i operativnu funkciju, moći će pristajati brodovi uz njega do 50 metara duljine. Što se tiče dubine, dovoljna je za referentni gaz od 3,20 m na jugoistočnoj strani. Projekt se nije bavio produbljenjem jer bi to značajno kompliciralo radove. Novi će mul sada biti dug skoro 80 metara i širok 15 metara. Na njega dolazi lanterna koja će imati isti oblik kao i postojeća na Istarskoj obali. Takva lanterna je prije bila na mulu, ali je uništena bombardiranjem – objašnjava Marijeta.
Iako je projekt prenamijenjen u hodu, financije nisu značajno narasle. Kad se odustalo od sanacije koja je zapravo bila jako skupa, postotak poskupljenja projekta je bio vrlo mali, a s rekonstrukcijom se dobilo jako puno.
Radovi bi prema sadašnjem intenzitetu izvedbe trebali završiti do sredine srpnja kada bi riva s mulom trebala opet zasjati novim izgledom.
Rekonstrukcija se radila pod budnom paskom konzervatora. Uvjetovali su da se ne smije odstupiti niti milimetra od postojećih gabarita i oblikovanja. Čak su sugerirali i vrstu kamena, odlučeno je prema zadanim svojstvima da to bude brački kamen veselje. Također su odredili da se svaki kamen koji se skidao morao numerirati. Bila je ideja da se svaki taj kamen nakon obnove rive vrati na svoje mjesto, ali onda bi to izgledalo kao šahovsko polje jer je dosta kamena bilo nagriženo vremenom i uništeno, pa se ne bi dobro uklapalo. Od izvornog kamena odabrani su sačuvani komadi kojim je popločano prvih 120 metara kod Sveučilišta što je ostalo sačuvano kao izvorna riva. Sve kamene bitve spašene su i vraćene na svoje pozicije, kao i stepenice, ograda… Sve ostalo napravilo se novo, ali prema izvornom obliku – ističe Katarino.
Prva dionica bila je najteža za izvedbu. Nakon prvih iskopa i prvih temeljnih blokovi kad su postavljeni, krenuli smo naprijed. Tempo su diktirali i vremenski uvjeti, bura, jugo, tramontana… Od rujna prošle godine kad smo krenuli raditi gat, imali smo najviše neradnih dana, za razliku od rive gdje je bilo svega par neradnih dana. Gat nam je bio kritičan, ali stigli smo rokove – kaže Milena koja vodi građevinske radove.
Led rasvjeta i klupe ipak neće biti postavljeni na mulu, jer konzervatori to ne dozvoljavaju. O rasvjeti se doduše raspravlja u obliku kandelabara, ali o tome će se odlučivati nakon rekonstrukcije mula. Bit će postavljene elektro instalacije pa će to kasnije biti lako napraviti. Lanterna će skrivati ormarić sa strujom, a bit će postavljeni i hidranti s vodom za brodove. Bilo je zamišljeno da se postojeće bitve na mulu samo poprave i vrate nazad, ali kad su se otvorile, shvatilo se da se i one moraju mijenjati, osim dvije masivne čelične bitve koje su restaurirane i vraćene na novi dio mula gdje su se nekoć i nalazile. Ostale stare bitve se više nisu imale gdje kupiti, pa su na kraju prema izvorniku iznova izlivene. Osim vizualnog dojma, bitve su važne i za sigurnost plovila, pa nije smjelo biti „kockanja“. Uz obalni zid i mul u podmorju položene su velike ploče kako bi spriječile podlokavanje djelovanjem morskih gibanja. Zašto neke od njih malo „šetaju“ pod dnu? – primijetili smo.
One nisu fiksirane, a nisu niti preglomazne. Stoga je u programu održavanja da se vrate na svoje mjesto ukoliko se vremenom odmaknu – kaže Katarino.
Imamo i jednu inovaciju, do koje smo došli tijekom obnove rive. Kako bi se mogao lijepiti kamen na obalni zid ispod razine mora, konstruirali smo posebnu platformu koju radni stroj hidraulički priljubi uz rub zida. Potom se zabrtve sve stijenke oplate uz zid kako bi se spriječio prodor mora. Uključimo potom pumpe koje izbacuju more i radnik u platformi može u suhome raditi posao, dok je razina mora izvan platforme i po metar iznad. Eto do te smo inovacije došli zahvaljujući obnovi rive – priča nam Milena. I lanterna je inovativna.
Sastoji se od tri dijela, osim temeljnog, prvi valjak, drugi valjak i na vrhu kupola. Dijelovi se inox ankerima sidre jedan na drugi, radi se završna obrada sa polimer cementom i restauratori onda nastupaju sa svojim dijelom lijepeći vanjske elemente na nju, gletaju je i bojaju. Izgledat će kao da je od kamena, a svjetlo će joj biti bijelo – objašnjava Milena.
Radovi na mulu su na kraju ispali najzahtjevniji, ali ukupan rezultat je odličan. Mul izgleda puno prirodnije u svojoj nekadašnjoj veličini.
Zbilja smo svi međusobno surađivali i sve što se radilo bilo je za dobrobit projekta. Bilo je noćima i nespavanja, premišljanja, što i kako. Ipak je ovo naša zadarska riva, nije to bio posao kao i svaki drugi, obnova je nešto posebno za svakoga od nas. Svima je bilo stalo i zbog toga se na kraju vidi uspješnost čitavog projekta – slažu se sugovornici.
