U četvrtak, 11. travnja, točno u 12 sati, načelnik Posedarja Ivica Klanac donijet će odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja za kupnju 170.000 kvadratnih metara turističkog zemljišta na području Svrdlac-Ivandić kod Novskog ždrila. Atraktivno zemljište prodaje se po početnoj cijeni od 7 milijuna eura, a na njoj je moguća gradnja hotela s minimalno 200 ležajeva u kategoriji najmanje četiri zvjezdice, te turističke vile, u ukupnom kapacitetu do 1800 kreveta.
Nakon što je načelnik Klanac 11. ožujka po treći put raspisao natječaj, dio mještana Posedarja, predvođeni poduzetnikom Rokom Brala, želi zaustaviti prodaju vrijedne općinske imovine jer smatraju da se prodaje ispod realne cijene, odnosno da se pogoduje zainteresiranim kupcima, što je Klanac više puta demantirao.
Tim povodom javnosti su uputili svoje reagiranje uz koje su priložili i potpise 60-ak mještana koji se snažno protive rasprodaji nevrijednih terena koje općina ima.
Donosimo njihovo reagiranje u cijelosti, kao i tekst peticije s potpisima, uz njihovu suglasnost.
Odluku koju je načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac donio o raspisivanju javnog natječaja za prodaju neuređenog građevinskog zemljišta u Turističkoj zoni Posedarje - Svrdlac Ivandići 11.3.2024. s rokom od 30 dana za prodaju 170.017 m2 zemljišta na dijelovima čestica 143/488 i 143/489 - obje k.o. Posedarje za početni iznos od 6.999.000,00 EUR upućeni građani Općine Posedarje smatraju višestruko štetnom za Općinu Posedarje i neprihvatljivim načinom korištenja ovlasti od strane načelnika Općine Posedarje kojom se izrazito atraktivno zemljište želi po apsurdno niskoj cijeni od 41 EUR/m2 prodati načelniku, očito, unaprijed poznatim osobama.
Naime, kako je riječ o prodaji po načelu, kako je navedeno u natječaju, “viđeno - kupljeno” ogromnog zemljišta uz more od čak 170.017 m2 gdje bi se trebao, prema navedenim uvjetima takvog javnog natječaja, samo sagraditi jedan hotel s 200 ležajeva kategorije minimalno 4 zvjezdice i koji bi u roku od 5 godina trebao imati uporabnu dozvolu bez ikakvog drugog uvjeta - očito je da je riječ o samo najobičnijem pokušaju prodaje ogromnog atraktivnog zemljišta uz more po cijeni od 41 EUR/m2 na kojem budući vlasnik (navodni “investitor”) dobiva za vrlo mali novac vlasništvo ogromnog atraktivnog zemljišta uz more s kojim kasnije može raspolagati kako želi i ostvariti ogromne profite, a da Općina Posedarje i njezini stanovnici od toga neće stvarno imati nikakve koristi.
Naime, kako je riječ, što se jasno i u natječaju navodi, “neuređenom građevinskom zemljištu” to znači da će kao preduvjet uopće za ishođenje građevinske dozvole za hotel (kao i bilo što drugo) biti potrebno od strane Općine Posedarje dovesti komunalnu infrastrukturu (vodu, odvodnju, el. struju i dr.) - kako bi se sadašnje “neuređeno građevinsko zemljište” pretvorilo u “uređeno građevinsko zemljište” - da bi se mogle ishoditi građevinske dozvole.
S obzirom na to da novi kupac (navodni “investitor”) nema obvezu niti ima mogućnosti urediti komunalnu infrastrukturu čija izrada i dovođenje ovisi o radu i financiranju Općine Posedarje, HEP-u i dr. - jasno je da budući kupac (budući vlasnik) ne može niti započeti bilo što raditi dok Općina Posedarje ne dovede komunalnu infrastrukturu.
U kontekstu toga je potpuno besmislen uvjet da hotel mora imati uporabnu dozvolu za 5 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora za ovo zemljište jer, kako je u natječaju navedeno, u slučaju da hotel ne ishodi uporabnu dozvolu u roku od 5 godina od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora da tada Općina Posedarje može (a što znači i da ne mora) raskinuti kupoprodajni ugovor kod kojeg raskida bi se Općini Posedarje vratilo u vlasništvo cijelo zemljište uz povrat 50% uplaćene cijene za zemljište bez prava bivšeg vlasnika (sada budućeg kupca) na ikakvu daljnju naknadu do tada nastalog troška ulaganja ili izgubljene dobiti investitoru!!!!!
