Direktor Čistoće: Cijena odlaganja građevinskog otpada je ista za one u Zadru i na otoku. Građevinar: Da, bez prijevoza koji košta 10.000 eura po kući

Fraza „revitalizacija otoka” često je mnogim političarima u ustima, osobito u vrijeme kampanja. Obećanja sipaju kao asove iz rukava: povećat ćete broj linija prema otocima, mlade će obitelji dobivati novčanu potporu, osobito ako imaju veći broj djece, smanjit će se PDV za poduzeća i obrte koji rade na otocima i tako dalje i tako više... No, često smo svjedoci da ta obećanja završe kao puka radovanja nečemu što se u konačnici nikad ne ostvari.

Teškoće otočnog življenja manifestiraju se u problemu veza s kopnom, izoliranosti, starenja otočne populacije i mnogih drugih nepovoljnih čimbenika koji i dan danas, u 21. stoljeću, utječu na depopulaciju otoka. Posljednji slučaj s otoka Ista o kojem smo pisali samo potvrđuje koliko je teško na otoku izgraditi život dostojan čovjeka. Naime, godinama se razno smeće, uključujući i građevinski otpad, odlagalo na divlji deponij u blizini stare vojarne. Javna je tajna kako je izvođačima jednostavno neisplativo odvoziti velike količine viška materijala u grad na deponij. Upravo smo iz tog razloga odlučili provjeriti kakve su cijene odvoza mješovitog komunalnog otpada baš kao i onog građevinskog s otoka u grad te koliko se ta cijena mijenja ako živite u Zadru.

Zvali smo direktora zadarske Čistoće, Ivana Johna Krističevića kako bi doznali sve detalje vezano uz cijene:

- Čistoća istu uslugu prikupljanja komunalnog otpada (miješani komunalni, biorazgradivi i neopasni otpad) i čišćenje javno-prometnih površina pruža na svim otocima koji administrativno pripadaju Gradu Zadru. Cijena je definirana gradskom odlukom o zbrinjavanju komunalnog otpada. Ona je ista kako za korisnike grada Zadra tako i za korisnike koji žive na spomenutim otocima. Na svakom otoku imamo djelatnike i formirane pretovarne stanice, gdje se gore spomenuti otpad pretovara u velike spremnike. Oni se zatim odvoze trajektom i kamionima na odlagalište, uz svu propisanu dokumentaciju – pojasnio nam je te istaknuo kako obrada i zbrinjavanje građevinskog otpada ne spada pod njihovu djelatnost.

- Gospodarimo odlagalištem na Diklu, u sklopu kojeg je posebna ploha za zbrinjavanje građevinskog otpada kojeg dovoze sami obrtnici. Građevinski obrti s otoka nisu iznimka, također mogu dovesti građevinski otpad na odlagalište, a cijena je određena cjenikom društva – rekao je Krističević pojasnivši kako se cijene kreću od pet kuna za tonu za čisti iskop zemlja i kamenje, zatim za razvrstani građevinski otpad, u što spada rušenje duljine 0,4 metra, koje košta 20 kuna po toni, dok se cijena za nerazvrstani građevinski otpad penje na 300 kuna po toni.

- Mještani otoka, baš kao i stanovnici Zadra, mogu dovesti i bez naknade sami odložiti građevinski otpad iz svog kućanstva. Divlja odlagališta s javnih površina zbrinjavamo po nalogu komunalnog redarstva – zaključio je.

Sve to zvuči lijepo na papiru. No, kako stvari funkcioniraju u praksi? Zašto je zaista „lakše” baciti višak materijala odnosno građevinski otpad negdje u prirodu, nego ga se legalno riješiti? Pa gotovo je deset tisuća razloga za to. Naime, toliko otprilike košta, u eurima, odvoz građevinskog otpada s jedne renovirane kuće na otoku Ugljanu ili Pašmanu. Onda možete samo zamisliti koliko se cijena penje kad je riječ o udaljenijim otocima zadarskog arhipelaga.

Kako nam je pojasnio jedan građevinar koji je želio ostati anoniman, samo jedan kamion od oko 15-ak tona, koji može prevesti 12 kubika šute ili viška materijala, košta oko 2000 kuna. Na dan.

- Vjerujte mi, nas košta sinje more odvoz viška građevinskog materijala s otoka u grad. Da, kako je rekao direktor Čistoće, kad materijal jednom stigne na deponij plaćamo ga jednako kao netko u gradu, ali on kao da je zaboravio koliki put moramo prijeći i novaca potrošiti kako bismo samo došli na Diklo – komentirao je građevinar dodavši kako su mnogi njegovi kolege iz tog razloga pronašli jednostavniji i jeftiniji način odlaganja: postoje firme koje imaju svoje deponije na određenim dijelovima Dugog otoka gdje mnogi odvoze višak materijala.

- Da, nije ni to legalno, ali bar ne bacaju u prirodu, a investitore ne zanima gdje ćeš s materijalom dokle god je cijena dovoljno prihvatljiva. To su velike rupe, nešto poput kamenoloma gdje se istovaruje građevinski otpad. Kad nema druge, i to je dobro – zaključuje naš izvor.