Marin Medak iz Nacionalne udruge ugostitelja: "Nemojte me ništa pitati, ne znam kad će otvoriti kafići. Ovo je cipelarenje onoga koji je na podu..."

Ugostitelji su bijesni. Više nitko ne vjeruje da će im se konačno dopustiti otvaranje kafića i restorana. Kao dan D najavljivan je osmi, pa deseti siječnja, međutim, od Stožera civilne zaštite RH za sprečavanje širenja zaraze koronavirusa - ni glasa. Tako je oko 180 tisuća ljudi, vlasnika i radnika u ugostiteljstvu te njihovih članova obitelji, koji su egzistencijalno ugroženi, i dalje na čekanju.

- Nemojte me ništa pitati. Ne znam vam reći kad ćemo ponovno raditi, i koliko vam to god apsurdno zvučalo, ni dan prije donošenja novih epidemioloških mjera nitko nas ni o čemu nije obavijestio. Kao da ne postojimo - kaže Marin Medak, predsjednik Nacionalne udruge ugostitelja i nabraja cijeli niz apsurda u režiji Stožera.

- Zabraniti rad vlasnicima kafića i restorana, a istodobno dopustiti da specijalizirane trgovine za prodaju na malo normalno rade, nonsens je. Tako s jedne strane u prosincu imamo gubitak ugostitelja u iznosu od 500 milijuna kuna, ali zato specijalizirane trgovine za prodaju na malo bilježe rast od 800 milijuna kuna - veli Medak.

Cipelarenje

Sada se ljudi gužvaju po pekarama ili malim trgovinama da bi kupili "coffee to go", pa gotovo da nema razlike u odnosu na vrijeme kad su uz kavu ćakulali u kafićima; dapače, u skučenim prostorima je teško držati fizičku distancu. Dalje, dostava ili isporuka hrane i pića dopuštena je vlasnicima restorana, catering objekata, kavana, pivnica, buffeta, krčmi, konoba i kleti iz, kako se to zakonski definira, skupine "barovi", međutim, ugostiteljskim objektima iz kategorije "objekti jednostavnih usluga" to nije dopušteno.

Marin Medak

Ranko Šuvar/Cropix

- A, upravo se vlasnici takvih objekata, sukladno zakonskim odredbama, bave dostavom hrane i pića - veli Medak, koji Vladinu politiku prema ugostiteljima vidi kao "cipelarenje onoga koji je već odavno na podu."

- Nije nam dopušteno raditi niti znamo kad ćemo to ponovno moći. Ne mogu procijeniti koliko će ljudi u ugostiteljstvu zbog ovih mjera izgubiti posao, jer poslodavci dobivaju naknade od države za svoje radnike, ali kad se tu pridodaju troškovi najma, krediti, režije i druga davanja, jasno je da je malo vlasnika ugostiteljskih objekata koji ovo mogu izdržati - kaže Medak.

Na razini Europske unije najveći gubitak dohotka evidentiran je u upravo u turizmu i ugostiteljstvu – 16,8 posto, te sektoru umjetnosti i zabave – 10,9 posto.

Je li restorane i kafiće trebalo uopće zatvarati?

- Moje je mišljenje da kafiće koji imaju štekate nije trebalo zatvarati - kaže poznati splitski poduzetnik Juroslav Buljubašić.

- U štekatima se epidemiološke mjere mogu bez problema provoditi. Mislim da se pogriješilo kad se nacionalnom stožeru prepustilo odluke o zatvaranju restorana i kafića na cijelom području Hrvatske i tako se na njih svalilo svu odgovornost. O tome su odluku morali donositi lokalni stožeri - veli Buljubašić.

Zrele odluke

- Treba priznati da nije ista situacija u Varaždinu i Splitu. Ako ljudi u Splitu sjede vani po štekatima, to nije problem, dok, recimo, u Varaždinu toga u ovom razdoblju godine gotovo i nema, i zato mi je razumljivo da je župan Radimir Čačić u tom smislu preuzeo odgovornost i zatražio zatvaranje ugostiteljskih objekata.

No, tko kaže, da je o tome mogao odlučivati župan Blaženko Boban, da on iz razloga koje sam naveo ne bi dopustio rad ugostiteljskim objektima u Splitsko-dalmatinskoj županiji koji imaju štekate - kaže Buljubašić, i povlači paralelu sa situacijom na Banovini.

- Vlada je odlično reagirala nakon potresa na Banovini i u tom smislu zaslužuje sve pohvale, no smatram da bi i tamo više trebalo uključiti predstavnike lokalnih vlasti kad je u pitanju donošenje određenih mjera jer bolje poznaju situaciju na terenu.

I kod epidemioloških mjera kojima se zabranio rad ugostiteljima, i kod sanacije šteta od potresa na Banovini, odgovornost bi morala biti na čelnicima lokalne uprave i samouprave. Upravo su ovakve izvanredne situacije test i za njih same, jer pokazuju na koji se način nose sa situacijom i jesu li zreli donositi prave odluke u ovako teškoj situaciji - zaključuje Buljubašić.