Naime, s obzirom na to da je, prema zakonu, za započinjanje ishođenja same građevinske dozvole potrebno da prvo Općina Posedarje dovede komunalnu infrastrukturu, a za što Općina Posedarje se ne obvezuje nikakvim rokom u ovom natječaju, jasno je da se može dogoditi da Općina Posedarje niti u roku 5 godina ne dovede komunalnu infrastrukturu, a slijedom toga da u tom slučaju nije moguć apsolutno nikakav raskid ugovora s kupcem koji bi sada za zemljište dao 7.000.000,00 EUR-a.
Slijedom navedenog, taj uvjet u pogledu hotela s 200 ležajeva i roka od 5 godina je očito potpuno besmislen i ništa ne znači i da taj rok od 5 godina ne može započeti od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora, nego objektivno može početi teći tek nakon što Općina Posedarje dovođenjem komunalne infrastrukture ovo sada “neuređeno građevinsko zemljište” pretvori u “uređeno građevinsko zemljište”.
Nadalje, ne postoji niti jedan ozbiljan investitor u turizmu za gradnju i profitabilno korištenje turističkih kapaciteta (hotela i ostalih građevina do 2 kata za turizam na ovakvoj lokaciji uz more) koji bi platio 7.000.000,00 EUR-a i onda ovisio godinama o volji Općine Posedarje, HEP-u i dr. hoće li i eventualno kada omogućiti gradnju. To bi značilo da bi taj investitor svoj kapital od 7.000.000,00 EUR-a koji je slobodan, a time i aktivan ovakvom kupnjom pretvorio u “mrtvi kapital”!
Još je nevjerojatnija situacija da bi takav potencijalni “investitor” ovakvo zemljište kupovao kreditom - jer bi tada kredit morao vraćati, a nikakve profitabilne koristi od investicije ne bi imao.
Dakle, već iz ovih razloga nije vjerojatno da bi se mogao na natječaju pojaviti ikakav stvarno ozbiljan gospodarski subjekt kao investitor.
Kao drugo, sama činjenica da je rok za natječaj samo 30 dana od objave u zadarskom listu govori jasno o tome da niti jedan u svijetu respektabilan investitor u turizam u roku od 30 dana ne može donijeti ozbiljnu odluku o takvom ulaganju.
Nadalje, kako je natječaj objavljen u zadarskom listu - jasno je da niti jedan svjetski respektabilan investitor u turizam (npr. u Europi, Americi, Abu Dhabiju i drugdje) ne prati zadarski dnevni list i da za to uopće ne zna za ovaj natječaj.
Napokon, kako je načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac već više puta javno rekao da mu se osobno javilo nekoliko investitora - jasno je da je objava ovakvog javnog natječaja samo “smokvin list” gdje se formalnim objavljivanjem javnog natječaja samo prikriva buduća prodaja već poznatom subjektu kako bi taj subjekt postao vlasnikom ogromnog atraktivnog zemljišta uz more po vrlo niskoj cijeni i da je njegova kupnja čisto špekulativnog karaktera.
Nadalje, kako za hotel s 200 ležajeva nije potrebno više od 10.000 m2 zemljišta, to je jasno da prodajom 170.000 m2 zemljišta i kada bi se izgradio hotel na 10.000 m2 - takvom kupcu ostaje 160.000 m2 na kojem zemljištu može graditi, kako se u natječaju navodi, “ostale građevine” maksimalne katnosti Po+S+P+2+Pk (podrum, suteren, prizemlje, dva kata i potkrovlje) - a što su uvjeti za gradnju obiteljskih kuća.
Napokon, načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac je jasno rekao u medijima:”Stavili smo uvjet da tu mora biti građen hotel s 4 zvjezdice, a hoće li oni graditi i vile s bazenom to je na njima.”.
Slijedom navedenog, kada bi se čak i izgradio hotel s 200 ležajeva, preostali dio zemljišta takav vlasnik može rasparcelizirati na cca 250 građevinskih parcela sa po cca 600 m2 (što je respektabilna građevinska parcela za objekt i s bazenom - mada je to nepotrebno kraj mora u neposrednoj blizini) i takve parcele prodavati po 300-500 EUR/m2.
Dakle, bez ikakve gradnje takav budući kupac može uređena građevinska zemljišta (čije uređenje treba financirati Općina Posedarje) prodavati po deseterostruko većoj cijeni i ostvariti samo na preprodaji zemljišta zaradu od preko 60.000,000,00 EUR-a (šezdeset milijuna eura)!
Dakle, i načelniku Općine Posedarje Ivici Klancu je jasno da nakon prodaje ovog ogromnog zemljišta kupac s njim može raditi stvarno što želi jer je to, kako je i sam rekao - “na njima”.
