StoryEditorOCM
4 kantunaVIDEO: 'ŽELIM NA JADRAN DONIJETI DAŠAK LUKSUZA S IBIZE'

Bivši Vatreni, pakoštanski zet, nakon bogate karijere pokrenuo vlastiti biznis

Piše Filip Pavić /Jutarnji list
26. srpnja 2019. - 19:02
biograd_patrola9-160719

More se oko nas pjeni, a u ušima tutnji vjetar i ritam house glazbe. Ekipa Nautičke patrole neustrašivo siječe more u luksuznom “morskom kabrioletu” bivšeg hrvatskog reprezentativca Igora Budana. Kao iz epizode “Poroka Miamija”, od Biograda na Moru do Tkona na otoku Pašmanu frajerski stižemo za pet minuta, okrećemo se pred obalom “kao pod ručnom” i već glisiramo brzinom od 45 čvorova natrag u biogradsku marinu Kornati.

Baš tamo smo neočekivano susreli bivšeg “vatrenog”, legendarnog riječkog nogometaša koji je posljednjih 19 godina proveo igrajući za talijanske nogometne klubove. No, umirovljeni nogometaš Budan, doznajemo, sve je samo ne umirovljen. Pokrenuo je on tu novi biznis, najam luksuznih gumenjaka Sacs.

- S dva motora od tristo konjskih snaga, gumenjak može ići brzinom i do 55 čvorova - pokazuje nam Budan, upirući prstom u dva velika crna Mercury motora koji reže kao mlažnjaci. Energični nogometaš, danas poduzetnik, krenuo je lani s jednim gumenjakom, a ove godine kupio je i drugi. Znakovitih imena Mr. Gray I i II, oba opremljena sa šesto konjskih snaga i jakim zvučnicima, jedan dužine deset metara, a drugi 11. To je njegova vizija malo drukčijeg nautičkog turizma, govori.

 

- Želim ovdje prenijeti dašak Ibize. Mislim da spoj luksuza i adrenalina nedostaje našem turizmu. Htio sam gostu omogućiti automobil na moru, da se može prebaciti gdje god želi. Evo do Pašmana treba pet minuta, a do Kornata najviše 15 - ističe Budan dodajući da je pozicija biogradske marine Kornati idealna, a tu se povezao i s čarter-tvrtkom Trim Nautica koja za njega iznajmljuje gumenjake. Kako kaže, iznimno su popularni među Šveđanima i Amerikancima. Na naše pitanje kako se bivši nogometaš našao u nautičkoj priči, Budan priznaje da nikad nije bio “pravi morski vuk”. Njegov odnos s morem, šali se, dosad je bio samo ručnik i kupaće gaće, ali kraj nogometne karijere ponekad je jako opasan.

Srđan Vrančić / CROPIX

 

Ulaganja

- Još tražiš adrenalin koji ti nedostaje pa ih puno izgori. Govore ti ‘ajd uloži u ovo ili uloži u ono, a ja sam uvijek govorio, kad ti završi nogometna karijera, treba se resetirati i krenuti ispočetka - iskreno govori 39-godišnji Budan koji je prije pet godina kopačke zauvijek objesio o klin nakon nekoliko kompliciranih operacija koljena. U dugoj nogometnoj karijeri, počevši u Rijeci, nastupio je Budan za reprezentaciju pod izbornikom Slavenom Bilićem na Europskom prvenstvu 2008.

Većinu je igraće karijere proveo igrajući na “čizmici”, među ostalim, u talijanskim klubovima Atalanta, Ascoli i Parma. Zadnji dres koji je svukao prije pet godina bio je onaj prvoligaša Palerma gdje se, nakon igračkog umirovljenja, kratko zadržao kao menadžer. I danas je u nogometu, a kao skaut talijanske Sampdorije odgleda uživo i 150 utakmica godišnje.

Pakoštanski zet

- Sviđa mi se ta dvojaka pozicija. Pratim igrače, najviše u Europi, ima i tu posla, ali ostaje mi dovoljno vremena za moje gušte - govori Budan dodajući da i dalje živi na relaciji Italija - Dalmacija. Ali pakoštanski zet nije čovjek od dokolice. Budući da njegova supruga Dina vuče pakoštanske korijene, zaljubio se on u kraj i baš tu odlučio pokrenuti posao.

