Sedam godina zatvora uz obavezno psihijatrijsko liječenje dobio je 29-godišnji K.E. za pokušaj ubojstva jednog pacijenta na Odjelu forenzične psihijatrije u Psihijatrijskoj bolnici na Ugljanu prošle godine. Iako je i sam bio pacijent te u trenutku počinjenja djela bitno smanjeno ubrojiv, predsjednica sudskog vijeća Županijskog suda u Zadru, Dijana Grancarić, uzevši u obzir sve raspoložive dokaze te olakotne i otegotne okolnosti, ocijenila je da je kaznena sankcija primjerena počinjenom djelu.
- Za kazneno djelo ubojstvo u pokušaju minimalna kazna je pet, a maksimalna 20 godina zatvora. Sud je izrekao nešto iznad minimalne kazne zbog otegotnih okolnosti, a sedam godina zatvora, uz mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, primjerena je sankcija koja će utjecati na vas da se ubuduće ponašate u skladu sa zakonom, da nakon izdržavanja kazne izađete kao resocijalizirani građanin i da ovakve stvari sebi više ne dopuštate – kazala je sutkinja Grancarić.
K.E. je osuđen da je 20. studenog 2022. u osam sati ujutro ušao u sobu broj 4 na Odjelu forenzične psihijatrije u namjeri da usmrti jednog pacijenta dok je spavao. Jednom rukom pritisnuo mu je glavu u jastuk, a drugom rukom u kojoj je držao skalpel tri puta ga je porezao po vratu. Kad je napadnuti počeo vikati upomoć, K.E. je pobjegao iz sobe. Iako je oštećenik dobio lakše tjelesne ozljede u vidu tri otvorene rane na vratu, K.E. se sudilo za ubojstvo u pokušaju, što je tijekom postupka potvrđeno dokazima i vještačenjem. Iskazi oštećenika, dvojice medicinskih tehničara, čistačice s odjela te sudskog vještaka Davora Mayera, pokazali su da nije u pitanju kazneno djelo nanošenja tjelesnih ozljeda, na čemu je obrana inzistirala.
Naime, sudski vještak Mayer je ustvrdio da višestruko zarezivanje vrata oštrim sredstvom, kao što je skalpel dug 5,5 i širok jedan centimetar, u regiji tijela gdje su vitalne krvne žile, govori da je postojala mogućnost opsežnijeg ozljeđivanja, odnosno nastanak teške ili osobito teške tjelesne ozlijede te nastup smrtnog ishoda. Da je bilo malo jačeg pritiska, rana bi bila dublja i prerezane bi bile krvne žile te bi došlo do iskrvarenja. Da je oštećenik kojim slučajem u trenutku napada napravio neki instinktivni pokret, da je trznuo glavom ili vratom, došlo bi do smrtnog ishoda, no on je na sreću bio na spavanju, a kad se probudio i kad je osjetio što mu napadač radi, počeo je vikati.
Sud je utvrdio da je K.E. zbog svog psihičkog stanja bio bitno smanjeno ubrojivi, međutim, ipak je bio sposoban upravljati svojim postupcima i svjestan svoga postupanja.
Prilikom odmjeravanja sankcije, sud je uvažio otegotne okolnosti, činjenicu da je K.E. do sada u pet navrata pravomoćno osuđivan, četiri puta za kaznena djela protiv imovine i jednom zbog tjelesne ozljede. U četiri navrata izricane su mu bezuvjetne kazne zatvora od sedam mjeseci, jedne godine, godine i osam mjeseci te šest mjeseci u sklopu djelomično uvjetne osude. Sve to, zaključio je sud, nije utjecalo na njegovu promjenu ponašanja i da ne dolazi u sukob sa zakonom.
Kao drugu otegotnu okolnost sud je uzeo činjenicu da je nakon napada ostavio oštećenika u sobi, otišao oprati ruke od krvi te je potom sjeo u sobu za doručak s drugim pacijentima.
Kao olakotne okolnosti uzeto mu je primjerno držanje pred sudom i izraženo kajanje te bitno smanjena ubrojivosti. Zbog svog materijalnog stanje, bez imovine, nezaposlen i bez prihoda, K.E. je u cijelosti oslobođen sudskih troškova.
- Ušao sam u sobu dok je spavao. Napravio sam ‘cap, cap, cap,‘ a onda sam začuo jako vrištanje. Bacio sam skalpel, oprao ruke od krvi i otišao na doručak. Tamo sam priznao što sam učinio - ispričao je K.E. tijekom iznošenja obrane. Rekao je kako nije kriv za pokušaj ubojstva, te da nije želio da dođe do ovog scenarija.
- Sada ne mogu vratiti vrijeme, no da mogu ne bih ga više dirao. Tada sam bio tri i pol godine u bolnici, štrajkao sam zbog terapije koja mi nije odgovarala. Nisu me puštali vani i optuživali su me za neke stvari koje nisam učinio - objasnio je.
Oštećenika je poznavao godinu i pol dana, a upoznali su se u bolnici. Kazao je da nisu bili u svađi, nekad su bili dobri, a nekad ne. Situacija je među njima eskalirala nakon što ga je ovaj prijavio da u sobi ima oštre predmete: nožić za rezanje kruha i dva skalpela.
- Jedan skalpel mi je ostao zalijepljen ispod ladice na stolu u sobi. On me prijavio da imam oštre predmete, sve sam to bio pobacao, ali mi je ostao jedan skalpel koji nije pronađen u pretresu, pa me netko podsjetio da ga imam. Kada sam došao sa skalpelom u njegovoj sobi je mislim bio još jedan pacijent. Nije me nitko zaustavljao. On se taman probudio, a kada sam vidio krv otišao sam ća – iznio je u svojoj obrani.