Migranti koji bježe iz druge najveće svjetske ekonomije i supersile u nastajanju - Kine - čekaju u improviziranim kampovima raštrkanima izvan San Diega u Kaliforniji, sjeverno od meksičke granice. Dolaze s naprtnjačama u kojima nose nekoliko komada rezervne odjeće te sav novac i telefone koje im usput nisu opljačkali kriminalci ili karteli. Poput stotina tisuća drugih ljudi koji pješače do SAD-a, i oni sanjaju novi i bolji život, unatoč neizvjesnosti onoga što ih čeka s druge strane.
Podaci američke vlade pokazali su da je u prvih 11 mjeseci 2023. godine više od 31.000 kineskih državljana ilegalno prešlo u Sjedinjene Američke Države iz Meksika - usporedbe radi, taj broj tijekom prethodnoga desetljeća bio je otprilike 1500 godišnje. Mnogi koji su otišli iz domovine kažu kako se u Kini vodi "borba za preživljavanje". Nakon što pređu američku granicu, većina Kineza namjerava zatražiti azil, a dobivanje istoga uskoro bi moglo postati još teže - podsjetimo, Kongres namjerava uvesti strože mjere kako bi se zaustavio sve veći protok migranata, piše Jutarnji list.
U tri godine, koliko je trajao covid lockdown, mnogi Kinezi ostali su bez posla. Drugi su pak duboko razočarani činjenicom da vladajuća Komunistička partija, pod budnim okom predsjednika Xi Jinpinga, svim silama pokušava kontrolirati sve aspekte života svojih građana, a njih je oko 1,4 milijarde.
Quito, glavni grad Ekvadora, visoko u podnožju Anda, postao je početna točka za sve one koji bježe iz Kine. Godine 2022. u Ekvador je ušlo oko 13.000 kineskih državljana. U prvih 11 mjeseci 2023. taj broj porastao je na više od 45.000. Nositelji kineskih putovnica ne trebaju vize kako bi ušli u ovu latinoameričku državu.
Tijekom pandemije zatvoren u tvornici
U kućnoj radinosti organizira se prijevoz za migrante iz zračne luke do smještaja u kineskim hostelima, ali na isti način planiraju se i putovanja dalje na sjever - često uz pozamašnu novčanu naknadu, pokazalo je izvješće CNN-a.
Prodavač karata na autobusnoj stanici drži znak za kolumbijsku granicu ispisan na kineskom jeziku, a u lokalnoj bolnici, koja nudi cijepljenje preporučeno za opasan prijelaz kroz džunglu, medicinska sestra na svom stolu ima i kineski prijevod obrasca za prijem.
- U trgovinama i robnim kućama prodaju se oprema i roba za putovanje na sjever, dok kineske ustanove nude smještaj, hranu i mjesto za povezivanje s drugima koji idu prema SAD-u i odlučuju o daljim rutama - kaže putnički agent Long Quanwei, koji je prije pet godina emigrirao u Quito iz Kine.
U jednom od hostela, gdje noćenje s obrocima košta 20-ak dolara, tiskane karte i upute na kineskom jeziku zalijepljene na zid prikazuju detalje svake etape putovanja. Vlasnica, koja je željela ostati anonimna, procjenjuje kako postoji barem 100 takvih malih "kompanija" poput njezine koje opskrbljuju kineske putnike što se pošto-poto žele dočepati Sjedinjenih Država.
Među njima je i 28-godišnji Zheng Shiqing, maturant iz ruralne pokrajine Yunnan, čiji su roditelji radnici migranti u Kini.
- U kasnim tinejdžerskim godinama radio sam u tvornici, gdje sam miješao ljepilo za kutije za cipele, a kasnije sam mijenjao poslove - radio sam i na pokretnoj traci za izradu dijelova pametnih telefona za Apple. Tijekom pandemije bio sam zatvoren u drugoj tvornici za proizvodnju internetskih usmjerivača, iz koje nisam mogao izaći. Kad je karantena napokon završila, prebacio sam se na drugi posao, za koji mi nikad nisu isplatili plaću, čak ni nakon što sam podnio službenu žalbu - ispričao je.
‘Nema šanse da običan čovjek išta zaradi‘
Nakon što je najprije avionom putovao kroz Tajland, Maroko i Španjolsku, početkom prosinca stigao je u Ekvador. Kad je prvi put pokušao proći kroz Kolumbiju, opljačkali su ga pod prijetnjom oružjem. Ukrali su mu, kaže, telefon i novac pa se morao vratiti u Quito. No od putovanja u SAD ne odustaje.