Tako osim luksuznih gumenjaka Budanov projekt ‘dašak Ibize’ uključuje i gradnju tri luksuzne urbane vile u Pakoštanima. Na 200 metara od mora planira podići tri rezidencije od 250 kvadrata, sasvim opremljene, s velikim bazenima u dvorištu. Investicija je to od 1,3 milijuna eura - otkriva Budan, ali takvog luksuznog turizma nedostaje u pakoštanskoj okolici.

- Dok sam igrao za Palermo, pet sam godina živio u takvom tipu vile, s visokom zidanom ogradom, bazenom, modernim dizajnom pa sam to htio prenijeti - prepričava Budan dodajući da bi takvu ponudu smještaja trebala pratiti i ugostiteljska ponuda na istoj razini. Međutim, prema Budanovim riječima, to u Pakoštanima trenutačno nije slučaj, ali ni u ostatku naše zemlje. Zato je bivši reprezentativac aktivan i na tom području pa je u Hrvatsku dovukao glasovita talijanska vina najpoznatijih talijanskih vinarija.

Još dok je igrao u Atalanti, prisjeća se, upoznao se s čarima poznatog pjenušca Bellavista, iz vinograda Franciacorte u blizini Bergama. Upoznao se potom i s crnim i sivim pinotom Franz Haas iz vinarije na sjeveru Italije. Dakako, tu su i glasovita vina Marine Cvetić iz vinarije Masciarelli. Sva ta vina dolaze u najmanje 15 domaćih restorana i to preko kanala Igora Budana. To su, među ostalim, Barbieri, Pelegrini, Zrno soli, Touch.

- Ponosan sam Hrvat i bez dileme imamo vrhunska vina, ali također mislim da su se ljudi zasitili malvazije. S druge strane, stvar je i da se gostu mora omogući raznovrsna ponuda. Da tako kažem, moraš mu dati nešto i kad je vrijeme loše - zaključio je Budan.

 

“Moja Sinkopa nema nikakve veze s tim Horvatinčićem”

Iako nije najveća, najbrža, a ni najskuplja, jedna jedrilica već godinama privlači pozornost u svakoj marini u koju zađe. Nije umakla ni našoj patroli. Zatekli smo je na vezu u biogradskoj Marini Kornati.

Zove se, naime, Sinkopa, kao i specifičan medicinski fenomen na koji se “izvlačio” poduzetnik Tomislav Horvatinčić tijekom suđenja za pomorsku tragediju koju je izazvao.

- Ma nema vam to nikakve veze s tim - smije se vlasnik, Slovenac iz Izole Matjaž Pogačnik, pozivajući nas da mu se pridružimo na Sinkopi uz ledeni džin tonik. Matjaž je, naime, profesionalno elektroinženjer, no strast mu je glazba pa rado zasvira orgulje, sintesajzer ili harmoniku. A u glazbenom svijetu sinkopa je ritamska oznaka nenaglašene dobe pa je on svoju 12-metarsku jedrilicu odlučio nazvati tako.

 

Matjaž plovi već 22 godine, ove mu se godine pridružila i prijateljica Vesna, a otkrio nam je da Jadran smatra najljepšim mjestom na svijetu za nautičare, donosi Jutarnji.hr

- Hrvatski dio Jadrana je predivan. Izmjenjuju se vjetrovi, ima toliko prekrasnih otoka, a more je savršeno čisto. Jedrio sam u Grčkoj, Egejsko more je užasno, gotovo uopće nema vjetra. Turska je posebna priča, more koje uopće nema zaljeva. U Brazilu je lijepo, ali prljavo, a na Sejšelima stalno gledaš hoće li te negdje gricnuti morski pas. Ovdje je uistinu lijepo - otkriva nam Matjaž dodajući da se, unatoč svjetskim morima koje je oplovio, ljepotama Jadrana uvijek namjerava vraćati. (Tomislav Kukec)

01. studeni 2024 13:21