- Gledao sam prvu utakmicu finala, kao i sve druge u play-offu. Moje mišljenje danas, iskreno, dijele svi ljudi na svijetu, a to je da Nikola igra neviđenu seriju i neviđen play-off za jednog igrača. Brojevi to nedvojbeno pokazuju, Nikola je na triple-double učinku, oborio je 57 godina star rekord Wilta Chamberlaina u broju ostvarenih triple-doubla u play-offu. Pred njim je još nekoliko utakmica tako da bi taj rekord mogao još ”pojačati”. Očekujem da Denver osvoji titulu prvaka i da Nikola osvoji trofej MVP-a i finala i play-offa, te da tako okruni dugogodišnje razdoblje fantastičnih igara u NBA-a ligi – kaže Miodrag Miško Ražnatović (56), zasigurno najutjecajniji sportski agent u europskoj košarci, vlasnik i izvršni direktor sportske agencije BeoBasket, u čijem je portfelju desetak NBA igrača, među kojima i najbolji igrač današnjice, Nikola Jokić, te hrvatski reprezentativci poput Ivice Zupca i Darija Šarića, ali i preko pedeset igrača koji nastupaju u klubovima Eurolige.
Prije nego što se profesionalno posvetio zastupanju košarkaša Ražnatović je radio kao odvjetnik u Beogradu, a u mladosti je igrao košarku za Ulcinj, Napredak iz Kruševca, FMP te Radnički iz Beograda. Ima odlučujuću ulogu u klubovima Mega i OKK Beograd koje koristi kao platformu za razvoj i izgradnju mladih igrača. Kroz njegove klubove prošlo je na stotine talenata, a prati ga glas da je njih preko 700 ”udomio” u raznim klubovima diljem Europe i SAD-a.
Gospodin Ražnatović je bio gost Sunset Sport Media Festivala, jedinstvenog okupljanja svjetske elite iz svijeta vrhunskog sporta i medija, koji se drugu godinu za redom održava u Zadru. Na jednom od panela održao je predavanje o tome kako je postao uspješan sportski menadžer.
Jedan sam od onih koji smatraju da je Nikola Jokić i ove godine, treći put za redom, trebao osvojiti titulu najkorisnijeg igrača (MVP) NBA lige. Učinak Jokića na rezultat momčadi je neusporedivo veći od onog Joela Embiida u Philadelphiji, kojem je ta čast pripala...
- Titulu MVP-a bira se glasovima raznih košarkaških stručnjaka. Svi oni imaju neke svoje razloge i Embiid je ove godine od njih prikupio najviše glasova. Mnogi ljudi smatraju da je titula najkorisnijeg igrača opet trebala pripasti Nikoli, međutim, nije to nešto specijalno značajno ni za Nikolu ni za mene. Mnogo je važnije da osvoji prvenstvo, a sada za to ima odlične šanse. Nikola je prošle dvije godine bio MVP, imat će sigurno još pet do deset sezona i prilika u NBA ligi da taj niz titula nastavi.
Jeste li se čuli s Nikolom nakon pobjede u prvom susretu finala protiv Miamija?
- Nismo se čuli nakon susret, a na dan odigravanja prve utakmice razmijenili smo nekoliko poruka, uobičajeno, kako to uvijek radimo. Nije bilo razloga da mijenjamo naše rituale. Vidjet ćemo se već idućeg tjedna, jer iz Zadra odlazim u Miami, na treću utakmicu, odakle ću seriju pratiti do kraja.
Nikolu ste otkrili kad je imao 17 godina. Kako je taj, kako kažu, debeljuškasti mladić, postao najbolji igrač na svijetu? Što je morao proći da bi dosegnu standard igre kojem se danas cijeli svijet divi? Kako ste vi na to utjecali?
- Kad sam ga upoznao i kad je došao u Megu sa 17 i pol godina, Nikola nije bio bucmasti dečko. Bio je mladi košarkaš bez sjajnih fizičkih predispozicija, ali to je sve bilo normalno. Nije bilo dileme da se radi o izvan serijskom talentu, nije bilo dileme da se radi o nevjerojatnom talentu u rukama i prstima, i nije bilo dileme da se radi o nekoj natprosječnoj košarkaškoj inteligenciji. Dilema je jedino bila koliko će te fizičke mogućnosti uspjeti popraviti da bi se takmičio na najvišem nivou. On je to uspio napraviti zahvaljujući rado na sebi. Nikola jako puno trenira, jako puno je posvećen košarci i računa o svim detaljima izvan terena, prvenstveno o ishrani. Mnogo se toga kod promijenilo, Nikola je sazrio, shvatio je da se na nivo na kojem je on sada ne može doći bez apsolutnog podređivanja obvezama prema košarci i treninzima. I rezultat je prirodno došao.
