Prvoga srpnja 2013. godine Hrvatska je konačno ušla kao punopravna članica u Europsku uniju. Osim slavljem, vatrometom i velikom feštom, ulazak u EU obilježen je toga dana i – tučnjavom i to na zadarskoj gradskoj tržnici gdje su Gorana Perovića i njegova sina Luku napali pojedini kolege štanderi bijesni što se oni nisu odazvali štrajku zbog uvođenja fiskalizacije pri izdavanju računa koje je na hrvatskim tržnicama uvedena također toga istog dana. Nakon koškanja izbila je strahovita tučnjava koju su video kamerama snimili novinari tadašnje lokalne VOX televizije.
Tri godine kasnije Hrvatska je i dalje u Europskoj uniji, fiskalizacija je i dalje propisana iako se ne provodi u potpunosti na tržnicama, a Goran Perović kažnjen je prekršajno s 1.600 kuna za remećenje javnog reda i mira potpuno jednako kao i članovi obitelji Soldo s kojima su se na tržnici sukobili. Ovih je dana i Luka Perović (23) dobio istu presudu Visokog prekršajnog suda u Zagrebu. I on je pravomoćno kažnjen za sudjelovanje u tučnjavi. Ogorčen presudom odlučio je progovoriti, jer ga, kako tvrdi, ona duboko vrijeđa i stigmatizira u društvu kao uličnog tučaroša. On sebe ne vidi takvog i ne želi niti da ga drugi tako doživljavaju. Apsolvent je Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, uzoran je student i ima planove za budućnost u koje se ne uklapaju šaketanja po tržnicama...
Sve se toga jutra, ističe, dogodilo u vrlo kratkom vremenu. Sve je trajalo 30-tak minuta od čega se on dobar dio toga uopće ne sjeća jer je reagirao refleksno u samoobrani.
- Moja borba započela je zapravo nakon toga događaja, jer sam od mirnog studenta koji je završio drugu godinu ekonomskog faktulteta, postao javna ličnost koju su ljudi prepoznavali na ulici i pozicionirali me kao nekoga tko se tuče na pijaci. Čitava moja osobnost se svela na taj javni događaj u kojemu sam okarakteriziran kao tučaroš sa pijace. To mi je stvorilo probleme jer moja osobnost i karakter nisu nasilni, nikad ne izazivam na tuče, a reagirao sam instiktivno. Tada sam jedno vrijeme trenirao aikido, a i inače je moj pristup problemima da se pokušaju rješavati u miru i ljubavi jer tuča uvijek donosi štetu i onom koji ju je izazvao i onome tko je sudjelovao u njoj što se najbolje vidi na primjeru s pijace. Ja sam zbog toga imao emocionalne probleme, što mogu potvrditi moji prijatelji, jer se nisam mogao suočiti s činjenicom da me ljudi više ne gledaju kao studenta ekonomije, već kao tučaroša i nekakvu borilačku „zvijezdu“ što nikada nije bio dio moje osobnosti – ističe Perović.
Pravosuđe je svojim odlukama zapravo samo dalo za pravo takvom percipiranju Perovića iako se nigdje u rješenju ne navodi gdje je on točno napravio prekršaj. U obrazloženju očevog rješenja navodi se da je Luka razdvajao sukobljene strane, a u Lukinom se rješenju samo navodi da je bespredmentno utvrditi da li je to bilo legalno okupljanje. Tada se na tržnici skupilo 40 ljudi u naelektriziranoj atmosferi, nije bilo prisutnosti policije i zbog toga se kod onih koji nisu sudjelovali i neprijavljenom javnom događaju stvorila tjeskoba, osjećaj straha i nezaštićenosti.
