Kako je šest srednjoškolki zapušteno okupljalište pretvorilo u ugodno mjesto za druženje!

Tek nekoliko metara od mora na zadarskoj Brodarici smjestila se Sfinga oko koje je do prošlog tjedna bio zapušten park, uglavnom mjesto okupljanja svakojakih likova, neosvijetljen prostor koji je većina građana Zadra u širokom luku zaobilazila.

Kip Sfinge inače je simbol ljubavi slikara Smiricha koji ju je davne 1918. izgradio u spomen na svoju prerano preminulu suprugu Attiliju. Ideja da se park oko Sfinge uredi, oživi i ponovno postane dostojan jedne ljubavi koja je postojala, došao je od šest srednjoškolki koje su se ove zime uključile u rad Udruge "Mala Filozofija", točnije međunarodni projekt "Umjetnost demokracije" u kojem udruga sudjeluje.

Danas ćete u parku vidjeti teglice s cvijećem, igraonice za djecu, "linčarnicu", obojane klupice, stolice od gume, a u izgradnji je i polica za knjige za knjižnicu na otvorenom. Osim toga, park je sada mjesto gdje roditelji dolaze s djecom, a navečer se ovdje skuplja sasvim neko drugo društvo.

Umjetnost demokracije

Jedna od djevojaka Sara Matulić iz zadarske Gimnazije Franje Petrića opisala nam je kako je sve započelo:
- Vidjela sam na oglasnoj ploči u školi natpis "Umjetnost demokracije" i odmah sam se zainteresirala za njihove radionice, baš kao i ostale djevojke. U školi inače nemamo vremena ni prostora diskutirati o filozofskim temama na ovaj način, a pogotovo ne sudjelovati u građanskim akcijama poput ove. Na dan uređenja parka ovdje se skupilo toliko djece koja su nam pomagala da sam ostala zapanjena.

U projektu su sudionici filozofsku teoriju odlučili prenijeti u praksu tražeći načine kako da u svojoj lokalnoj zajednici ostvare društvenu promjenu. Zato se ovdje ne radi tek o uređenju parka, već i o promjeni svijesti kod građana, što je još važnije.

- Ovdje govorimo o 17-godišnjim djevojkama koje su dovoljno hrabre da se uhvate u koštac s izazovnim projektom. Jako su ga dobro proučile i u njega krenule s tolikim entuzijazmom da su uključile i svoje prijatelje i profesore. Najviše o svemu govori činjenica da je na dan uređenja parka ovdje došlo oko 130 ljudi, a sretne smo i što do sada ništa nije uništeno ni ukradeno. Čak posjetitelji parka bacaju cigarete u kantice koje smo napravile s natpisima "Cigare u pitare", opisuje Ivana Kragić inače voditeljica ovog projekta, profesorica hrvatskog jezika i književnosti i jedna od osnivačica udruge "Mala filozofija".

Kada od mladih bića kreće pozitivna promjena, kad se male ruke slože oko istog cilja, čak se i bez novca lako može urediti neki gradski prostor. Učenica Sandra Čakarun to potvrđuje riječima:
- Želimo da ljudi shvate da je ovo njihov grad, da je ovo njihov park koji mogu koristiti za uživanje. Mene je ovaj projekt promijenio u svakom smislu. Shvatila sam da pozitivnom akcijom svi možemo utjecati na svoju sredinu, da život nije rutina, već smo stvoreni da u njemu uživamo u svakom smislu.

Kada ovakve riječi dolaze iz usta jedne srednjoškolke iz koje izvire hrabrost i samosvjesnost, vidi se da u udruzi "Mala filozofija" očito nešto rade dobro, u smislu razvijanja kritičkog mišljenja kod djece. Aktivni su od 2009. godine i bave se neformalnim obrazovanjem, provode radionice za osnovnu i srednju školu te treninge za profesore iz svih krajeva Hrvatske, ali i Slovenije, Bosne i Hercegovine i Srbije koji kasnije stečeno znanje implementiraju u svoje škole i to u razne predmete – matematiku, povijest, etiku, hrvatski jezik...

Hobi postao posao

- Kolega Bruno Ćurko i ja čuli smo za filozofiju za djecu i počeli istraživati. Svidjela nam se posebno filozofija u praksi - mlada disciplina koja je počela s djelovanjem 70-ih godina u Americi. Nakon toga smo izradili vlastiti program koji se pokazao jako dobar, rezultati su bili vidljivi na profesorima i na učenicima i to nam je dalo polet da napravimo udrugu kako bismo imali jasniju strukturu. Kasnije je iz hobija udruga postala svakodnevni posao, opisuje Ivana Kragić i objašnjava kako su djeca zapravo prirodni filozofi jer imaju urođenu znatiželju, otvoreni su, hrabri i ne boje se pogrešaka. Njima su pitanja poput onih: Tko sam ja? i Zašto sam ovdje? potpuno prirodna, za razliku od odraslih koji su ograđeni zidovima socijalne strukture. Zato su oni i nosioci promjene, zaraženi virusom pozitivne akcije koju šire na čitavu svoju lokalnu zajednicu.