Godina dana prošla je od smrti Ante Benetija. Mnogi ga se njegovi suvremenici, Saljani i Zadrani, sjećaju s velikim poštovanjem jer je zadužio brojne generacije. Preminuo je u 88. godini života kojeg je u potpunosti posvetio razvitku Zadra, zadarskih otoka i afirmaciji Hrvatske. Zbog toga ga mnogi drže jednim od otaca modernog Zadra, bez čijeg doprinosa Zadar i njegov kraj sigurno ne bi izgledali kako danas izgledaju. No, njegova prirodna skromnost i veliki radni elan ostavili su ga daleko od fokusa javnosti koja ipak zaslužuje znati što je taj čovjek sve za života postigao i ostavio iza sebe kao neprocjenjivo društveno nasljeđe.
Jedan od izvora tih brojnih ostvarenih ciljeva njegovi su memoarski zapisi koji bi zahvaljujući kćerki Tatjani jednog dana mogli ugledati svjetlo dana.
Ante Beneti rođen je u Salima na Dugom otoku 8. listopada 1934. godine. Osnovnu školu završio je u Salima, četiri niža razreda gimnazije (kada je ona imala osam razreda) pohađao je u Zadru, a nakon položene male mature upisao je i završio Tehničku školu u Rijeci. Nakon toga upisao je i završio studij strojarstva na Tehničkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i stekao zvanje diplomiranog inženjera strojarstva. Nakon studija i završene vojne obveze vratio u Zadar i zaposlio se 1961. godine u poduzeću Vlado Bagat gdje je radio kao rukovoditelj kontrole kvalitete proizvoda.
Godine 1968. zaposlio se na zadarskoj zračnoj luci kao tehnički rukovoditelj, a od 1979. do 1983. godine postao je njegovim direktorom. Godine 1983. izabran je za potpredsjednika SO Zadar (Skupštine općine Zadar), a zatim je u svibnju 1984. godine izabran za predsjednika SO Zadar. Na toj dužnosti bio je do 1985. godine. Njegov je najveći uspjeh na toj funkciji bilo osiguranje novčanih sredstava za gradnju autobusnog kolodvora Zadar te pripremanje i pokretanje urbanističkog plana za izgradnju naselja individualne gradnje na Novom Bokanjcu, kako je i sam naveo za Leksikon zadarskih laureata, autora Romana Segarića.
Nakon prestanka jednogodišnjeg mandata vratio se na Aerodrom Zadar gdje je bio direktor do 1987. godine. U to je vrijeme bio predsjednik Upravnog odbora aerodroma Jugoslavije (u čitavoj tadašnjoj državi bilo je 19 aerodroma). Od 1987. do 1991. godine poslove direktora obavljao je volonterski.
- Na dan 19. travnja. 1969. službeno je otvoren Aerodrom Zadar. Bila je to velika fešta, stiglo je puno Zadrana, puno uzvanika, a bilo je i dosta aviona na platformi. U početku smo imali linije za Zagreb i Beograd, a pomalo i za Dubrovnik, Sarajevo i Ljubljanu. Kasnije su bile i neke izletničke linije te charteri koji su nešto više značio za prihod Aerodroma zbog veće cijene. Pomalo se promet povećavao i stabilizirao te treba kazati kako nikada, sve do 1990. godine, Aerodrom Zadar nije bio u gubicima. S drugih manjih Aerodroma (Rijeka, Ohrid, Tivat, Maribor) dolazili su kod nas i kopirali našu organizaciju rada. Na Aerodromu je vladala nevjerojatna harmonija među ljudima. Bilo je dosta otočana, nešto njih iz Turnja, a najviše iz Zemunika Donjeg. Stvorena je ekipa otočana: Marčina, Dominis, Milanja, Skočić (konobari), Sutlović (šef smjene), Jelenić (električar, kasnije šef smjene), ja... - piše u svojim neobjavljenim memoarima Beneti prisjećajući se svojih početaka na zadarskom aerodromu.
Istaknuo je posebno i dan kada je jedan avion Aviogenexa dobio ime Zadar te se njegovo krštenje održalo na zadarskom aerodromu.
- Stigli su brojni političari, razni dužnosnici i svi direktori koji su tad djelovali u gradu. To je ocijenjen kao jedan od najboljih i najvećih skupova u Zadru. Mnoge pohvale išle su na adresu našeg aerodroma i mene osobno – istaknuo je.
Ante Beneti 1986. godine izabran je na razini Hrvatske za zastupnika u Saveznom vijeću Skupštine bivše države. Na toj je dužnosti bio do 1991. godine. Kao delegat Republike Hrvatske izabran je u svim tadašnjim Općinama Hrvatske.
- Bilo nas je ukupno trideset. Ja sam bio jedini na potezu od Rijeke do Splita, tako da sam pokrivao Općine Obrovac. Biograd, Benkovac i Šibenik, gdje sam povremeno odlazio i podnosio izvješća. Zadatak nam je bio zastupati i boriti se za stavove Hrvatske. To smo obavijali kroz razne odbore i komisije, gdje smo svi bili raspoređeni, kao i kroz nastupe na plenarnim sjednicama. Tamo sam često, osim branjenja stavova Hrvatske, iznosio i razne probleme oko rada privrednih organizacija i većinom izvoza. U tom smislu dosta sam pomogao Tankerskoj plovidbi, jer sam imao pravo i utjecaja na saveznog ministra za promet – napisao je Beneti.
