Bio je tako dobar momak, ne možemo vjerovati da je to napravio, u šoku smo. Velike su šanse da ćete ovakve riječi čuti od prijatelja i susjeda onih o kojima cijela zemlja bruji jer su počinili strahovit i nezamisliv zločin. Vjerojatno će vas još više zaprepastiti količina podrške koju im nepoznati ljudi ostavljaju na njihovim profilima društvenih mreža. Dogodilo se to na Facebooku 22-godišnjeg Danijela Bezuka, a još uvijek se događa i na profilu 25-godišnjeg Splićanina Filipa Zavadlava. Iako je od njegova krvavog pohoda prošlo već deset mjeseci, profil na Facebooku mu, za razliku od napadača s Markova trga, nije ugašen. Štoviše svakog dana bar netko ostavi komentar ispod njegove posljednje objave - fotografije na kojoj ga je netko od novinara Nove TV zaustavio na Rivi i upitao za mišljenje o temi koja je vrlo vjerojatno imala veze s Hajdukom jer je potpisan kao navijač Hajduka.
Primjerice, ta objava koju je Filip stavio na "public" što znači da je može vidjeti svatko tko u Facebook tražilicu ukuca njegovo ime i prezime i potom mu posjeti profil koji je nazvao "Tau Pravednik među narodima" do ovog je trenutka prikupila čak dvije tisuće i dvjesto komentara, a gotovo toliko ljudi je i stavilo oznaku "like".
Slična se situacija događa i na profilu još jednog mlađahnog ubojice, Filipova vršnjaka, Solinjanina Luke Juretića (25) koji je u siječnju 2019., kao susjed s gornjeg kata, došao do vrata stana obitelji Uvodić u Solinu. Vrata mu je otvorila Senka (87). Poslužio se izlikom da mu treba brašna, no iznenada je batom za meso počeo udarati staricu po glavi. Kad je sva krvava pala u hodniku otišao je u sobu i njenog 92-godišnjeg supruga Vicenca 13 puta udario čekićem po glavi i ubo nožem u trbuh.
U trenutku dok se pred splitskim Županijskim sudom čeka treće vještačenje koje bi trebalo pokazati je li u trenutku zločina bio potpuno ili smanjeno ubrojiv, Luki na Facebooku, gdje je za svog poslodavca naveo Torcidu, prijatelji (ima ih 1452 te 58 pratitelja) ostavljaju rođendanske poruke. Jedna od njih tako glasi: Sritan rođendan, pozz cile Bilice, a "lajkalo" ju je šestero ljudi. Za razliku od Zavadlava kojem su objave uglavnom javne, Luki na profilu mogu pisati isključivo osobe koje je dodao za virtualne prijatelje. Premda je posljednju objavu, fotografiju svog psa Zeusa objavio u veljači 2017., profil Tina Šunjerge (22) koji je osuđen na 35 godina zatvora zbog hladnokrvnog ubojstva roditelja u Čisti Velikoj nedaleko od Vodica u ožujku prije tri godine, i dalje je aktivan. Osim na Facebooku može ga se pronaći i na Instagramu. Jednako kao i poveći broj profila otvorenih u ime zloglasnog ubojice Srđana Mlađana, ali i Dragana Paravinje, kojem je Vrhovni sud u srpnju 2017., prepolovio kaznu za silovanje i ubojstvo Drnišanke Antonije Bilić (s 40 na 20 godina).
- Sasvim sigurno u glavama onih koji otvaraju profile osuđenih ubojica nešto nije u redu. Ne znam zašto bi uopće netko tko ima svoj normalan život imao želju i poriv tako nešto raditi. Inače je otvaranje profila u tuđe ime strogo zabranjeno i to je nešto s čime se u današnje vrijeme suočavaju i osobe iz sfere javnog života. Čim Facebook primijeti krađu identiteta takve profile istog trenutka blokira i obriše nakon što ih netko prijavi - kaže informatički novinar Dragan Petrić, izvršni urednik Buga.
