Nakon što ga je prošlog tjedna prozvao na portalu Zadarski.hr, predsjednik gradskog vijeća Marko Vučetić nastavio je i kroz ovaj tjedana u nekim zadarskim medijima "udarati" po Anti Ćurkoviću, pročelniku Ureda gradonačelnika, na temu Centra za mlade. Ćurković je sada reagirao, a njegov tekst prenosimo u cijelosti.
Fascinira me opsesivna zabrinutost i strah svakodnevnog moralizatora Marka Vučetića, ali nimalo ne imponira njegovo davanje na važnosti meni kao politologu. Posebno sam zabrinut oko njegovih sad već kontinuiranih dramatičnih psiholoških stanja u koja upada i koja najčešće određuju njegov teorijski pristup problematici za koju si utvara da bi nešto značajno i korisno imao za dojaviti mi. Opća je poznata stvar da je on sklon praviti skokove iz teze u tezu kad razvija svoju teoriju, tako da mi je prije konačnog odgovora bilo najbolje pričekati da vidim koliko će se puta još predomisliti. Pričekati još jedno njegovo javno samoponištavanje.
Vrijeme za odgovor stiglo je u trenutku u kojem poništava čak i vlastitom rukom potpisanu odluku Gradskog vijeća kojom je propisano da „radom Radne skupine za pripremu teksta Statuta i predlaganje vršitelja dužnosti ravnatelja buduće Javne ustanove Centar za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade koordinira predsjednik Gradskog vijeća bez prava odlučivanja“. Treba ovo ponoviti: koordinira bez prava odlučivanja! Naime, on se javno predstavlja predsjednikom tog tijela.
Treba ipak podsjetiti kako je osnivanje te radne skupine dogovoreno netom nakon propasti tematske sjednice koju je inicirao, sazvao i njome legitimno predsjedao Marko Vučetić. Nakon višesatne tematske sjednice pod njegovom palicom koja je završila bez ideje, kamo li zaključka, na polusatnom sastanku sve je dogovoreno između klubova vijećnika i predstavnika civilnog društva koji su dobronamjerno sudjelovali na njegovoj besmislenoj sjednici. Definirana je radna skupina, njezine ovlasti, obuhvat poslova. Konkretno, ova radna skupina predlaže v.d. ravnatelja i statut, a njihovi prijedlozi idu na odlučivanje Gradskom vijeću.
Naravno, sve to propustio je predsjedavajući Vijeća koji na tom sastanku nije niti bio. Štoviše, na istom sastanku predložen je za koordinatora. Iako o njemu bez njega, rado je prihvatio tu obvezu. I potpisao je!
S obzirom da je njegova "funkcija“ koordinator, on nije predsjednik, a kako nema ni pravo sudjelovanja u donošenju odluka jer nema pravo glasa, formalno i legitimno, nije niti član. Njegova je uloga, da bi se jasnije shvatilo važnost njegovog sudjelovanja u aktivnostima radne skupine – uloga tajnika. Službene osobe koja šalje pozive na sastanke, brine o službenim zabilješkama ili zapisnicima, brine o potrebnom uredskom materijalu. To je njegova legitimna i stvarna uloga.
A on, umišljeni predsjednik, krenuo u obranu svojih nepostojećih predsjedničkih ovlasti kad je čuo da su članovi radne skupine pozvani na sastanak u Gradsku upravu. Iako nije sazvan sastanak radne skupine, nego sastanak s članovima radne skupine, istina je da je taj sastanak dogovoren bez konzultacija s koordinatorom (ne predsjednikom). Moram priznati, nije red i ponoviti se neće. Za svaki sljedeći sastanak s radnom skupinom osobno ću ga zamoliti da mi uredi i dogovori isti. Do najsitnijih detalja. Do cvjetne dekoracije na stolu. Ipak nije koordinator bilo tko. Dao mi je to jasno do znanja brže-bolje pokušavši koordinirati nedolazak članova radne skupine na taj radni sastanak. I još brže ih pozvao na "legitiman“ sastanak radne skupine.
U obrani svojih nelegitimnih predsjedničkih ovlasti dao je sebi pravo čak i pokušati instrumentalizirati članove radne skupine javno ih upozorivši kako ne smiju bez njegovog dopuštenja niti razgovarati sa službenim osobama iz Gradske uprave. Unaprijed je proglasio nelegitimnim i svaki budući sastanak članova radne skupine s bilo kim. Valjda je to njegovo shvaćanje sudioničkog upravljanja.
Osim što se proglasio predsjednikom, u tri (3) mjeseca koordinirao je ukupno dva (2) sastanka, a na njima je predložen v.d. ravnatelja i, puno važnije, otvoreno pitanje postavljanja šanka u budućem Centru za suvremenu umjetnost, kulturu i mlade. Izradu statuta koordinirat će, kaže, naknadno!
Od cijele ove njegove javne naricaljke u zadnje vrijeme ističe primjer Znanstvene knjižnice o kojoj je svojevremeno na točki dnevnog reda raspravljao kao vijećnik, pardon čak predsjednik Vijeća, štoviše i kao član Senata Sveučilišta, podržao prijedlog i legitimno glasao – protiv svega što je izgovorio i vlastitog mu političkog i znanstvenog mišljenja.
Njegov kognitivni kompas uvijek i bez iznimke navođen je njegovom osobnom koristi, pa tako i u ovom slučaju. Najvažnije mu je politiziranjem povećati osobnu korist predstavljajući problematiku budućeg Centra, ili nekih drugih centara, kao neki dio svog života do kojeg mu je stalo više od drugih. Zato mu se toliko svidjela nova uloga da on nakon tri mjeseca i dalje uživa u ulozi samoprozvanog predsjednika, ako ništa kako bi dijelio političke lekcije… Funkcija samoprozvanog predsjednika mu treba jer kao koordinator ionako nema pravo glasa. A onu funkciju predsjednika Gradskog vijeća, kao dokazani svakodnevni moralizator, ionako obilato crpi za osobnu korist.
Kako bi ga obranio od novog pokušaja samoponištavanja, podsjećam ga na odluku objavljenu u Službenom glasniku Grada Zadra koju dostavljam u privitku. Prema toj odluci koju je vlastoručno potpisao, koordinator u odlučivanju nema pravo glasa! A on se neprekidno glasa…