Mnogi možda ne znaju da se Beneti tih turbulentnih godina, često sastajao s tadašnjim predsjednikom Franjom Tuđmanom, predsjednikom Sabora Žarkom Domjanom kao i drugim hrvatskim zastupnicima u Saboru. Kao delegat direktno je i javno napadao režim Slobodana Miloševića, kao i politiku Borisava Jovića. Beneti je bio u odboru koji je obišao Korenicu i Knin sa Slavkom Degoricijom i Vesnom Šakre Ožbolt kako bi donekle pokušali smiriti situaciju koja je tada bila poprilično kritična.
Osim za borbe za bolji status naše zemlje i ljudi, Ante Beneti veliku je ulogu odigrao u ustrojavanju Parka prirode na prostoru Telašćice i njegova samostalnog poslovnog hoda neovisnog od NP Kornati. Beneti je tada, kao dužnosnik u SO Zadar te republičkim i saveznim zastupničkim tijelima bivše države, s jedinim ciljem upostave samostalnog parka u bliskoj suradnjis Marijom Marasom, netom imenovanim ravnateljem PP Telašćica, neumorno i ustrajno lobirao ulažući korisna poznanstva kod svih relevantnih političkih i gospodarskih krugova ondašnjih ljudi od utjecaja. I u tome je uspio.
- Telašćica je postala Park prirode sa sjedištem u Salima. Osnovni argumenti bili su prirodne ljepote, veličanstvene uvale i obala ali i ekonomski efekt od strane posjetitelja: tada se već ostvarivalo preko 95 posto prihoda unutar RO Kornati. Ta borba naravno nije tekla glatko: bilo je strašnih sukoba gdje se nam se prijetilo i fizički. Sjećam se žustre rasprave u Zagrebu kad se govorilo o proširenju i produbljenju prolaza Vela ili Mala Proversa. Riječ je o strateškom pitanju jer taj prolaz postaje međunarodni plovni put te glavni ulaz u Parkove. Izašao sam sa čvrstim argumentima (koje sam prethodno izračunao) da bi prokop Vele Proverse koštao najmanje 20 puta više, ali i kad bi sam prokop koštao isto, Vela Proversa ne dolazi u obzir zbog konfiguracije terena u obliku slova "S“ i kao takva nema pregleda ni sa jedne ni sa druge strane kanala, te bi se za kontrolu ulaska u kanal trebalo postaviti semafore i kamere - istanuo je u memoarima te nastavio:
- Moju računicu i argumente potvrdili su i prisutni stručnjaci (građevinari i geodeti)i tu je donesena konačna odluka o prokopu Mala Proversa. Sada taj prolaz ima 13 navigacionih svjetlosnih signala koji skupa sa dimenzijama prokopa garantiraju sigurnu plovidbu. Da se išlo na drugu varijantu koju su neki predlagali, odnosno prokop Vele Proverse, Telašćica bi zauvijek ostala izolirana u svakom pogledu – piše u memoarima Beneti koji je zahvaljujući svojim političkim funkcijama i jakim vezama uspio osigurati za ovaj projekt stopostotna sredstva iz saveznog proračuna.
Kroz cijeli njegov život, privatni i poslovni, jedna je bila konstanta: šah. Beneti je bio strastveni zaljubljenik u ovu igru koju je igrao od svoje rane mladosti pa sve do svojih posljednjih dana. Koliko mu je šah značio, otkrio je Josip Bubičić, predsjednik Šahovskog kluba Zadar, koji je na tom mjestu proveo čak 22 godine i često ih dijelio upravo s Benetijem.
- Njegov doprinos zadarskoj, ali i hrvatskoj šahovskoj igri iznimno je značajan. Beneti je bio dio intelektualne elite Zadra, eminentni građanin ovoga grada. U klubu je bio tajnik, kasnije i predsjednik, a vrhunski je obnašao i dužnosti člana organizacijskog odbora koji je profesionalno organizirao važne obljetnice, poput one za proslavu 30., 50. i 60. godine Kluba. Čak je za tu posljednju napisao i kratku monografiju o našem klubu. Bio je vrlo pedantan i marljiv, no prije svega iznimno skroman. Kad smo dijelili zahvalnice on je svoju odbio primiti. Toliko je volio ovaj klub i igru, za njega nije bila potrebna ikakva potvrda da pripada nama i šahu – priča Bubičić te dodaje kako je rad s Benetijem uvijek bio vrlo plodonosan.
- Uživao sam raditi s njim! Vjerujem kao i mnogi drugi u klubu. Moram napomenuti kako je često, bez ikakve kompenzacije, obučavao igrače, a neke je čak primao u svoj stan kako bi im izašao u susret ako nisu mogli doći do kluba. Stvorio je i otočke podružnice kluba. Vodio je i školu šaha te pomogao stvoriti brojne talentirane igrače poput Patrika Levačića, Darka Anića, Saše Martinovića... Zahvaljujući njemu imali smo najjaču amatersku ligu u zemlji – istaknuo je Bubičić te naglasio kako je Beneti čak igrao i protiv svjetskog prvaka Garija Kasparova.
Najveći dio svog umirovljeničkog života Beneti je proveo s obitelji, u rodnom mjestu Sali, gdje se posvetio obnovi maslenika, i gdje je napiso svoj životopis kao i kronologiju o izdvajanju PP Telašćica iz NP Kornati. Kako je otkrila njegova kćerka, jako je volio čitati te je jedne godine izabran u Gradskoj knjižnici za čitatelja godine.