- Za mene je bio najveći šok primitak ove presude jer su prošle više od tri godine od incidenta. Meni je trebala godina i po da uopće mogu pogledati tu snimku pa se naposlijetku na nju i nasmijati. Do tada je bilo pravilo da se u mom društvu ne pušta ta snimka jer mi izaziva jako loše emocije. Prije nekoliko dana došao nam je naš poštar i kad sam otvorio kuvertu, iskreno, nadao sam se pozitivnom rješenju. Nitko me nije pozvao da se utvrdi tko je bio organizator niti me itko u ove tri godine saslušao nakon što se na prvo ročište nisam mogao odazvati zbog održavanja ispita na falultetu. Kad sam pročitao da me u rješenju smatraju krivim, stvorila se u meni ljutnja. Reagirao sam statusom na mom Facebooku koji sam podijelio i na stranice Vlade RH, ali tamo je izgleda vidljiva samo onima tko su prijatelji meni, a ne svima. Vlada govori stalno o demografskoj obnovi, a onda mi šalje poruku da u budućnosti odem izvan zemlju. Neću otići, jer sebe smatram iskrenim mladim domoljubom, ali ja ljubav prema domovini gledam kao ljubljenje svih ljepota koje ima, kao želju da cijelo društvo teži blagostanju i moje pomoći društvu kroz znanje koje mi je pružilo. Ja ću ostati u Republici Hrvatskoj, ali me žalosti da se ipak ne daje pozornosti mladim ljudima koji žele pomoći jer ja zbilja nisam nikoga napao tada, već sam samo branio sebe, obitelj i našu imovinu. Želim na kraju poslati jednu poruku mira i ljubavi u ovo vrijeme blagdana i reći „ja nisam nasilnik i volim vas sve“. To je istina o meni – zaključuje Luka Perović.
Lukin otac Goran Perović nosi ratni nadimak Mungos jer je u Domovinskom ratu bio komandos koji je sudjelovao u obrani Zadra. On je nakon incidenta okarakteriziran kao „Linićev heroj za fiskalizaciju“, ali zapravo tvrdio da se nije želio tući već se samo refleksno branio kad ga je jedan od napadača pokušao uhvatiti za vrat...
- Na sve to naše pravosuđe zatvara oči. Iako oni i sami kažu da je pravda slijepa, u ovom slučaju slijepa je za - pravdu. Po njima to izgleda kao da smo se mi sami dogovorili da ćemo se potući, otac i sin protiv oca i sina. Velik me broj ljudi poznaje s gradske tržnice jer sam od malih nogu tamo pomagao ocu, ali te ljude koji su nas tada napali ja nisam poznavao. Mi smo međutim to prevladali i ustanovili smo dalje dobar odnos. Mi se javimo jedni drugima i nismo u zavadi. Pristup naše obitelji je da ne treba širiti mržnju prema bilo kome, jer to ne donosi nikakvu korist, ni nama ni njima. Moju kaznu od 1.600 kuna trebao bi platiti moj otac jer ja nemam kao student nikakvih primanja, a ja ga ne želim na takav način opterećivati. Ali sam spreman sam humanitarnim radom nadoknaditi tu kaznu u organizacijama kao što je UNICEF – ističe Luka.
- U obrazloženju moga rješenja samo se navodi da sam se ja izjasnio da nisam kriv i da se smatra nepredmetnim utvrditi da li se tada radilo o nelegalnom javnom okupljanju. Iako je sud zadarski slučaj pokušao izjednačiti s primjerice glasnim slušanjem glazbe, jasno je da to nije točno jer je on podigao veliku medijsku prašinu. Čak se pratio na švedskoj televiziji odakle smo dobivali podršku švedskih građana jer su oni to tamo gledali kao incident zbog provođenja zakona iz zemlje koja upravo ulazi u Europsku uniju. Ne radi se o nekom malom prekršaju već o napadu i situaciji u kojoj sam ja čak mogao i nastradati jer se na video snimci - koju je sud uzimao kao jedini dokaz iako je ja nikada nisam mogao pogledati u izvornom obliku već samo kao televizijsku montažu što nije isto – vidi da sam dobio iznenadni udarac u zatiljak. Osim toga na snimci se ne može vidjeti da ja nikoga nisam prvi napao, već sam bio isključivo u funkciji samoobrane oca koji je bio napadnut, a zatim i sebe i materijalne imovine na obiteljskom štandu – kaže Luka Perović.