Ruske trupe tjednima su mučile ukrajinskog civila i aktivista Oleksija Sivaka, primjenom elektrošokova na njegove genitalije u hladnom podrumu u gradu Hersonu, kao kaznu za otpor njihovoj vlasti, prenosi The Guardian.
U veljači 2022. godine, počeo se baviti aktivizmom - vodio je pučku kuhinju za starije tijekom dana i noćima postavljao ukrajinske zastave diljem grada, uz transparente s porukama protiv okupacije.
Kaže da je prije toga bio pomorac i nije ga zanimala politika, ali invazija punog opsega promijenila mu je mišljenje. Nakon šest mjesecu bio je uhićen i podvrgnut ispitivanjima, koja su uključivala korištenje elektrošokova na njegovim genitalijama.
- Uglavnom bi ih koristili u najgorim fazama mučenja, jer što može biti gore od ovoga? Samo smrt - rekao je Sivak za Guardian.
Kad je grad bio oslobođen u jesen 2022. godine, dobio je dugačak popis medicinskih stručnjaka koji bi mu mogli pomoći tijekom oporavka, uz uputu da označi one koji su mu potrebni. Na popisu nije bilo urologa, liječnika za muške mokraćne i reproduktivne organe.
- Pitao sam ih trebam li onda ići kod ginekologa. Bio sam šokiran, imali smo rat od 2014. godine i nitko nije ni razmišljao o muškim žrtvama seksualnog nasilja - objašnjava Sivak.
Kako prenosi Jutarnji list, povjerenik UN-a za ljudska prava dokumentirao je stotine sličnih slučajeva, koje su počinile ruske trupe. Dvije trećine žrtava su muškarci i dječaci koje su mučili u ruskim zatvorima. U izvješću dodaju da slučajevi uključuju “silovanje, pokušaj silovanja, prijetnje kastracijom, primjenu elektrošokova na genitalije, prisilnu golotinju i seksualno ponižavanje”.
U Ukrajini je UN zabilježio 236 slučajeva seksualnog nasilja nad muškarcima i dva nad dječacima, u periodu od tri godine. Sivak je uspostavio prvu ukrajinsku mrežu podrške za muškarce, nazvanu “Alumni udruga za muškarce Ukrajine koji su bili zatočeni i mučeni”.
Osjećaj srama, manjka dostojanstva i muževnosti, koji su istovremeno i glavni razlozi zašto Rusija prakticira seksualno nasilje kao oblik mučenja, bili su pokretačka snaga iza Sivakove odluke da javno progovori.
- Ako šutim, kao da se nije dogodilo, a to znači da se ne događa ni sada. Mnogi muškarci su još uvijek u podrumima. Ako ne koristim svoj glas, kako će se čuti oni koji nisu slobodni? - rekao je za Guardian.
Ime udruge proizašlo je iz šale Sivakove supruge koja ga je jednom prilikom, dok je razgovarao s drugim muškarcem koji je također bio mučen, upitala ometa li okupljanje razreda. Tada su se međusobno počeli nazivati “alumni”.
- Mi kažemo da smo diplomanti bez diplome, naše iskustvo je uklesano na našim tijelima i dušama - rekao je Sivak.