Poprilična se prašina podigla u hrvatskoj javnosti posljednjih mjesec dana nakon što je nekoliko ljudi, od studenata do penzionera, završilo na obavijesnim razgovorima u policiji zbog komentara koje su objavljivali ili dijelili na društvenim mrežama, a u kojima su pisali uvredljive ili prijeteće poruke.
Najnoviji je slučaj 22-godišnjeg studenta iz Našica koji je u raspravi na Facebook stranici Ivana Pernara oko jedne deložacije napisao kako policajac "nije bio u stanju završit ikakve škole već je izučio biti debil i slušati zapovjedi".
Krenula je žestoka kampanja u kojoj se po policiji udara iz svih oružja, i to prvenstveno zato što se stvorio dojam da se bave samo onima koji svoje negativno mišljenje izražavaju o vladajućim političarima ili Crkvi, a da ih s druge strane nije uopće briga kad se smrću prijeti ili se vrijeđa netko tko je tzv. lijeve političke opcije ili kad je u pitanju, recimo, novinar.
Ostavit ćemo vama, dragi čitatelji, da procijenite je li taj dojam opravdan ili ne, no činjenica je da se po društvenim mrežama, od kada su Hrvati otkrili i prigrlili takav način komuniciranja, pisalo i piše sve i svašta, da se pod krinkom anonimnosti ljudi opuste, prsti se zaigraju, pa se onda izrode svakakve prijetnje i uvrede. I često se radi o ljudima za koje nikad ne bismo ni pomislili da mogu biti tako vulgarni ili zli prema nekome koga ne poznaju i kojeg nikad u životu nisu vidjeli, a prijete mu ozbiljno zbog nekakvog teksta ili stava.
Granice u komunikaciji
Autoru ovog teksta dogodila se slična situacija u kojoj je osoba koja je bila vrlo aktivna na portalu Slobodne Dalmacije napisala da bi mi netko mogao slomiti lubanju. Nekoliko mjeseci nakon prijave, stigao je poziv iz DORH-a da dođem dati izjavu.
I tada sam prvi put vidio osobu koja mi je prijetila lomljenjem lubanje, čovjeka od svojih 70-ak godina koji je bio poprilično rastresen i uznemiren činjenicom da se nalazi na ispitivanju u DORH-u zbog prijetnje i da bi teoretski, po zakonu, mogao dobiti od šest mjeseci do pet godina zatvora.
Kad sam ga upitao što mu je to trebalo, zašto je pisao takve gluposti, kazao mi je tek da nije tako mislio i da nema drugog posla nego po cijele dane na kompjutoru komentirati sve i svašta. Nisam imao srca inzistirati na kaznenom progonu pa je sve završilo njegovom uplatom par tisuća kuna jednoj splitskoj humanitarnoj ustanovi. No, koliko znam, to ga je opametilo i od tada ga se rijetko viđalo pod komentarima.
- Nije se lako nositi s time kad znaš da postoji mogućnost, recimo, da dijete na internetu naiđe na neki komentar u kojem te se vrijeđa i prijeti. Danas djeca vrlo rano znaju sve o internetu i društvenim mrežama i nije im teško to naći, a nije im sigurno ni lako kad pročitaju da su im tata ili mama đubre, debil, smeće i što li već sve ne...
To što neki pišu da su policajci debili pa ih se zato zove na obavijesni razgovor, možda je malo pretjerano, ali opet, trebaju se postaviti granice u komunikaciji na društvenim mrežama, ljudi su se jednostavno previše opustili i misle da mogu svašta pisati - govori nam jedan umirovljeni splitski policajac, dodajući da bi sigurno trebali postojati kriteriji po kojima se nekoga privodi i zbog čega na obavijesni razgovor ili ga se kazneno ili prekršajno prijavi.
- Komentar nečega, nekog događaja ili pojave je jedna stvar, čak i vrijeđanje generalno, ali kada te netko vrijeđa pojedinačno, grubo, samo zbog neke odluke ili posla koji radiš i kada je to javno, onda mislim da to nije u redu i da nitko od nas to ne zaslužuje. Možda nekad radimo i pogrešno, ali nikada nikoga ne vrijeđamo. A s druge strane, moramo čuvati dignitet dužnosnika i službenika, inače nitko neće poštovati odluke koje ti ljudi donesu. Mislim samo da kriterij mora biti da je to vrijeđanje osobno i vrlo grubo, da narušava čast i dignitet osobe o kojoj se piše - kazuje nam jedna splitska sutkinja.
Mediji su ovih dana donijeli i vijest da je prije desetak dana njemačka policija pretražila stanove 36 osoba koje sumnjiče za širenje mržnje preko društvenih mreža. U njihovu nedavno izglasanom zakonu postoji i odredba da društvene mreže i portali mogu biti kažnjeni sa čak do 50 milijuna eura kazne ako u roku od 24 sata ne izbrišu sadržaj na koji se netko žalio da je uvredljiv, nedoličan ili prijeteći.
Zakonske odredbe
U Hrvatskoj je 2013. izmijenjen Kazneni zakon u kojem su zadržana kaznena djela uvrede i klevete te je uvedeno kazneno djelo sramoćenja. Sva tri kaznena djela odnose se i na onoga tko ih počini "preko tiska, radija, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način, zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba".
Za uvredu, i to kvalificirani oblik koji se odnosi na uvredu koja je preko "tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način postala pristupačna većem broju osoba", predviđena je kazna do 180 dnevnih dohodaka. Za klevetu, i to ovaj kvalificirani oblik, kazna je petsto dnevnih iznosa, dok je za sramoćenje, među ostalim, i preko računalnog sustava ili mreže kazna do 360 dnevnih iznosa.
Po Kaznenom zakonu, visina dnevnog iznosa utvrđuje se uzimajući u obzir prihode i imovinu osobe koja je okrivljena te prosječne troškove nužne za uzdržavanje te osobe i njegove obitelji. Dnevni iznos ne može biti manji od dvadeset kuna ni veći od deset tisuća kuna.
- Ako koristimo društvene mreže, koje nam pružaju mogućnost čitanja objava ljudi i stranica koje smo odabrali, moramo biti svjesni i odgovorni u pisanju vlastitih objava, odabiru stranica koje podržavamo i dijeljenju tuđih objava. Jer na isti način na koji je nas netko zainteresirao, i mi imamo utjecaj na druge - stoji na stranicama kampanje "NE govoru mržnje na internetu" koju je pokrenulo Ministarstvo socijalne politike i mladih, a koja je usmjerena prvenstveno na mlađu populaciju. No, vrlo bi se lako mogla proširiti i na sve dobne skupine.