Francesca i Marinelu Salpietro koji su život izgubili ploveći na jedrilici Santa Pazienza nikakva kazna ne može vratiti njihovoj djeci, no presuda izrečena u petak u slučaju Horvatinčić koji je na njih naletio motornom jahtom Santa Marina brzinom od 26,4 čvora nikada do sada u hrvatskoj javnosti nije izazvala toliku buru negodovanja i ogorčenja.
Rezime presude koja je sledila krv u žilama hrvatske javnosti je kratak: “Sudsko vijeće nije sigurno i nedvojbeno utvrdilo da je optuženi Horvatinčić počinio kazneno djelo neizravnom namjerom niti iz nehaja. Ujedno, Vijeće je prihvatilo i obranu da je optuženi doživio sinkopu, odnosno kratki gubitak svijesti, uslijed čega je i izostala njegova reakcija pri upravljanju jahtom, u zadnjoj fazi mimoilaženja s talijanskom jedrilicom”.
S obzirom na nepravomoćnost presude na koju su najavljene žalbe te na niz kontradiktornih izjava od samog dana nesreće pa do kraja sudskog procesa, pokušali smo od pravnih stručnjaka, nepovezanih s morskom tragedijom, doznati njihove stavove i ima li pravde u Hrvatskoj, no dosta njih nam je tek anonimno reklo kako sve dok presuda nije pravomoćna komentara nemaju, ali da je Horvatinčić itekako trebao biti osuđen s obzirom na svoju prometnu prošlost koja se ponavlja. Ipak, svi redom pravnici s kojima smo porazgovarali tvrde složno: “Gledano iz kuta struke, Horvatinčićevi odvjetnici odradili su vraški posao na školski način!”
Okrivljenik smije lagati
- Presedan ili ne, ali nije neuobičajeno da se u praksi dogodi da nakon što viši sud ukine prvostupanjsku osuđujuću presudu, u ponovljenom postupku sud s više pažnje uzima u obzir one činjenice i dokaze na koje upućuje drugostupanjski sud u svojoj odluci, koja je svojevrsni smjerokaz za ponovljeno suđenje. Upravo to se i dogodilo u slučaju Horvatinčić, no treba naglasiti da prvotnom presudom koja je bila osuđujuća sud nije ni po čemu vezan. Njegove različite obrane u istom postupku su nešto što nije rijetkost, a upravo zato što je svaki okrivljenik slobodan i potpuno autonoman da se brani onako kako smatra da je najbolji način za probitak njegove obrane, pa čak i lažima i da, u konačnici, zbog toga ne može biti sankcioniran, za razliku od njegovih svjedoka u postupku koji su dužni govoriti istinu jer prije svjedočenja sudac ih upozori da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo - kaže za Jutarnji list Milko Križanović, dodajući da je na sudu da procijeni je li obrana okrivljenog vjerodostojna. Križanović još kaže da je Horvatinčićeva obrana na najjednostavniji način, “bazično te po školskom primjeru, eliminirala samu bit postojanja krivnje, odnosno da radnja okrivljenika nije u uzročno-posljedičnoj vezi s djelom”.
Na upit bi li došlo do (ne)oslobađajuće presude da je Općinsko državno odvjetništvo (ODO) nakon saslušanja svjedoka i izvođenja dokaza promijenilo činjenični opis i kvalifikaciju djela, Križanović sumnja da bi išta kod sutkinje promijenilo odluku.
- Što god da je ODO učinio, ako obrana tijekom postupka dokaže da je okrivljenikova radnja posljedica objektivne nemogućnosti voljnog utjecaja na vlastito tijelo, a klasičan primjer tome je gubitak svijesti, onda zapravo ne postoji glavna komponenta formalnog pojma kaznenog djela i nema prostora za kažnjavanje. U novom postupku se išlo za tim da se razjasne okolnosti koje su odlučne za utvrđenje kažnjivosti, a to je, očito, bilo stanje sinkope. Vještaci sami nisu mogli potvrditi da je do gubitka svijesti došlo pa je na kraju slučaju nedostajao sam formalni pojam kaznenog djela koji bez svjesne ljudske radnje ne egzistira. Lako je presuditi, ali zahtjevno je obrazložiti presudu na logičan i smislen način. I zato nije dovoljno da presuda bude pravno korektna, već treba ispravno prikazati činjenice - zaključuje Križanović.
Pogrešna procjena
Oslobađajuća presuda, koja je prozvana sumrakom hrvatskog pravosuđa, zapalila je društvene mreže. Građani ne skrivaju svoju nevjericu i bijes zbog činjenice da je nevinim proglašen čovjek koji je jureći svojom jahtom brzinom prepolovio talijansku jedrilicu. Činjenica je i da poduzetnik Horvatinčić nije omiljen u javnosti, ne samo zbog slučaja ove pomorske tragedije, pa burne reakcije na njegovo oslobađanje krivnje mogu biti i subjektivne prirode. No neizbježno je pitanje je li sudsko vijeće pogriješilo uzimajući sinkopu, odnosno njegov kratkotrajni gubitak svijesti, pri donošenju presude.
