Ivan Gligora je krenuo iz garaže kao Steve Jobs i uspio je postati najbolji na svijetu!

Kad priča o paškom siru, Ivan Gligora, vlasnik sirane Gligora iz Kolana na Pagu i nekadašnje sirane Mala sirana Sirena, kao da govori o violini poput Stradivarija ili kao Leo Fender o gitarama. Gligora je od paškog sira stvorio svjetski brend i tu je škrtu otočku poslasticu - nastalu "od potribe" odvajanjem mladih janjaca od majki i preradom mlijeka dobivenog ispašom na surovom paškom kamenjaru prošaranom rijetkim biljem i šibanim morskom solju – učinio komercijalnim paškim proizvodom, a opet utemeljenom na tradiciji i izvornošću. Uspio je pronaći model kako tradiciju i vrijednost izvornog paškog sira pretvoriti u prozvod koji može odgovoriti zahtjevima modernog tržišta i u tome je možda najveća zasluga upravo Ivana Gligore.

Gligora zbilja odaje dojam "viteza paškog sira", a kako i ne bi – krenuo je "iz garaže" i u uvjetima nestabilnog novohrvatskog poduzetništva utabao put jednom uspješnom proizvodu razvijajući pri tom i čvrst obiteljski biznis. Gligora je danas pojam za paški sir i sinonim za poduzetnički uspjeh koji se ogleda i u velebnom gospodarskom zdanju koji dominira Kolanom kad se provezete tamo. Kolan za razliku od drugih paških mjesta nije na moru i taj, uvjetno kazano nedostatak, tamošnji su ljudi pretočili u prednost. Nisu se okrenuli turizmu ili prodaji nekretnina, nego su odavno prionuli poljoprivrednoj proizvodnji i stočarstvu. Velika moderna sirana Gligora, sufinancirana i novcem iz EU fondova kao jedan od prvih takvih gospodarskih subjekata u Hrvatskoj potpomognut europskim novcem – danas u Kolanu predstavlja i svojevrstan spomenik paškom siru, ali i kolanskom čovjeku kojin je uspio opstati unatoč svim teškoćama života u oskudnim uvjetima.

Sirana Gligora je zbilja danas velik brend, ali ta je priča krenula jako davno i - vrlo skromno. Prije 17 godina doznali smo da se u gradiću Castegnato u pokrajini Brescia u Italiji održao veliki sajam sira na kojemu je, u konkurenciji takvih proizvođača kao što su Regiano Parmegano, Grana Padano i Pecorino, brončanu nagradu u konkurenciji sirova od ovčjeg mlijeka odnio paški sir tada male i nepoznate Male sirane "Sirena" vlasnika Ivana Gligore iz Kolana s otoka Paga, koja će kasnije promijeniti ime u Sirana Gligora. Odlučili smo potražiti tog genijalca Ivana Gligoru i našli smo ga u obiteljskoj kući u Kolanu, gdje je u "garaži" stvarao prve grudice sira koje će, kako se kasnije pokazalo, prerasti u veliki sirarski uspjeh.

- Italija je zemlja sira koja proizvodi više od 400 vrsta vrhunskih sirova i mi smo bili sretni što smo se uopće našli među 150 izlagača i takvih proizvođača čija imena izazivaju strahopoštovanje. Kada su pročitali da je treće mjesto osvojio naš Paški sir, nismo znali što bi od sreće. To je bilo zbilja veliko priznanje i na neki način kruna svih napora koje sam zajedno sa svojom obitelji, suprugom Marijom, sinom Šimom i kćeri Marinom, uložio u projekt Mala sirana "Sirena" – kazao nam je te 2001. godine Ivan Gligora, koji je sa svojim Paškim sirom, ali već tada i ostalim sirovima: Trapist, Žigljen i Figurica koje je radio iz kravljeg, odnosno miješanog kravljeg i ovčjeg mlijeka, počeo osvajati niz priznanja po Hrvatskoj.

