Pad režima Bašara al-Asada donio je Sirijcima novu nadu i razloge za optimizam, očekujući da će političke promjene potaknuti ekonomski oporavak i društvene reforme. Jedna od najvažnijih promjena bila je otvaranje gospodarstva prema međunarodnim tržištima, što je omogućilo dolazak stranih proizvoda i investicija u zemlju. Ukidanjem ograničenja na transakcije u dolarima i smanjenjem visokih carina, u Siriju su počeli slobodno pristizati strani proizvodi, koji sada zauzimaju police trgovina.
U okolici Damaska trgovine su ispunjene turskom flaširanom vodom, saudijskim bujonom, libanonskim mlijekom u prahu i poznatim zapadnim markama poput Twixa, Snickersa, Pepsija i sira The Laughing Cow (francuska verzija Zdenke). U jednom supermarketu u središtu Damaska cijeli zid posvećen je čipsu Pringles, izvještava Financial Times, prenosi Jutarnji list.
Ova scena je potpuno drugačija u odnosu na posljednje desetljeće. Godine 2013. al-Asad je kriminalizirao korištenje stranih valuta kako bi ojačao sirijsku funtu. Istovremeno, povećane su carine kako bi se povećali državni prihodi – primjerice, na iPhone se primjenjivala carina od čak 900 dolara. Takve mjere prisilile su Sirijce da se oslanjaju na lokalne proizvode, dok su traženi strani artikli poput sojinog umaka krijumčareni uglavnom iz Libanona.
Ti su proizvodi često prodavani u tajnosti, skrivani u mračnim dijelovima trgovina i dostupni samo uz povjerenje između kupaca i prodavača. Strah od racija, uhićenja i iznuda bio je toliko velik da su ljudi izbjegavali čak i korištenje riječi ‘dolar‘, zamjenjujući je šiframa poput ‘peršin‘ ili ‘metvica‘ zbog sličnosti u boji.
Međunarodne sankcije dodatno su izolirale Siriju, iako su osnovne potrepštine poput hrane i lijekova bile izuzete. Međutim, nova vlada pod vodstvom Hajat Tahrir al-Šama donijela je promjene, dopuštajući transakcije u dolarima i smanjujući carinske pristojbe za 50-60 posto. Snižene su i carine na uvoz sirovina kako bi se zaštitili domaći proizvođači.
Uvozni proizvodi iz Turske i Libanona sada slobodno prelaze granice, što je značajno snizilo cijene. Primjerice, boca sirijskog kečapa Dolly‘s košta oko 14.000 sirijskih funti (jedan američki dolar), dok Heinzov kečap stoji 78.000. Osnovne namirnice poput libanonskih banana, koje su tijekom rata postale luksuz, sada su pristupačnije, snižavajući cijenu za petinu.
Mahmoud, 35-godišnji prodavač voća i povrća, primijetio je pad cijena svih svojih proizvoda, uvezenih i domaćih.
- Strani ananas sada košta petinu prijašnje cijene, a domaći krumpir četvrtinu, kaže. Ranije su farmeri morali predavati dio svojih proizvoda na vojnim kontrolnim točkama ili plaćati mito, što je dizalo cijene. Uklanjanjem kontrolnih točaka, proizvodi su postali znatno jeftiniji.
Unatoč ekonomskim izazovima i sporoj isplati plaća, Mahmoud se osjeća sigurnije nego ikada prije.
- Više ne hodam uznemireno ulicom, zabrinut da će me netko pratiti, kaže, prisjećajući se straha i napetosti koje su ranije bile svakodnevica.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....