Hoće li Franco Luxardo, potomak poznate obitelji zadarskih industrijalaca i nekadašnjih vlasnika „Maraske”, ali i dugogodišnji čelnik „Slobodne općine Zadar u egzilu”, zaista dobiti ovogodišnju Nagradu Grada Zadra za životno djelo? Takav je prijedlog dao Enio Meštrović, prijedlog se pojavio i na Odboru za javna priznanja, a konačnu će odluku donijeti Gradsko vijeće Zadra u četvrtak 16. studenoga.
-Na sjednici Odbora za javna priznanja odluka nije bila jednoglasna. Tek ćemo na Gradskom vijeću jasno vidjeti kako će se tko očitovati, jer je glasovanje javno, kaže Marko Vučetić, predsjednik Gradskog vijeća Zadra i predsjednik Odbora za javna priznanja.
Vučetić je uvjeren da će netko nakon te donošenja odluke na Gradskom vijeću biti poražen:
- Luxardo je djelovao kao „gradonačelnik Zadra u egzilu”, pa se postavlja pitanje hoćemo li ga dodjelom priznanja „nacionalizirati” i amnestirati od iredentističkih težnji? I bi li dodjela Nagrade bila potvrda da je on odustao od iredentističkih lutanja ili smo mi postali svjedoci njegovog iredentizma? Ako on dođe u hrvatski Zadar preuzeti Nagradu, bi li to bio slom njegovih politika ili slom Zadra ako je za njih nagrađen? Svakako ćemo morati imati jasnu i nedvosmislenu argumentaciju, kaže Vučetić procjenjujući da će netko iz svega izaći poražen – ili Luxardo ili Grad Zadar.
Po Meštrovićevom prvotnom prijedlogu, Nagrada za životno djelo trebala je pripasti obitelji Luxardo, ali su stručne službe na sjednici Odbora za dodjelu javnih priznanja skrenule pažnju da se to priznanje može dodijeliti samo osobi, pa je Meštrović korigirao svoj prijedlog i predložio za Nagradu za životno djelo Franca Luxarda i to u konkurenciji ljudi koji žive i djeluju izvan Zadra.
- Ta obitelj je dio povijesti Zadra uz koji su vezani 200 godina, a prošle su godine osnovali i Muzej Luxardo u kojemu su izloženi i djelići povijesti našeg grada. Imovina im je oteta, neki članovi obitelji su pobijeni, ali ta obitelj i dalje pronosi ime Zadra po cijeloj Europi, ostali su vjerni gradu u kojemu žele biti i pokopani, a različitim muzejima i ustanovama i u Zadru i u Zagrebu obitelj Luxardo je donirala mnoge umjetnine iz svog vlasništva od kojih su neke i restaurirane njihovim novcem, izjavio nam je Enio Meštrović dodajući da postoji neophodna suglasnost Franca Luxarda da ga se uvrsti među kandidate za Nagradu za životno djelo.
- Razgovarao sam s tim čovjekom kad je bio u Zadru i osjetio samo jedino emociju prema Zadru, a ne bilo kakav iredentizam. To o čemu se govori je kao da ja sutra budem prognan iz Zadra u Nizozemsku i tamo budem „gradonačelnik Bokanjca” u egzilu, dakle čista emocija! Priča o iredenti je krivi smjer tumačenja, Nagrada bi bila priznanje za sve što je obitelj Luxardo u prošlosti učinila za Zadar, kaže Meštrović.
Na sjednici Odbora za javna priznanja bio je i gradonačelnik Branko Dukić, ali se o Meštrovićevom prijedlogu nije izjašnjavao. Stav HDZ-a i njihovog Kluba vijećnika, iznio nam je predsjednik Kluba Bruno Milin:
- Bio sam ozbiljno iznenađen kad sam čuo prijedlog. Radi se o potomcima obitelji industrijalaca koja je pod prisilom morala napustiti grad Zadar, ali to nema nikakve veze s hrvatskim Zadrom niti život i rad Franca Luxarda imaju ikakve veze s hrvatskim Zadrom. Luxardo je bio na čelu te takozvane „Slobodne općine Zadar u egzilu”, a u njihovom se statutu govori o „izgubljenoj zemlji”. Kad vidim cijenu naše povijesti i naše nedavne žrtve, ovo ni HDZ-u ni meni nije prihvatljivo, a niti vidim što je to Luxardo napravio za današnji, hrvatski Zadar, izjavio nam je Milin.
