Ruski prirodni plin je u srijedu nakon ponoći prestao teći prema Europi kroz plinsku trasu koja još uvijek ide kroz Ukrajinu. Učinci obustave, iako su se dugo najavljivali i očekivali, mogli bi zahvatiti ne samo Slovačku i Mađarsku, nego i neke druge države, kao i ukupni europski energetski sektor. Ali mogli bi prilično utjecati i na daljnju sposobnost Moskve da energentima nastavi financirati svoj rat u Ukrajini.
Prestanak izvoza ruskog plina preko Ukrajine u Europu Volodimir Zelenski nazvao je slavodobitno "jednim od najvećih dosadašnjih poraza Moskve". Premda su mjesecima pokušavali izvršiti pritisak na Zelenskog da obnovi ugovor o plinu s ruskim Gazpromom, pa čak i posredovanjem preko Europske komisije, mađarski premijer Viktor Orban i slovački premijer Robert Fico, obojica Putinovi igrači u srcu EU-a, u akciji nisu uspjeli. Ukrajina je odbila obnoviti sporazum koji je Rusiji dopuštao transportiranje ruskog plina u Europu preko njihova terena. Dogovor se dosad poštovao usprkos brutalnoj i krvavoj invaziji Rusije na ovu državu i usprkos nemilosrdnom ratu koji traje gotovo već tri godine. Usprkos svim pravnim obvezama Ukrajine to je bilo poprilično paradoksalno, no, osim stavki iz ugovora, Kijev su na to prisiljavale i neke druge, puno konkretnije okolnosti.
Plinovod Urengoj-Pomari-Užgorod izgrađen je u sovjetsko doba za prijenos sibirskog plina na europska tržišta. Postao je glavni plinovodni kanal do ukrajinske granice sa Slovačkom iz ruskoga Sibira. Grad Sudža u Ruskoj Federaciji, koji su u Kurskoj oblasti prošlog ljeta zauzeli ukrajinski vojnici, bio je kontrolno čvorište toga plinskoga pravca, no usprkos okupaciji i toga grada Ukrajina nije zatvorila njegove ventile.
Plinovod je zapravo sve do jučer bio posljednji veliki ruski plinski koridor prema Europi. Nakon sabotaže podmorskog plinovoda Sjeverni tok prema Njemačkoj 2022. godine – što je bila ukrajinska autonomna diverzija – te zatvaranja plinske rute kroz Bjelorusiju do Poljske, to je bila jedina Putinova preostala plinska cijev. Mogla je, objektivno, i ona biti zatvorena davno ranije, no Zelenski i vlada u Kijevu imali su očito svoje razloge da je ostave protočnom. Aktualnim zatvaranjem smanjit će prihode Rusije od prodaje plina za oko 6,5 milijardi dolara godišnje, procjenjuju analitičari.
Ukrajinski predsjednik mjesecima je najavljivao da neće obnoviti petogodišnji ugovor s Gazpromom, koji je istekao 31. prosinca u ponoć. Ugovor je potpisan prije ruske invazije na Ukrajinu, ali nakon što je Putin nasilno zauzeo Krim. Tadašnje nepotpisivanje ugovora ugrozilo bi i ukrajinske strateške energetske pozicije, a njegovo zatvaranje nakon početka rata nosilo je također prilične rizike za Ukrajinu. Rusija je mogla odlučiti sustavno bombardirati ukrajinsku mrežu plinskih cjevovoda, koju je dosad uglavnom štedjela od napada jer su u Kijevu od zatvaranja štedjeli njihove. Taj rizik je i sad obnovljen: budući da je na Novu godinu u ponoć kroz Ukrajinu zaustavljen protok i posljednjih kapi Putinova plina, Kremlj svakako nema više razloga ostaviti netaknutima ukrajinsku plinsku infrastrukturu.
Što će sve to skupa značiti za Europu, izuzme li se histerično kmečanje Viktora Orbana i Roberta Fica zbog toga što ostaju bez znatno jeftinijega energenta svog prijatelja Putina? Dugo se već očekivao istek ugovora o tranzitu plina, što je najvećem broju europskih zemalja dalo dovoljno vremena za pripremu.
U većini država već postoje alternativne opskrbe, pa čak i u Slovačkoj i Mađarskoj, premda su im nešto skuplje.
Moskva je bila sračunato smanjila opskrbu Europe plinom odmah nakon invazije na Ukrajinu 2022., povisivši većini svoje račune za energiju i prisilivši mnoge vlade da uvedu hitne pakete za pomoć tvrtkama i građanima u nevolji. Već nakon toga većina država članica Europske unije smanjila je svoje oslanjanje na ruski plin i potražila alternativne opskrbe iz Azerbajdžana, Norveške, SAD-a itd.
U 2021. Rusija je isporučila više od 40 posto uvezenog plina koji se trošio u Europskoj uniji, da bi u tri godine od početka rata u Ukrajini te brojke rapidno i naglo pale. Ruski udio u europskom uvozu plina lani je iznosio manje od 15 posto. A plinovod kroz Ukrajinu osiguravao je tek oko pet posto europskog uvoza plina prošle godine.
Poremećaj zbog zatvaranja posljednje plinske trase za ruski plin mogao bi još malo povećati pritisak na sektor koji je u Europi već pod pritiskom. Referentne cijene porasle su više od 50 posto tijekom prošle godine, iako su i dalje daleko ispod vrijednosti postignutih nedugo nakon ruske invazije. No analitičare europskog tržišta plina sad ne brine toliko da će zemlje ostati bez plina, već da će opskrbljivanje postati složenije i skuplje. Cijene prirodnog plina u Europi već su otprilike četiri puta više od onih u Sjedinjenim Državama.
Nakon početka ruske invazije, samo tri države članice Europske unije – Austrija, Mađarska i Slovačka – nastavile su bezobzirno kupovati velike količine energije od Putina. No austrijska vlada je u srijedu izjavila da se unaprijed pripremila i pronašla nove dobavljače izvan Rusije. OMV, austrijska energetska kompanija, raskinula je također svoje ugovore s Gazpromom i pozicionirala se "prilično dobro" s alternativnim izvorima. Mađarska, koja se do kraja zalagala da ukrajinski plinovod ostane otvoren, većinu svoga ruskog plina ionako dobiva preko zasebnog južnog plinovoda "Turski tok". Slovački premijer Robert Fico je od svih Putinovih partnera svoju zemlju učinio ponajviše ovisnom o ruskom plinu, no i njegov ministar gospodarstva u zadnjim izjavama tvrdi da se Slovačka neće suočiti s nestašicama jer su pronađene alternative.
Usprkos političkoj galami Mađarske i Slovačke zbog zatvaranja ukrajinskog plinovoda, najveća žrtva toga poteza mogla bi naposljetku ispasti Moldavija, zemlja koja nije članica EU-a. Srbija kao jedna od većih preostalih uvoznica Gazpromova plina doprema ga u svoju zemlju uglavnom turskim i balkanskim tokom, trasama koje zaobilaze Ukrajinu.
No nestanak ruskog plina u Moldaviji, koja graniči s Ukrajinom, mogao bi ugroziti njezin glavni izvor električne energije: elektranu na plin u odcijepljenoj proruskoj regiji Pridnjestrovlje koja napaja znatan dio zemlje. Dužnosnici Moldavije pokušavaju naći brzo rješenje za prijeteću energetsku krizu interventnim uvozom struje iz susjedne Rumunjske.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....