Pet uri pozapodne. Mi ka mutavi, orbasti, ni trišete, ni briškule, ni mausa, stup od kroišen murve pari nafriško mokar u vonju lunge mokraće.
Od briškule, ja san ka Slavko i Jadre je bi i Đo-Mocira, Marjo-Trumbeta, Roko i još i još, ovih, ka ajmo reći pod razno. Svi bi stali u vriću fažoleta.
Bože dragi i premili, ča je ova KORONA učinila na ovin svitu? Rujina!
Ovo: na ovin svitu pitan najozbiljnije, jerbo, ipak nan ostaje ka rezerva Nebo, pa triba imati i strpljenja, i regvarda, anke i za pineze, e, ovo, za cilu keš-lovu, za putovanje… Reka san, pa meritan biti prvi u lajni. E, da znan kad mi je partenca, ča triba uzeti sa sobun i ki veštid i o vrimenu, kakovu i koliko od spize, anke i krijanca, triba li ono naše, e, bodulska manjera ćini kršćaninu misto do oltara, na banku od lušece. Pa piće, španjuleti, mahanje i mlaskanje u zadnjem uzdahu. Sve se otvara prema gori, e, raju i lipost i kripost u gradiranju ki si i ča si? Da najbišavija vrata? Da ruzinane brutvele od sale za primanje desno do Svemogućeg, najskoli mi težaci i ribari, di smo mi prva liga...
Leroji nan gredu u livi žepić, nos otrti livun rukun, oli facoletun, jerbo moji su svi goluži na pinezi najskoli zlato, rećini, e, i da ne falin očenaši. Neću valjda uzeti očenaši od pazara, ovi zadarski, od sv. Ivana. Stranački kuru ka zgoreni, atroke EURI? E, desna ruka ap-tak: Eviva noštri! I faljin svemogući, od vika, navika!
Unda je dviga ruku (desnu) Mauricijo: „Ja bi reka par riči. E, u nedilju me dohodi nažgati i ugaditi cviće na sva tri oltara. Pita san, nako, potiho u sakristiji, pitan dotišnog za honorar, ovi me posla kvragun i reka mi da san golužiji nego sotona, i najskoli na ove nove kroišen pineze. Jerbo da su ti naši novi pinezi eksplicite za elitu.
Va ben! Seli smo nas četvoro oko mlinskog kamika. Jušti za briškulu i trišetu. Dino je poša u svoj magazin po piće. Je: po urdinu butilju vina, dvi bire i za društvo, za ostale kibicere po guštu i golužeci. I da će dopo servirati pijat friganih i pijat slanih srdela. Za klimu, grana od murve ka nan tuče u gubice i kitica od lavande radi friškinje starosti u golužeci napovidi.
Maro-Trumbeta prvi miša karte i znalački dili iste, e, je. I sa malin pljuc-sistemom ka uganjiva di je aš kupa, pa od baštoni, pa od špadi, i ovi od dinari, mislin na asa, atroke sira i kruha?
Jadre strišo-bato u dinari. Sve mu gre za rukun. Vrnu mu je strišadurun Marjo-Trumbeta.
Je, prvo dilenje – devet punti, dva punta za dušmane.
Dino je doni iće i piće. Je! Gospe moja blažena, ma znaju ovi od Dinova dvora činiti faturete za iće i piće. Štr-brc i na pijatu i frigane girice i slane srdele na črljenomu pijatu, većem nego kolo tenka T-34. E, ruskog.
Je, reka je Šanto ka čineći raspored ića i pića po kamiku od malina, kako ga on, ka Šantoći nima ča za vičeru, da mu je u kući sve lišo, brez punta, i da čeka ovo će treći misec i po', kad će mu arivati ono mižerije od pišijuna, od Omladinske radne brigate. Udarničke!
Unda je od kampanela Blažene Divice Marije tukla peta ura pozapodne.
Unda je bilo oko šest uri pozapodne i došla je z Grada Antona Luketina, i govori, nako, kako je čula na brodu da je umrla u Meriki Luce Ravka, i da ni bila Ravka od porta, nego od sela ravskog, e, Merikanka od puno godišć, i da će ju pakovati u Meriki i junda poslati avijonun na Ravu, i da ju je tukalo po pravici poslati na Iž, jerbo da joj je još živ muž – Ižanin, unda da bi bili na Ižu zajedno. E, kako tuka od svita i neba.
Marijo je reka Šantu da je povera srića kad na karte igra kršćanin ki u kući nima baškotana kruha i kolač od Četire kantuna.
I da će Luce - Ravka kad joj umre muž biti na Ižu samo na feštama Iža i svit Rave, nako, na blavdanji dnevi i mise grgurske Iža i Rave, i sve juštano zvonima od kampanela i simo i tamo. I da neće biti vele fešte ni simo ni tamo, jerbo da oštija z Merike nemore u naš kalež.
A ovi četvoro od briškule smočili su gače i doma.