U toj njegovoj mladoj fazi osobno sam s njim više puta razgovarao, kao i s drugim igračima, ukazujući na neke stvari koje se trebaju poboljšati i o kojima je potrebno voditi računa, ali to nije bilo nešto specijalno i ne mogu reći da se njegov uspjeh dogodio zbog toga. Jednostavno igrači sazrijevaju s godinama. Nikola je u 22. godini bio potpuno drugačiji nego s 18, da bi sad u 26. bio potpuno drugačiji nego u 22. To je došlo samo po sebi, prirodnim razvojem i sazrijevanjem, ali i prepoznavanjem situacije i načina na koji se treba raditi kako bi se pravilno razvio i došao na najviši mogući nivo. Uglavnom je sve to njegova zasluga.
Ljudi često pitaju tko je za to zaslužan. Mislim da je posebno sretna okolnost bila ta što je Nikola došao u Megu, a ne neki drugi klub. Mega je naime jedini klub koji nije obuzdavao njegov talent i klub koji je imao strpljenja za njegove dječje bolesti, a kojih je zaista bilo dosta u to vrijeme. U velikim sustavima strpljenja za takve stvari sigurno ne bi bilo i pitanje je kako bi se njegov talent razvio. U Megi je jednostavno dobio priliku da s tim talentom radi što hoće, da ga uljepšava i poboljšava na jedan vrlo dobar i smiren način.
Zadnje tri sezone Jokić igra briljantno i pritom ima sreću s ozljedama. Fizički je pokazao da se može nositi s najsnažnijim igračima lige koji nemaju baš puno milosti. Agresivni su prema njemu, no on svoju agresivnost pokazuje drukčije, kroz nevjerojatnu igru...
- Nikola je tu ”školu” prošao kroz svoje odrastanje, igrajući basket sa starijom braćom koja su fizički izuzetna. U Srbiji se, pogotovo na terenima za basket, igra dosta grubo. Nikola je prirodno, iako to tako ne izgleda, vrlo snažan i jako puno radi na tome. On je razvio jedan svoj ritual poslije utakmice, ne ide pod tuš nego u teretanu, gdje odradi neki svoj program. Došao je da zaključka da mu to prija. Jako puno vodi računa o ishrani i tjelesnoj kondiciji i možda je to jedan od ključnih razloga što su ga ozljede do sada mimoilazile, da kucnem u drvo...
Jokić, Dončić, Janis, Embiid... Među pet najboljih NBA igrača današnjice, četvero je Europljana...
- Iskreno, ne bih Embiida gurao među Europljane, iako je formalno Francuz. Mislim da je došla takva generacija. Ljudi iz toga sada pokušavaju izvući neke zaključke za budućnost, no mislim da se jednostavno zalomilo, u istom su se trenutku u nekoliko europskih zemalja pojavila tri-četiri wunderkind igrača. Kao što su se neke ‘67. ili ‘68. godine odjednom pojavili i Đorđević i Divac i Kukoč i Rađa i Paspalj... Sve je bilo isto i te ‘67. kao i ‘72., ali ovo se jednostavno dogodilo. Pojavili su se talenti koji su različitim putevima uspjeli doći u svjetski košarkaški vrh i sada izgleda da europska košarka dominira u NBA-u, što apsolutno ne znači da će tako biti i za pet godina. Možda će za pet godina u vrhu biti pet Afrikanaca. Mislim da tome ne treba pridavati previše pažnje, u pitanju je, smatram, običan splet okolnosti.
Ivica Zubac je imao dobru sezonu u Clippersima, Dario Šarić je razmijenjen iz Sunsa u Oklahomu. Obojica su vaši igrači, kako ste zadovoljni njihovim igrama?
- Zubac je jedan od najvažnijih igrača Clippersa, oni ga jako vole i poštuju, tako da mislim da je s njim sve u najboljem u redu. Mislim da će ugovor s njima produžiti i on je objektivno nadišao sva očekivanja. Godinama već igra u najboljim franšizama i starter je s velikom minutažom, tako da sam jako zadovoljan kako je sve to s njim ispalo.
Dariju je ozbiljna NBA karijera nažalost prekinuta jednom teškom ozljedom u trenutku kada je bio u sjajnom momentu i kada je ekipa pokušala osvojiti NBA prsten, što bi vjerujem i ostvarila da se on nije ozlijedio. Oporavak je naravno bio dug, on se vratio i u zadnjih nekoliko mjeseci svaku šansu u Oklahomi je iskoristio da pokaže da je on onaj stari. Nema uopće dileme da karijeru neće nastaviti u NBA-a ligi kad krene tržište slobodnih agenata početkom sedmog mjeseca. U kojem će timu biti i pod kojim uvjetima u ovom trenutku je nemoguće reći, jer sada čak nije ni dozvoljeno da se progovara, ali nema sumnje da će Dario karijeru nastaviti u NBA ligi.
