Najnovijom presudom Trgovačkog suda u Zadru država će biogradskoj Iliriji d.d. morati platiti 526.475,00 kuna duga jer joj je u Marini Kornati, kojom upravlja, u carinskom skladištu godinama čuvala tri luksuzna plovila Ochun, Irinu i Aidu koja je Ministarstvo finanacija zaplijenilo vlasnicima u postupku carinskog nadzora.
Sva tri plovila čija je vrijednost vrijedna veća od dva milijuna kuna zapečaćena su u Marini Kornati nakon nadzora Carinske uprave 2014. godine. Kako se za to vrijeme vezovi nosu mogli iznajamljivati Ilirija d.d. u sudskom je postupku putem odvjetnika Branimira Zorice tražila od države da joj naknadi vrijednost vezarine za 2016., 2017. te 2018. godinu uz popust od 30 posto. Tužbu su pokrenuli nakon što su plovila prodana na javnoj dražbi radi podmirenja carinskog duga i odvezena iz Marine Kornati i to prvo 18. siječnja 2017., drugo 20. prosinca 2016., a treće 31. ožujka 2018. Iz zapisnika o javnoj prodaji utvrđeno je kako je plovilo Ochun prodano za iznos od 1.022.222,20 kuna, Irina za 1.520.000,00, a Aida za iznos od 90.111,00 kuna, što je, kako je naglasila Ilirija u tužbi, cijena koja uvelike premašuje carinski dug.
Zanimljivo je, međutim, kako je carinski dug od 466.913,78 kuna, uvećan za zatezne kamate od 211.621,67 kuna utvrđen samo za plovilo Ochun, dok za ostala dva nema podataka o carinskom dugu koji se trebao naplatiti njihovom prodajom. Sud je, međutim, utvrdio da je upravo država dužna platiti naknadu za smještaj plovila i to iz sredstava ostvarenih prisilnom prodajom.
- Sud je mišljenja da je upravo tuženica, na temelju svih navedenih okolnosti dužna naknaditi troškove smještaja plovila u Marini tužitelja, a visinu potraživanja sud je utvrdio iz priloženih obračuna tužitelja koje tuženica osim uopćenog navoda na početku odgovora na tužbu nije osporavala, niti je predlagala dokaze koji bi isključivali navedeni obračun – navodi se u obrazloženju suca Trgovačkog suda u Zadru Tomislava Jurline.
Država je u postupku osporila tužbu upirući na činjenicu da je Iliriji zbog nepravilnosti, u određenom razdoblju bilo zabranjeno obavljanje djelatnosti carinskog skladišta, država koju je zastupalo Županijsko državno odvjetništvo u Zadru (ŽDO) usprotivila se tužbi Ilirije navodeći kako plovila nikad nisu izmještena iz carinskog skladišta, pa ni u vrijeme kada su određene nepravilnosti utvrđene. Naveli su kako je Ilirija još 2004. podnijela Carinskoj upravi zahtjev za smještaj i čuvanje privremeno uvezenih plovila pod carinskim nadzorom priloživši izjavu o preuzimanju obveza koje proizlaze iz smještaja plovila pod carinskim nadzorom suglasno carinskim propisima za carinsko skladište tipa E, te je Carinska uprava 15. ožujka 2005. izdala traženo odobrenje.
Carinska uprava je potom tijekom 2014. nadzorom utvrdila da se u tom carinskom skladištu nalaze plovila iz tužbe, te da je za sva tri plovila rok privremenog uvoza istekao. Tada su utvrđene i nepravilnosti u postupanju s privremenim uvezom brodova te su izdane usmene i pismene naredbe o pečaćenju, kao i potvrde o privremenom oduzimanju. Nadalje je nadzorom nesporno utvrđeno da su plovila bila predmet nezakonitog postupanja u postupku utvrđivanja carinskog duga, pa je carinsko tijelo imalo zakonsku obvezu poduzeti potrebne mjere, čak i oduzimanje plovila. Donesena su rješenja kojima je utvrđen carinski dug za sva tri plovila i kojeg su carinski dužnici bili dužni platiti u roku od 10 dana od primitka rješenja.
Država je stoga smatrala da je Ilrija smještanjem plovila na carinsko skladište preuzela sve obveze koje proizlaze iz postupka carinskog skladištenja, te da je stoga bila u obvezi plovila čuvati do okončanja postupka po naplati.