Gligora je po struci inženjer agronomije, sa završenom Mljekarskom tehničkom školom u Kranju u Sloveniji, gdje je stekao, za sirarstvo, dragocjena znanja o mlijeku. Znalo se da je dugo godina radio u zadarskoj Mljekari, a onda mu je nešto sinulo. Učinio je za to vrijeme neobičan potez - prodao je stan u Zadru i vratio se u Kolan gdje je uz pomoć minimalnog kredita Hrvatske banke za obnovu i razvoj osnovao Malu siranu. Odmah je na početku imao sve šanse da – odustane. Ubrzo je nakon početka rada zbog konkurentskih igara velikih proizvođača sira ostao bez najvažnije sirovine - kravljeg mlijeka. Pitat ćete se, s pravom, što će proizvođaču sira na Pagu kravlje mlijeko? Ono osigurava proizvodnju tijekom čitave godine, jer se ovčje mlijeko dobiva samo od siječnja do lipnja, a u ostalom dijelu godine proizvodnja se održava sirevima iz kravljeg mlijeka koje se na otok dovozi od kooperanata. Gligora je već tada bio uporan i dosjetio se rješenja – ušao je u otkup kravljeg mlijeka u Ravnim kotarima što je za mnoge tada bilo prava utopija. Mala sirana ubrzo više nije bila tako mala – proizvodila je već tada 70 tona sira godišnje, upošljavala desetak, a povremeno i više djelatnika, i surađivala s više od 150 kooperanata-proizvođača mlijeka. No to je bio tek početak.
Iz maloga Kolana s otoka Paga, uporno su slali svijetu ono najbolje što imaju – paški sir, a njega, poput "mantre" su ponavljali, ne bi bilo bez paške ovce i njenoga mlijeka, bez bure, soli i škrtog, ali posebnog bilja, koje raste u paškom kamenjaru. I uslijedile su nagrade, od Engleske do Amerike, širom Europe i svijeta, koje su počele pronositi glas Gligorinog paškog sira, ali i otvorile oči mnogim "nevjernim Tomama" u Hrvatskoj.

Kad je "pala" zlatna medalja iz Amerike, prva prekomorska nagrada s ogromnog, zahtjevnog i probirljivog američkog tržišta, gdje je na Svjetskom prvenstvu sireva World Cheese Championship Sirana Gligora iz Kolana, maloga mista na Pagu koje broji svega 700 stanovnika, osvojila prvo mjesto u klasi ovčjih sireva za svoj Paški sir iz maslinove komine, Gligora se istinski razgalio:

- To je potvrda naših stalnih nastojanja da održimo kvalitetu koju smo davno zacrtali, još od samih početaka u obiteljskoj kući u Kolanu. Istovremeno, to je potvrda struke s jednog od najvećih tržišta na svijetu, kamo dolaze sirevi iz čitavoga svijeta i koji sigurno dobro znaju što je dobar sir. Sretni smo, ovo je veliko priznanje za nas – kazao nam je tada Ivan Gligora.

Već su ranije uz brojne zlatne nagrade na domaćim izložbama sireva, „pala“ i priznanja Castegnato Italija, Gornja Radgona, Slovenija, Novi Sad, Srbija, Superior Taste Award Bruxelless, Nantwich i Birmingham u Ujedinjenom Kraljevstvu... Ivanu Gligori dodijeljen je 2003. godine u Padovi Orden reda Saint Fortunat za doprinos kvaliteti ljudskog življenja. Mali paški sir iz maloga Kolana s maloga Paga i male Hrvatske, ušao je u društvo velikih igrača. Iako ga nema puno i ne može ga biti puno jer paških ovaca ima toliko koliko ih ima i u usporedbi sa svjetskih sirarskim brendovima paške su količine smiješne, okus paškoga sira opčarao je sve kojima je sir struka, i strast i ljubav, a u tome velike zasluge ima upravo Ivan Gligora.

Još od početka se vidjelo da Gligoru neće zadovoljiti proizvodnja sira na razini obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva i da je spreman za veće izazove. Možda je malo poznato da je Gligora i vrlo talentiran pučki pjesnik, a oni koji ga poznaju reći će da je i karakterom prilično tvrdoglav Kolanjac. Kad se opusti, izrecitirat će vam neki od svojih stihova "iz glave" na kolanskom govoru, iako je po struci inženjer agronomije sa završenom Mljekarskom tehničkom školom u Kranju u Sloveniji u koju je u stvari krenuo jer mu siromašna obitelj više nije mogla plaćati Pedagošku školu u Rijeci koju je pohađao u želji da postane učitelj. U Kranju je stekao dragocjena saznanja o mlijeku, te je kao stipendist Zagrebačkih mljekara radio najprije u tadašnjoj Paškoj sirani, a onda dugo godina u zadarskoj Mljekari.