- Preživljavanje u Kini stvarno je teško. Nema šanse da običan, ‘mali‘ čovjek išta zaradi, stalno vas iskorištavaju ljudi iz više klase. Nema izlaza, osim ako vam roditelji nisu službenici ili poslovni ljudi. Volio bih da se nikad nisam rodio. Život je tako iscrpljujući - požalio se Zheng, koji je za drugo putovanje u Kolumbiju morao posuditi gotovinu.
Kinesko iseljavanje u SAD uzelo je maha poslije otvaranja kineskog gospodarstva ranih 1980-ih, nešto više od desetljeća nakon što je Amerika odustala od restriktivne useljeničke politike. Broj ljudi iz Kine koji dobivaju stalni boravak - često zbog obiteljskih veza, zaposlenja i političkog azila - počeo je značajno rasti.
Iako je kinesko gospodarstvo početkom 2000-ih "procvjetalo", zemlja je pod Xijevom čvrstom rukom svjedočila intenziviranom slamanju civilnoga društva. Kina je povećala i kontrolu nad religijom, a najviše tijelo Ujedinjenih naroda za ljudska prava optužilo ju je za ozbiljne zločine protiv čovječnosti zbog načina na koji tretira muslimanske manjine, što Peking uporno poriče.
Oni koji prelaze južnu američku granicu obično traže azil, imigracijsku kategoriju za ljude koji bježe od progona. Prethodno su tražitelji azila iz Kine mogli podnijeti zahtjev nakon ulaska u SAD s turističkom vizom ili drugim putem koji možda nije uključivao zadržavanje na granici, kažu imigracijski stručnjaci.
kineski migranti glavne mete kartela
Kineski migranti koji sami prikupljaju informacije te se probijaju kroz Južnu i Srednju Ameriku, na taj pothvat potrošit će najmanje 5000 dolara, što je više od trećine prosječne godišnje plaće kineskog tvorničkog radnika. Osim letova iz Azije, treba platiti i smještaj, autobuse, taksije, vožnju brodom, ali i vodiča za prelazak guste i opasne džungle Darien Gapa, koja povezuje Kolumbiju s Panamom i kroz koju ne prolaze ceste.
Naravno, za one koji mogu platiti više, postoje i paketi vrijedni 20-ak tisuća dolara, a s njima ruta putovanja postaje puno lakša - primjerice, možete dobiti vizu za više ulazaka u Japan, koja pak "otključava" bezvizni ulazak u Meksiko i prijevoz do granice.
Kinezi koji putuju kopnom obično idu već uhodanom rutom od Quita do Tulcana, maloga grada smještenog na granici s Kolumbijom. Ondje stanovnici svakoga tjedna vide stotine - ako ne i tisuće - kineskih migranata koji prolaze iz Ekvadora u Kolumbiju. Ali taj prijelaz postaje sve opasniji - naime, kineski migranti sad su glavne mete kartela i kriminalaca.
Chen (38) kaže kako je na putu do američke granice sa svoje dvoje djece u dobi od 11 i 15 godina provela najmanje dvije noći na ulicama meksičkih gradova. Cilj im je pridružiti se njezinom suprugu, koji je otputovao u SAD prije godinu dana, nakon što su ga kineski vlasti pritvorile i zlostavljale jer je govorio o politici i išao u crkvu.
moraju nositi GPS uređaj
Zheng Shiqing u međuvremenu je stigao do SAD-a. Nakon što je platio krijumčaru koji mu je organizirao let, našao se u Tijuani, južno od granice s Kalifornijom, odakle se provukao kroz procjep u graničnom zidu i napokon stao na američko tlo. Iz neformalnog kampa u najjužnijem zaleđu zemlje vladinim autobusom odveden je na obradu u pritvorski centar. Za Zhenga i tisuće drugih koji prolaze istim putem, ondje tek počinje nova vrsta neizvjesnosti.
- Moram pronaći posao i živjeti - rekao je CNN-u.
Oni kojima je dopušteno ostati i podnijeti zahtjev za azil, nakon što su ih obradili američki imigracijski službenici, mogu čekati i godinama kako bi svoj slučaj iznijeli pred sucem unutar ionako prenatrpanoga sustava. U međuvremenu se mogu prijaviti za legalan rad i slobodno kretati unutar zemlje, s tim da često moraju nositi GPS uređaj za praćenje koji je odobrila vlada.
Kineski državljani dugo su bili jedna od najvećih skupina uspješnih tražitelja azila u SAD-u, s gotovo 13 posto ljudi kojima je odobren azil u 2022., pokazuju podaci Ministarstva domovinske sigurnosti, piše Jutarnji list.
