Nesnalaženje i nemar „nadležnih institucija” mogli bi upropastiti brojna manja građevinska poduzeća i obrte! Veliki će se reorganizirati i nekako preživjeti, ali uz ove mjere i indolenciju institucija, nama prijeti gašenje posla i gubitak dodatnih radnih mjesta, upozorava jedan vlasnik male građevinske tvrtke iz Zadra.
-Zapošljavam od tri do pet ljudi, mala smo firma koja obavlja male građevinske poslove za obične, „male” ljude. Ali, ti naši „mali” ljudi zbog epidemije i neizvjesne budućnosti odustaju od radova, pa smo tri takve odbijenice dobili oko 20. ožujka. Nekoliko dana nakon toga, kada sam vidio kuda stvari idu, 25. ožujka sam nekoliko zaposlenika iz BiH pustio kući, priča naš sugovornik.
Njegovi su radnici po dolasku u BiH dva tjedna proveli u izolaciji, a onda se u Hrvatskoj počelo govoriti o „relaksaciji zaštitnih mjera”, pa ih je vratio u Hrvatsku.
-Razumijem strah od zaraze, razumijem da smo upali u situaciju u kojoj nitko precizno ne zna što se događa, ali ovo je previše. Vratio sam radnike iz BiH, stigli su prošle subote i sada opet moraju 14 dana biti u izolaciji gdje čekaju ne bismo li konačno nešto počeli raditi! Odlazio sam u Gospodarsku komoru i zvao zadarski Stožer za civilnu zaštitu, ali oni su mi samo rekli da su to mjere koje određuje nacionalni stožer i da zovem njih. Probao sam, ali nisam ih uspio dobiti. Zvao sam i policiju, ali mi ni oni nisu mogli pomoći. Možete zamisliti koliko je ovakvih malih građevinskih tvrtki u Hrvatskoj i koliko ljudi je na rubu propasti?! Te bi tvrtke mogle izumrijeti, zabrinut je zadarski vlasnik jedne od takvih tvrtki koja je u hladnom pogonu od sredine ožujka.
Za ožujak je iskoristio „državni poticaj”, za travanj još čeka, ali ima i prijedlog:
-Postoji jednostavno rješenje. Umjesto ove agonije, zar nije bilo lakše moje radnike po ulasku u Hrvatsku testirati na virus i, ako su zdravi, ako nemaju simptome, pustiti ih da radimo i preživimo?! Mada je i njima pao opseg posla, veliki građevinari lako mogu organizirati smjene, oni imaju poslove dogovorene za godinu dana i duže, a mi bez naših malih poslova propadamo i moramo svakog dana tražiti nove i o tome ovisimo. Radnici su mi u izolaciji i ispada da nitko nije zadužen da nam pomogne, ogorčen je naš sugovornik.