‘Ljudi kojima je sudila Enka imali su dojam da nisu mogli bolje proći. ‘Sad moraš ić‘ malo u zatvor‘- rekla bi im uz smiješak!‘

Umjesto iskaza s optuženičke klupe, replika odvjetnika i tužitelja, iz sudnice Županijskog suda u Zadru utorak su se mogli čuti zvuci - Tomislava Bralića i klape ‘Intrade‘!

U sudnici ‘118‘ bili su gosti iznenađenja povodom odlaska poznate kaznene sutkinje Enke Moković u mirovinu nakon 45 godina staža. Sutkinja je taj dan proslavila i 70. rođendan, pa je na sudu nastala prava fešta sudaca, odvjetnika i djelatnika policije na kojoj su manjkali samo – zatvorenici, što ne bi ni bilo čudno jer su joj neki od njih zbog njezine empatičnosti nakon presude čak donosili - cvijeće!

- Ljudi kojima je sudila Enka imali su dojam da nisu mogli bolje proći. ‘Sad moraš ić malo zatvor‘- rekla bi im uz smiješak nakon što bi im odredila kaznu. Posao je obavljala s velikom strašću, a njezina duhovitost je bila nadaleko poznata. U jednom navratu je tako čovjeku na jednom našem seminaru na upit što mi to radimo odgovorila kao iz topa: ‘mi zatvaramo ljude‘ – ispričao je u svom oproštajnom govoru bivši predsjednik Županijskog suda u Zadru Boris Babić, na proslavi u sudnici Županijskog suda u Zadru dodajući kako bi on stihove pjesme ‘još bi piva još bi ljubija‘, za Enku prenamijenio u: ‘još bi pivala, još bi sudila‘.

Tijekom dugogodišnjeg rada u Kaznenom odjelu Županijskog suda u Zadru Moković je vodila niz javnosti poznatih suđenja od onog Zorani Banić zbog sudjelovanja i supočinjenja ratnog zločina u Škabrnji, do postupka u aferi ‘Leasing‘ u kojoj je sedmoro osoba bilo optuženo za milijunske prijevare, pomaganje u prijevarama i zlouporabe položaja.

- Tako dugo radim da sam u postupku imala kao okrivljene i djecu okrivljenih. Uvijek sam se držala izreke ‘Samog sebe osuđuje sudac koji osudi nevinog‘, što sada u nasljeđe ostavljam mojoj kolegici sutkinji Dijani Grancarić – rekla je Moković. Njezina priča počela je na Božić davne 1975. godine kada je iz Ugljana kao 22-godišnja diplomirana pravnica krenula odraditi svoj prvi radni dan u Jugotanker, sadašnju Tankersku plovidbu Zadar.

- Nakon dvije godine sam počela raditi kao sutkinja na Prekršajnom, pa na Kaznenom odjelu Općinskog, pa Županijskog suda u Zadru, dakle 45 godina, kako ja figurativno.kažem, zatvaram ljude. No, za vrijeme gimnazijskih i studentskih dana ništa nije upućivalo na to da ću završiti na kaznenom jer sam pisala pjesme i bila članica lirske sekcije gimnazije i kulturno umjetničkog društva – rekla je Moković koja je u svom oproštajnom govoru zahvalila svima, a posebno pravosudnim policajcima koji su joj svaki dan torbu sa spisima pomagali nositi na treći kat zgrade suda.

Od Moković se prigodnim govorom oprostio i predsjednik Županijskog suda u Zadru Željko Đerđ zaželivši joj sreću u mirovini.

- Mi ćemo vas se svaki dan sjećati, te ćemo vas, vjerujte, čak i ogovarati. Hvala vam na slušanju, savjetima i podršci – poručio je.

Predsjednik Kazneog odjela Županijskog suda u Zadru sudac Hrvoje Visković naglasio je kako je Moković u karijeri prošla sve faze od Prekršajnog do Županijskog suda s puno težim predmetima.

-Vodila je jedne od najtežih i najpoznatijih postupaka na području naše županije, a istovremeno s borila s bolešću, uvijek sa pjesničkom dušom i smiješkom na ustima. U profesionalnom smislu sve predmete je rješavala efikasno, brzo i pravično tako da su je okrivljenici dolazili kasnije pozdraviti na sud - rekao je, te dodao kako će Enkin načina razmišljanja i životna vedrina nedostajati djelatnicima Županijskog suda u Zadru.