StoryEditor
4 kantunaNEPRAVOMOĆNA PRESUDA

Čak 1234 komada ekskluzivne muške i ženske odjeće već 16 godina zazidano u skladištu na Poluotoku: hoće li ih grad Zadar morati vratiti vlasniku?

Piše Božana Sviličić
6. srpnja 2020. - 22:00
IlustracijaDuje Klarić/Hanza media

Čak 1234 komada ekskluzivne muške i ženske odjeće, marke "Maestrami", "Pal Zileri”, muška odijela za sjemenišnu gimnaziju, te ostale skupocjene stvari koje su već šesnaest godina zazidane u skladišnom prostoru u Ulici plemića Borelli na zadarskom Poluotoku, grad Zadar će morati vratiti vlasniku – bivšoj trgovini ekskluzivne odjeće “Ž”.

Uz odjeću i obuću, grad će morati vratiti i cjelokupni inventar, kao i svjetleću reklamu nad ulazom u trgovinu i to 15 dana ukoliko presuda Općinskog suda u Zadru, kojom je to riješeno, postane pravomoćna. Ukoliko vraćanje ne bude moguće zbog toga što su oštećene ili uništene, Grad Zadar će vlasniku morati isplatiti 1.125.714,46 kuna na koliko su procijenjene godinama “zatočene” stvari.

Zasad još nepravomoćna presuda rezultat je tužbe koju je 2016. protiv grada Zadra podnijela vlasnica trgovine Mirjana Župan navodeći kako nikada nije preuzela namještaj i inventar iz skladišnog prostora i to zbog toga što je grad Zadar fizički odijelio prodajni prostor od skladišnog na način da je sazidao zid na mjestu gdje su se ranije nalazila klizna vrata. Iako je tražila da joj se stvari vrate na način da se taj zid sruši, grad nikada nije na to pristao, upirući da je poslovni prostor do ulice iznajmljen novom zakupoprimcu koji se tome, također, protivio.

- Ovaj Sud smatra kako tuženik (u svojstvu ovrhovoditelja) nije smio zazidati odnosno dopustiti zatvaranje jedinog pristupa tužiteljičinim pokretninama (a znao je da su u skladištu iza i da drugog pristupa tim pokretninama nema), prije no što je ista predmetne pokretnine preuzela iz tog skladišnog prostora koji se nalazi iza tuženikovog poslovnog prostora iz kojeg su predmetne pokretnine prethodno (16. rujna 2003.) iseljene.

To što navedeni skladišni prostor (u kojem su predmetne pokretnine i sada) nije prostor u vlasništvu tuženika (ranije ovrhovoditelja), ne opravdava tuženika pri činjenici znanja u vrijeme iseljenja (16. rujna 2003.) da se do istog skladišta može doći isključivo i jedino kroz poslovni prostor u vlasništvu tuženika iz kojeg su predmetne pokretnine iseljene, tj. kroz jedini otvor na tom skladištu, a to je otvor koji je ranije (dok je tamo poslovao Trgovački obrt "Ž") spajao tuženikov poslovni prostor do ulice i isto skladište. Dakle, tuženik je taj koji je skrivio eventualno (očekivano, obzirom na protek vremena – više od šesnaest godina) propadanje predmetne tekstilne i druge robe, tj. svih predmetnih pokretnina - naveo je u nepravomoćnoj presudi sudac Željko Rogić.

Vlasnica je u tužbi navela kako je registrirani posjednik tog poslovnog prostora bio njezin suprug Zvonko Župan, kojeg je sud još 16. rujna 2003. ovrhom iselio iz prostora, no, da ona u vrijeme iseljenja, nije mogla fizički iznijeti pokretnine i namještaj pa su stvari smještene u skladišni prostor koji je bio povezan vratima sa poslovnim prostorom u kojem se prodavala odjeća.

- Presuda još nije pravomoćna tako da u ovom trenutku ne mogu ništa komentirati - rekao je Mirko Cetina, odvjetnik Mirjane Župan.

Grad Zadar se usprotivio tužbi navodeći kako ih je više puta obavijestio o iseljenju no, da oni nisu došli uzeti stvari.

O tome kako će vlasnica ući po tvari na sudu je raspravljao niz vještaka. U jednom je trenutku čak I započet “proboj” sa stražnje strane, no kako se tuda nije moglo ući bez rušenja postojećih zidova, od toga se odustalo. Na koncu je konstatirano da se po stvari može doći isključivo kroz poslovni prostor grada Zadra iz kojeg su pokretnine premještene pri iseljenju, a na način da se ukloni knauf na spomenutom voltu koji je ranije komunikacijski povezivao skladište i poslovni prostor u vlasništvu grada.

Izdvojeno

03. kolovoz 2020 14:03