Zanimljivo je mišljenje našeg sugovornika, uglednog pravnog eksperta iz Dalmacije, kojeg iz razumljivih razloga, na njegov zahtjev, nećemo imenovati.
- Bez obzira na to što su sutkinja i Vijeće procijenili da je postojala mogućnost sinkope kod optuženika i da je zbog toga presuda donesena u Horvatinčićevu korist, ne postoji dovoljno dokaza da je on počinio kazneno djelo na način kako ga se tereti optužnicom. Smatram da su u bitnome zanemarena vještačenja pomorsko-prometnih stručnjaka. Bez obzira na nesvjesticu koja se navodno dogodila 200 metara prije udara u jedrilicu, Horvatinčić nije prilagodio brzinu uvjetima na moru. I to je osnova svega - kaže nam pravni stručnjak koji smatra još da je “sudsko vijeće pogrešno utvrdilo činjenično stanje ne ocijenivši pravilno mišljenje prometnih vještaka”.
- Vještaci su naveli da je Horvatinčić upravljao velikom brzinom svojom jahtom te da je na velikoj udaljenosti mogao primijetiti talijansku jedrilicu koja se sporo kretala. I sam Horvatinčić na suđenju je rekao da je vidio jedrilicu na udaljenosti oko jedne milje. Tehničke značajke talijanskog plovila u odnosu na Horvatinčićevu jahtu daleko su slabije jer se radi o jedrilici koja je puno sporija. Prema pomorskom zakoniku, svaki sudionik u prometu mora paziti na druge sudionike pa je tako i Horvatinčić, upravljajući jahtom sam ili automatskim pilotom, trebao paziti na drugi brod čim ga je ugledao. Međutim, on je postupio nemarno. I prije nesvjestice, ako je do nje došlo, on nije smanjio brzinu svoje jahte vjerujući da će se mimoići. Bila je to njegova pogrešna procjena - kaže naš sugovornik podsjećajući da je šibensko tužiteljstvo Horvatinčića optužnicom, zapravo, optužilo za kazneno djelo nesavjesnog nehaja, što je najniža razina krivnje u našem zakonodavstvu. Nesavjesni nehaj nije a priori lakša vrsta nehaja od svjesnog jer, kako još pojašnjava, ponekad je “opasniji počinitelj koji uopće ne razmišlja kakvu opasnost za druge predstavlja njegovo ponašanje od onoga koji je svjestan mogućnosti povrede”.
Odbijeni zahtjevi tužiteljice
- Bez obzira na moguću sinkopu, Horvatinčić prethodno nije prilagodio brzinu uvjetima na moru i zbog toga je trebao biti proglašen krivim - zaključuje sugovornik.
Poznato je da je na dan pomorske tragedije Horvatinčić poslao priopćenje za javnost u kojemu je, među ostalim, stajalo: “Danas sam brodom Santa Marina sudjelovao u teškoj prometnoj nesreći s ljudskim žrtvama. Na moju veliku žalost upravljački sustav broda je otkazao iz kojeg razloga u trenutku nesreće nisam njime mogao upravljati i skrenuti sa smjera koji je vodio prema drugom plovilu. Uvidjevši da upravljački sustav ne funkcionira, pokušao sam osobe s jedrilice upozoriti da ne kontroliram brod i da nemam mogućnosti spriječiti opasnost koja je nastala. Na žalost, moji pokušaji nisu pomogli u sprječavanju ovog tragičnog sudara...” Postavlja se pitanje je li se to priopćenje moglo smatrati dokazom tijekom sudskog postupka.
- Već u pripremi postupka ODO je grubo pogriješio što nije još prije početka suđenja, u sudski spis uvrstio tu izjavu medijima na dan nesreće. Vjerojatno su mislili da je sve čisto, da će lako dokazati optužnicu i da će Horvatinčić biti osuđen. Čini mi se da je sutkinja već nakon iskaza medicinskih vještakinja u ovom ponovljenom suđenju, koje su ustvrdile da je postojala mogućnost sinkope, donijela oslobađajuću presudu. Stoga je i odbila zahtjev tužiteljice da se dodatno sasluša pomorski vještak, a odbila je i da se kao dokaz u spis unese skica pomorske nesreće koju je Horvatinčić nacrtao u istražnom postupku, a što ide u prilog tezi da nije bio u nesvijesti. Upravo to što nije usvojila ove zahtjeve tužiteljice govori o tome da je sutkinja gradila odluku o oslobađajućoj presudi za Horvatinčića - objašnjava, pak, drugi pravni stručnjak.