- Pretpostavljam da je netko Facebooku poslao službeni zahtjev da se profil od napadača s Markova trga ugasi (to može biti policija ili netko od obitelji), dok za ove druge profile to još nitko nije napravio. Tu je sada i razlika što su te osobe još žive. Međutim, to što su kazneno gonjeni ne znači da nemaju pravo imati svoj profil na Facebooku i ostalim društvenim mrežama. Ako se, recimo, dogodi da onaj tko ima Facebook počini ubojstvo pa netko prijavi gašenje njegova profila, u Facebooku to nisu dužni napraviti, osim ako taj profil krši pravila ponašanja na toj društvenoj mreži, što se najčešće odnosi na neprihvatljivo ponašanje u vidu objavljivanja spornog sadržaja i fotografija. Ako je počinitelj kojem se sudi ili je pravomoćno osuđen objavio sadržaj vezan za kazneno djelo za koje ga se tereti, onda ipak postoje temelji da se takav profil ugasi. No, ako toga nema, onda takav profil i dalje može ostati. Nema razloga da ga se ugasi i ta osoba kao i bilo tko drugi ima pravo na njega. Drugim riječima, netko ubije nekoga, a na društvenim mrežama nije objavljivao neprimjeren sadržaj i dalje može imati profil, ističe Petrić.
Petrana Brečić, ravnateljica zagrebačke Psihijatrijske bolnice Vrapče, smatra da svatko od nas može imati određeni oblik empatije prema nekome tko je napravio neki strašan zločin.
- Naravno da može. I za Filipa Zavadlava i za momka koji je počinio samoubojstvo, u smislu da nam je žao što se to uopće dogodilo. Na kraju krajeva, oni su isto žrtve. Ne moraju biti isključivo žrtve sustava, nego i svega onoga što su prošli u životu. Ljudski žal i empatiju moramo i trebamo imati. Ali, nije dobro da se ide na njihove profile jer postoji određena motivacija zašto ih netko posjećuje. Meni se čini da ta motivacija nikako ne može biti pozitivne naravi. Bez obzira želi li se netko identificirati s njima ili ih samo golicaju njihove priče. Ako pak netko ide na te profile da im ostavi poruke podrške to je tek krajnje disfunkcionalno. Opasno je također da netko ide otvarati takve profile na društvenim mrežama. To može biti ili izraz nečije krajnje nezrelosti ili identifikacije s takvim osobama. Najčešće su to osobe koje ne vide nikakvu životnu perspektivu. Ili ih otvaraju mladi koji još uvijek stječu identitet zrele osobe što je trnovit put. Takvi bi se profili trebali izgasiti jer su krajnje opasnosti za društvo, govori Brečić i dodaje.
- Komentarima na društvenim mrežama ljudi pokušavaju razumijeti situaciju određene osobe. Često se događa da će odobriti nečije ponašanje i reći: Pa to je dečko koji je bio frustriran, on je inače super osoba. Time samo dodatno potpaljuju cijelu situaciju jer to mogu pročitati mnogi koji su u jako lošem stanju, pate od raznih poremaćaja i na samom su rubu života, a nečiji čin mogu vidjeti kao svoje rješenje. Međutim bilo kakvo manifestiranje agresije nikad ne može biti rješenje. Večina mladih ljudi ne mogu tragične situacije doživjeti kao nešto što je neprihvatljivo. Ako ćemo i samo jednim malim djelom imati razumijevanje za tako nešto onda kao društvo ulazimo u jednu iznimno opasnu zonu koja će imati dalekosežne posljedice. Opravdanja nema, a mladi ljudi to sve rade iz bunta, nezrelosti i potrebe da se pokažu. Sreća je da ovakvih tragedija nema više, kod njih su moguća različita imitirajuća ponašanja, što nikako nije poželjno. Umjesto da tražimo krivca trebali bi raditi na tome da se ovakve tragedije u budućnosti ne dogode, tu prije svega mislim na odgoj i njegovanje mentalnog zdravlja, što je u Hrvatskoj zanemareno. To sada najbolje vidimo u situaciji kada se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa. Ukoliko ćemo prstom upirati u krivca, bilo da je to pojedinac, društvo ili Vlada – nećemo puno postići, zaključuje ravnateljica bolnice Vrapče.