Napokon, kada bi općinskom načelniku Općine Posedarje stvarno bili bitni prvenstveno interesi Općine Posedarje tada bi Općina Posedarje prodala jedan manji dio zemljišta od, na primjer, 10-20.000,oo m2 za hotel za iznos od, na primjer i samo 100 EUR/m2. Time bi ostvarila iznos od 2.000.000,00 EUR-a te bi s tim iznosom nedvojbeno bez problema mogla financirati uvođenje na to zemljište komunalnu infrastrukturu, a nakon toga ta zemljišta prodavati po deseterostruko većoj cijeni i time ostvariti prihode za Općinu Posedarje kojima bi mogla “pozlatiti” Općinu Posedarje i napraviti mnogo toga korisnog za stanovnike Općine Posedarje.
Dakle, očito je da načelnik Općine Posedarje želi prodati jeftino atraktivno zemljište da bi jedan nepoznati nam investitor (koji se njemu osobno, kako je rekao, već javio) “masno” zaradio, a ne da stvarnu veliku korist od tog blaga Općine Posedarje ima Općina Posedarje i njezini stanovnici.
Ili drugim riječima, načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac postupa tako da “pozlati” jednog investitora umjesto da “pozlati” Općinu Posedarje - a to je nedvojbeno za Općinu Posedarje na ovakav način štetna prodaja.
Opravdavajući ovakvu prodaju načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac kaže u zadarskom listu: “Ovaj projekt će dignuti mjesto i cijeli kraj”, a iz naprijed navedenog je vidljivo da će takva prodaja dignuti samo budućeg kupca, a da Općina Posedarje i “cijeli kraj” od toga neće imati gotovo ništa.
Napokon, kada se već govori o javnom natječaju za istaknuti je i sljedeće:
Članak 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određuje da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave može se otuđiti samo na temelju javnog natječaja.
Međutim, člankom 4. Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina određeno je da se tržišna vrijednost nekretnine određuje po tržišnim uvjetima “nakon prikladnog oglašavanja” - a sigurno je da “prikladno oglašavanje” nije u lokalnom zadarskom listu.
Naime, vlasnik koji želi ovako veliko i atraktivno zemljište za turističku namjenu prodati što bolje i naći što boljeg ponuđača namjeru takve prodaje oglašava i pokazuje na virtualnim medijima, na turističkim sajmovima i slično, a za takvo oglašavanje treba daleko više vremena kako bi se svi mogući respektabilni i ozbiljni ponuđači s takvom namjerom prodaje upoznali i imali mogućnost donositi odluke.
Naime, da bi stvarno zainteresirana strana za turističku djelatnost mogla podnijeti kvalificiranu ponudu, postupanje dobrog domaćina (a tako bi se trebala ponašati i Općina Posedarje) zahtijeva izradu studije izvedivosti.
A sastavni dijelovi studije izvedivosti su: analiza tržišta, analiza okruženja/lokacije, analiza troškova i koristi, analiza alternativnog projekta, projekcija prihoda i troškova projekta, projekcija financijskih izvještaja i isplativosti projekta.
Budući da se na ovom zemljištu planira projekt od nekoliko desetina milijuna eura, izrada takve studije traje bitno duže od mjesec dana određenih rokom za podnošenje ponude. Dakle, već i iz ove činjenice ja potpuno jasno da načelniku Općine Posedarje uopće nije stalo do toga da se pronađe najbolji investitor kako bi se “obiteljsko srebro” Općine Posedarje kvalitetnom prodajom stavilo u stvarnu funkciju interesa Općine Posedarje i njezinih stanovnika (kao i budućeg investitora) nego da se formalnim udovoljavanjem otvaranjem neozbiljnog javnog natječaja ima zakonska podloga za prodaju ovog ogromnog atraktivnog zemljišta načelniku poznatom kupcu za bagatelni iznos novca - kako bi nakon toga takav kupac “supermasno” zaradio na zemljištu.
Kako je načelnik Općine Posedarje za zadarski list od 27.3.2024., prema navodu autora članka, rekao:”Imamo par zainteresiranih kupaca, pa ćemo vidjeti hoće li ovo biti treća sreća. Ja se nadam ali ništa nije sigurno. To se sve već oteglo tri mjeseca, a znate, ljudi idu dalje ako ima prepreka.” - proizlazi da načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac zna kojih bi se “par zainteresiranih” mogli korisnički “omastiti” ovakvom kupnjom kao i da li bi se još netko mogao ovakvom prodajom “omastiti”.