Nikad ga nije zadovoljavala mljekarska „konfekcija“, a svoju je umjetničku crtu ispunjavao kroz sirarstvo. Možda odtud i takva strast u poduzetništvu, ali i upornost da slijedi "svoj san".

- U sirarstvu postoji nešto što se može nazvati umjetnošću. Sirarstvo je jedina grana mljekarstva u kojoj dolazi do izražaja nekakva intuicija, znanje, nešto osobno što se može prenijeti u taj proizvod. Svi ostali proizvodi su tehnološki zadani, ali u sirarstvu su ostavljeni neki parametri na koje se može utjecati i usmjeravati – objašnjavao je Gligora.

U sirarstvu i poduzetništvu prošao je prilično dug i mukotrpan put na kojemu je, tek na kraju, niknula lijepa, moderna sirana, za koju je čak morao otkupljivati i zemljište iz prethodno prodane - djedovine. Ukupno su Gligore u svoju siranu uložili oko 3 milijuna EUR-a, a 7,9 milijuna kuna uspjeli su, nepovratno, dobiti iz pretpristupnog programa Sapard Europske unije. I to je bio početak značajnijeg proboja na tržište.

- Količine paškoga sira su limitirane, čak u odnosu na proizvođače u Hrvatskoj, a kamoli u svijetu. Takav paški sir je skup proizvod i zbog toga ima svoju cijenu i ekskluzivnost. On ne može biti u velikim šaržama, ali će biti vrhunski i to je bio naš cilj. Mislim da smo u tome i uspjeli, takav smo put zacrtali još od vremena Male sirane Sirena, jer ja sam već tada shvatio da je paški sir zapravo anoniman u svijetu i da on nije ono što mi na Pagu mislimo da jest. Moraš odskakati od toga svega i dokazati da paški sir zauzima jedno posebno mjesto, a jedini način za to je da odeš na natjecanja i pobjediš te velike gigante u svijetu sireva – otkrio je svojevremeno svoju poslovnu filozofiju Gligora, otkrivši nam jednom prigodom kako je njegov život zapravo potraga za savršenim sirom, a to je paški sir Gligora, koji je na neki način i njegovo životno djelo.

Danas, uz sina Šimu koji je godinama preuzeo veći teret upravljanja poslovnim carstvom Gligora, paški "vitez sira" se sa zadovoljstvom može opušteno osvrnuti za sobom:

- Iako više nisam operativno prisutan u sirani koliko sam bio prije, sa firmom i uz firmu živiš i to je dio života. Kad s ove distance pogledam, bilo je zaista neobično, teško, turbulentno, bilo je stvari koje se nisu događale mnogim podzetnicima, pa i ružnih stvari, podmetanja, bilo je svega i svačega. Ali eto, to je valjda sastavni dio života i ovog kraja gdje živimo. Mi smo zapravo zaista jedna esencija Dalmacije. Što god je tipično za Dalmatince i u pozitivnom i negativnom smislu, toga ima u Kolanu. Počevši od dišpeta, zavisti, sklonosti ruganju, izrugivanju... Jednom sam rekao da se Dalmacija rodila u Kolanu, tamo ti od svakoga čovika karikaturu mogu napraviti. Ja sam sastavni dio tog miljea, nisam nešto posebno, možda sam se izdvojio malo od svih njih i to me i dan danas ponekad košta, jer me se gleda malo drugačijim pogledima i mjeri malo drugačijim aršinima, ali to je tako, sastavni dio života. Vrijeme za pohvale nije idealno jer je situacija u gospodarstvu takva kakva jest, ali zadnjih 20 godina po prometu naša sirana prva na otoku Pagu. Mnogi su mi rekli da je Gligora postao veći brend nego paški sir. Ne želim sam sebe hvaliti, međutim mi smo zaista na tom polju napravili puno i postali prepoznatljivi, kod nas i u svijetu. Nagrade su sigurno napravile svoje, to je besplatna reklama tako da mi nikad nismo plaćali za takvu vrstu oglašavanja niti smo imali plaćene reklame emisije i slično. Što se tiče sireva, uvijek ima nekih novih, ili barem starih inačica koje pretvaramo u nove. Najbolje je kad se to radi u tišini i kad se ne udara s tim na sva zvona. Onda to ispadne dobro – rekao nam je na kraju Ivan Gligora.