Dončić?
- Imao je određene potrese u ekipi koji mu nisu prijali, ali generalno govoreći, Dončić je imao odličnu sezonu. On je već na samom vrhu NBA, hoće li taj vrh okruniti titulom MVP-a, prstenom prvaka... teško je reći. Treba imati u vidu da Luka ima 24 godina i da je pred njim, ako bude zdrav, sigurno još deset godina igranja i tko zna što će mu ta NBA karijera donijeti. Ali već sada je postigao mnogo toga.
Kako ste doživjeli finale Eurolige između Partizana i Reala?
- To je bilo jedno od najluđih i najuzbudljivijih serija ikada, s puno preokreta i puno nevjerojatnih stvari. Mislim ne postoji osoba u Europi koja neće reći da Partizan ne bi pobijedio seriju da nije bilo te opće tučnjave na terenu, koja je znatno odredila tijek cijele serije. Mislim da zaista nisu imali sreće, ali to je košarka.
Kakva je budućnost Eurolige, a kakva ABA lige? U Europskoj ligi pod ugovorom imate više od 50 igrača...
- Europska liga ima svoju budućnost i mislim da je ove godine bila najinteresantnija do sada. Mnogo ljudi je gledalo, više nego ranije, interes je izniman i Euroliga je kao proizvod stvarno dobar. Međutim, biznis strana Eurolige je do sada bila, slobodno možemo reći, katastrofalna. Uopće nije unovčeno što ta liga donosi, međutim, s tim nekim promjenama u zadnjoj godini, klubovi su malo vratili vlast u svoje ruke. Mnogo se ozbiljnije bave svime tako da u skoroj budućnosti očekujem i da taj financijski dio krene na bolje.
S druge strane ABA liga je, mislim, neophodna svima jer zatvaranje u lokalne lige smanjilo bi nivo kvaliteta utakmica, a samim time i interes ljudi i sponzora, što dovodi do toga da imate slabije igrače i manje ulažete u omladinske pogone. Nažalost, u ABA ligi jako puno ima improvizacije, kao ni u jednoj drugoj europskoj ligi. Tužno mi je priznati da je to jedina liga u Europi u kojoj su se ove godine odgađale utakmice zbog COVID-a, i da je to jedina liga koja zapravo nema kalendar natjecanja i da u ovom trenutku još uvijek ne znamo kada počinje finalna serija. To su vrlo loše stvari za reputaciju lige. Mislim da su sad svi toga postali svjesni i da će se znatno ozbiljnije pristupiti izradi kalendara natjecanja iduće godine.
Kako u tom regionalnom i europskom kontekstu vidite hrvatsku košarku? Nedavno ste izjavili da je među 15-16 možda najvećih mladih talenata u Europi pola njih iz Hrvatske.
- Generacije koje dolaze, a ono što sam čuo i vidio su klinci koji imaju 13-14 godina, su baš, baš talentirani. I ono što je posebno interesantno, dosta njih su sinovi velikih bivših igrača. Tako da se ne mogu pomiri s činjenicom da od ‘70-ih do 2015. stalno imate talenata u Hrvatskoj, i sad ih odjednom više nema. To sigurno nije tako. Nije problem u talentima, problem je kako se ti talenti razvijaju, u kojoj su mjeri klubovi organizirani i posvećeni radu s mladima, i da im daju šansu da igraju. To, na žalost, u ovom trenutku nije na dobrom nivou, međutim, vidim da ima pomaka. Recimo, Dubrava je dosta davala šanse mladim igračima i dalje ide u tom pravcu. Ima neke informacije da su i financijski uspjeli doći u bolju situaciju, pa bi to mogla biti jedna dobra hrvatska priča za mlade igrače. Govorimo o mladim igračima koji trebaju krenuti u seniorsku košarku s 18 godina.
S druge strane, i za klince kojima treba neki put do te 18 godine, ima pomaka na bolje. Nikola Vujčić se vratio u Hrvatsku i napravio je košarkašku akademiju u Rijeci koja će sigurno biti sjajno mjesto za momke od 14-15 godina, da ih pripremi za ozbiljnu košarku, hrvatsku i europsku. Ja uvijek vjerujem u dokazane ljude i projekte, a ako se sjećate, Nikola je to isto napravio prije mnogo godina u Splitu, a i iz te njegove akademije su izašli Bender, Žižić i drugi. Tako da ima nekog pomicanja, a i Split je znatno ozbiljniji nego što je bio ranije. Sviđa mi se pravac u kojem ti ljudi razmišljaju i rade. Ako bi hrvatska košarka uspjela da Zadar i Cibonu vrati na neki nivo ozbiljnosti i financijske posvećenosti koju su imali u nekim starim vremenima, mislim da bi se stvari znatno pokrenule za cijelu Hrvatsku, i onda bi se vidjelo da u Hrvatskoj talenata ipak ima.