Cijeli sudski postupak sadrži brojne kontroverze. Na prvom suđenju Horvatinčić je proglašen krivim i osuđen na uvjetnih 20 mjeseci zatvora s trogodišnjim rokom kušnje. Sutkinja Šupe obrazložila je da je Horvatinčić lakomisleno upravljao motornom jahtom brzinom od 26 čvorova, što je dovelo do udara u talijansku jedrilicu pa ga je proglasila krivim za kazneno djelo iz nehaja, a ne iz neizravne namjere kako je to tražila optužba. Iako je i za (ne)djelo iz nehaja zakonom predviđena bezuvjetna kazna zatvora, Horvatinčiću je dosuđena uvjetna. Blažu kaznu i od minimalne zatvorske sutkinja je obrazložila olakotnim okolnostima - od niza zdravstvenih tegoba optuženika preko njegova iskazanog žaljenja pa do izražene spremnosti da materijalno obešteti obitelj stradalih. Presudu je zadarski Županijski sud ukinuo smatrajući da nije utvrđeno činjenično stanje je li Horvatinčić u trenutku pomorske nesreće bio ubrojiv ili nije.
Opasni presedan
Na ponovljenom suđenju iskazi svih svjedoka i pomorskih vještaka s prvog suđenja ostali su sastavni dio sudskog spisa i nisu ponovno saslušavani, a novi, pak, svjedoci bili su neurologinja dr. Vesna Šerić i radiologinja dr. Kristina Potočki te dr. Nadica Buzina iz Zavoda za forenzičku psihijatriju bolnice Vrapče. Iako su neurologinja i radiologinja ustvrdile da su sinkope kod Horvatinčića moguće zbog dijagnosticiranog degenerativnog poremećaja vratne kralježnice i urođenog suženja krvne arterije, nisu mogle potvrditi da je kod njega nastupio gubitak svijesti prije udara u jedrilicu. Zanimljivo je da obrana nije podastrla nijedan dokaz, niti su to potvrdile vještakinje, da je Horvatinčić do sada doživio sinkopu u nekim drugim prigodama. Međutim, sudsko vijeće oslobodilo ga je na temelju činjenice da je postojala mogućnost sinkope, ali i zato što ODO nije uspjelo dokazati da Horvatinčić nije bio u nesvijesti kobnog trenutka.
O svemu se osvrnuo i prometni stručnjak Željko Marušić koji je presudu nazvao nacionalnom sramotom te ustvrdio kako sutkinja Šupe više ne bi smjela raditi u pravosuđu.
- Presuda dramatično pokazuje da je u pravosuđu primarni zloćudni tumor svih problema u prometu, a sve ostale teške nepravilnosti tek su metastaze. No sada je vrag zbilja odnio šalu. Na stranu to što sve na daljinu zaudara na strašnu nepravdu i potpuno je nevjerodostojno, a usto kontradiktorno Horvatinčićevim izjavama iz 2011. te se kosi s elementima prometne sigurnosti. Nije ključni problem ni u tome što su kinematika i dinamika sudara u suprotnosti s logikom kojom se rukovodila sutkinja te vještaci. Za razliku od auta, gliser nema upravljački trapez ni prilagođenu geometriju kotača koji osiguravaju da i puštanjem volana auto drži pravac. A kontakt s podlogom nije trenje, nego hidrodinamički, pa puštanjem upravljača iz ruku gliser teško zadržava pravac na mirnom moru - ističe Marušić koji smatra da “bi netko trebao lupiti šakom o stol i uzviknuti - dosta!” Marušić se još pita kako netko narušena zdravlja, a padanje u nesvijest to implicira, smije brzinom zaglisirati akvatorijem.
- Ako je Horvatinčić upravljao gliserom, a nije blokirao upravljač u središnjem položaju, odnosno glisirao na “autopilotu” kako su mnogi utemeljeno pretpostavljali, pri kratkotrajnom gubitku svijesti gliser bi se ponašao bitno drukčije nego što se, po izjavama svjedoka i vještačenju, dogodilo. Čak i da se dogodilo kako je “kopernikanskim obratom” sada izjavio Horvatinčić, i što valjda nikome, osim sutkinji Šupe i involviranim vještacima, ne zvuči nimalo vjerodostojno, to ga ne amnestira krivnje zbog neodgovornosti. Što ako se, istom logikom, oni koji protutnje kroz crveno svjetlo na semaforu i usmrte nekoliko djece ubuduće počnu izvlačiti da su to napravili zbog stanja tzv. sinkope? I što ako ih drugi suci, logikom sutkinje Šupe, počnu zbog toga oslobađati krivnje? Koliko bi to osokolilo najteže prometne prijestupnike i recidiviste, produljilo crni niz, izazvalo kaos i zebnju svih vozača koji poštuju propise, otežalo djelovanje prometne policije? - pita se još stručnjak Marušić ponovivši da se “hrvatsko pravosuđe, ako je to uopće više moguće, teško osramotilo, ali još gore, i cijela Hrvatska jer kako će više ijedan građanin vjerovati pravosuđu”.