Napokon, kada smo već kod uvjeta natječaja, u istom nije navedeno da bi Općina Posedarje imala pravo prvokupa u slučaju ako kupac na natječaju ne bi poštivao uvjete natječaja. Iz navedenog slijedi da bi kupac na natječaju mogao zemljište preprodati i tada mu Općina Posedarje može “staviti soli na rep” i ne može nikakav ugovor raskidati niti se zemljište može vraćati u vlasništvo Općine Posedarje. Dakle, i tim dijelom uvjeta natječaja stvarno se zavaravaju stanovnici Posedarja.
Nadalje, Općina bi mogla prodati nekom investitoru “pravo građenja” da u određenom roku i uvjetima izgradi točno ugovoreno i da to koristi kroz točno određeno vrijeme. Pravo građenja kao i objekti sagrađeni na pravu građenja mogu se prodavati, ali Općina Posedarje ostaje vlasnik zemljišta i nakon određenog broja godina (10, 50, 100 etc) sve se vraća u vlasništvo Općine Posedarje. No to općinskom načelniku nije palo na pamet jer u tom slučaju “kupac” (Investitor) ne bi mogao raditi što hoće i tada ne bi moglo biti, kako načelnik veli da - “to je na njima”.
Dakle, kada bi se osnovalo i prodalo pravo građenja (pod točno određenim uvjetima i rokovima) tek tada bi neki budući investitor bio jasno obvezan što može i što je dužan napraviti te u kojim rokovima pod prijetnjom raskida ugovora - a zemljište bi kao “obiteljsko srebro” Općine Posedarje ostalo u vlasništvu Općine Posedarje.
Ujedno stvarnim aktiviranjem i provođenjem ugovora o pravu građenja zemljište kao vlasništvo Općine Posedarje bi se gospodarski aktiviralo i na korist stanovnika Posedarja (porezi općini, zapošljavanje stanovnicima) i na korist budućeg investitora na pravu građenja (profit od djelatnosti), i na korist Republike Hrvatske (PDV i porezi iz djelatnosti) ostvarila bi se gospodarska funkcija ovog atraktivnog zemljišta i svi bi od toga imali koristi.
Međutim, od ovakve prodaje korist može imati samo kupac na ovom neozbiljnom javnom natječaju i eventualni neki koji sudjeluju u kreiranju ovakvog načina prodaje atraktivnog zemljišta.
Sukladno navedenom, i “vrapcima na grani je očito” da mahati samo kupoprodajnom cijenom i tražiti da se proda što prije onome “tko da više” je neozbiljno i štetno i za stanovnike Posedarja i za Republiku Hrvatsku, a korisno samo za onoga kome će Općina Posedarje to zemljište nepovratno prodati i nepovratno ga izgubiti.
Napokon, Općina Posedarje je već jednom radila poslove kupoprodaje sa zemljištem pa na kraju ništa nije napravljeno, a izgubljen je i sudski spor i sada općina treba platiti cca 450.000,00 EUR-a, a sve iz razloga jer se nije ozbiljno i odgovorno gospodarilo i postupalo - kao što se i sada čini s ovim zemljištem i ovim neozbiljnim natječajem koji forsira načelnik Općine Posedarje Ivica Klanac i pokušava plašiti stanovnike Posedarja da je ovo “treća sreća” (treći natječaj) i da “ljudi idu dalje ako ima zapreka”.
Pravi, ozbiljni i istinski investitor neće “ići dalje” nikuda ako se radi ozbiljnoj investiciji, a upravo je Općina Posedarje ta koja bi trebala otkloniti “prepreke” - što znači uvesti komunalnu infrastrukturu i ovo “neuređeno građevinsko zemljište” prvo pretvoriti u “uređeno građevinsko zemljište”, a čime bi mu odmah ne samo osjetno podigla vrijednost nego što je još važnije otklonila prepreke da se može odmah započinjati raditi projektna dokumentacija, ishoditi građevinske dozvole i graditi kako bi se objekti stavili u funkciju turizma, zapošljavali i stanovnike Posedarja i bili na korist svima.
Ovakvim natječajima i prodajama ide se u korist “samo nekima” - a to nije niti smisao natječaja niti smisao upravljanja imovinom lokalnih samouprava.
Napokon, “šlag na torti” svega je odredba u članku VIII natječaja koja doslovno određuje:”Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja donijet će Općinski načelnik.”, a ispravnije (čak i pravopisno) bi bilo da je navedeno:”Odluku o izboru najpovoljnijeg ponuditelja već je donio općinski načelnik”.
U Posedarju, 2. travnja 2024.