Juniori i kadeti KK Zadar prvaci su Hrvatske, u Zadru ste postali čest gost, imate dosta prijatelja i izvan košarke, jeste li ovdje primijetili mlade talente, neke buduće Dončiće ili Jokiće? Imate li koga na oku?
- Iskreno, ima dosta klinaca koji obećavaju, ali ja sam odavno zauzeo stav: nije pedagoški da ih mnogo hvalim kad im je 15 ili 16 godina. Kada naprave nešto više, pričat ćemo o njima, a svi znaju tko su najveći zadarski talenti. Izbjegavam ih apostrofirati u ovom trenutku, ali imajući u vidu što sam rekao, djece uvijek ima.
Jedan veliki zadarski talent, ali trenerski, je i Dario Gjergja, koji je nekidan, dvanaesti put za redom, postao prvak Belgije s Oostendeom. U Hrvatskoj međutim nikako da prođe za izbornika. Jeste li, kao njegov agent, sudjelovali u pregovorima oko njegovog preuzimanja reprezentacije?
- Pored tih 12 titula, što je sjajna stvar, Gjergja je trener koji je u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo dva puta pobijedio Srbiju, što je zaista nevjerojatno, i zatim jedini trener koji je pobijedio Španjolsku na Europskom prvenstvu. Dakle on je nesumnjivo sjajan trener. Njegov povratak u hrvatsku košarku nikad nije razmatran jer jednostavno timovi ovdje nisu na nivou da bi mogli pratiti njegov rad i njegovu ozbiljnost.
Što se tiče reprezentacije, dosad sam izbjegavao govoriti na ovu temu, ali mogu samo reći da različite rukovodeće strukture hrvatske košarke su pokušavale u zadnjih 5-6 godina da Gjergja sjedne na klupu reprezentacije, vrlo često moleći mene za pomoć da razgovaram s njim. Ni oni ni ja jednostavno nismo imali uspjeha. Dario to nije želio jer je bio izbornik Belgije. Ove godine opet je rukovodstvo hrvatske košarke imalo tu želju, pričao sam o tome s Aleksandrom Petrovićem i predsjednikom HKS-a Nikolom Rukavinom, koji su me molili da ponovno razgovaram s Dariom. Nas dvojica smo ozbiljno pričali na tu temu, rekao sam mu kako sam potpuno svjestan kvaliteta tog projekta, naime, nije bilo sjajno vrijeme za preuzimanje hrvatske reprezentacije koja je u pred kvalifikacijama i sve je vrlo upitno. Ali sam i rekao da bi on kao netko tko je odavde to trebao napraviti za dobrobit hrvatske košarke i svoju osobno, da kaže kako je bio trener reprezentacije svoje zemlje.
Razmatrali smo i druge opcije i on je odlučio prihvati ponudu. Bilo mi je drago i ja sam o tome obavijesti ljude u HKS-u. No nakon nekoliko dana u medijima sam pročitao da novi izbornik nije Dario nego Josip Sesar. To me malo iznenadilo. Ne zbog toga da je Sesar bolji ili gori trener, ne ulazim u to. Iznenadilo me da se poslije toliko godina napora, i mojih i njihovih, kad se konačno došlo do toga da Dario prihvati reprezentaciju, u tri dana odlučilo da reprezentaciju preuzme netko drugi. Tko objektivno ima kraći trenerski staž i znatno slabiju trenersku reputaciju. S moje strane tu nema nikakvih problema ni negativnih emocija, ljudi koji vode hrvatsku košarku najbolje znaju što im je cilj i što je nabolje za njih. Vidio sam u medijima da su reakciju bile prilično loše...
Gjergja je bio u ljetnom kampu Boston Celticsa, ima li želje zakoračiti u NBA?
- Kampovi nisu nešto što ima preveliki značaj. Mnogi mladi treneri iz Europe provedu ljeto na doškolovanju u sistemima ljetne NBA lige, da vide kako se tamo radi i onda s novim saznanjima i obogaćeni vrate se u Europu. Kad bi imao poziv nekog NBA tima da bude dio trenerskog stuffa, svakako bi se ozbiljno razmislilo, ali Dario takav poziv do sada nije dobio.