Scholz okrenuo ploču oko Ukrajine, Orban kaže da je to zbog njegove mirovne misije, no je li ipak nešto drugo u pitanju?

Sve veći broj država Europske unije napušta svoje proratne stavove i traži mirovno rješenje ukrajinskog sukoba, izjavio je u petak mađarski premijer Viktor Orban, govoreći za nacionalnu radio stanicu Kossuth.

Ocijenivši da je Europska unija dosad bila spora u dostizanju „dijela svijeta koji razmišlja normalno”, mađarski premijer je ustvrdio da se situacija u tom pogledu mijenja. Kako je rekao, sada postoje ozbiljne naznake da EU članice shvaćaju kako sukob u Ukrajini nije „njihov rat”, te počinju tražiti načine i metode da ga okončaju.

„Za sve više [EU] zemalja postaje jasno da bi se željele pridružiti mirovnom taboru. Na primjer, njemački kancelar je upravo rekao stvari za koje bi mu njemački mediji prije tri tjedna oderali kožu. Dakle, situacija se mijenja”, poručio je Orban.

Mađarski premijer tu se referirao na (ne)očekivani istup njemačkog kancelara Olafa Scholza, koji je prošlog vikenda u intervjuu za njemačku javnu televiziju ZDF pozvao na obnovu mirovnih pregovora s Rusijom, navodeći da Rusija mora biti uključena u sljedeću mirovnu konferenciju o ukrajinskom ratu.

„Vjerujem da je sada pravo vrijeme da raspravimo kako možemo izaći iz ove ratne situacije i doći do mira, i to bržim tempom nego što se trenutno čini”, rekao je Scholz u tom televizijskom intervjuu.

Katastrofa u Tiringiji i Saskoj

Taj je Scholzov intervju odjeknuo Europom, pogotovo s obzirom na činjenicu da je od svih europskih zemalja upravo Njemačka dosad dala najveću vojnu pomoć Ukrajini, u ukupnom iznosu od 23 milijarde eura. Što je uzrokovalo tako radikalnu promjenu stavova njemačkog kancelara?

Dakako, u skladu sa svojoj populističkim imidžom, Orban je tu Scholzovu promjenu pripisao sebi, odnosno svojoj mirotvornoj misiji u sklopu koje je u srpnju posjetio sve ključne svjetske gradove i državnike koji bi mogli utjecati na okončanje ukrajinskog rata: u Kijevu je razgovarao sa Zelenskim, u Moskvi s Putinom, u Pekingu s Xijem, u Washingtonu s čelnicima NATO-a i na Floridi s Trumpom kao mogućim budućim predsjednikom SAD-a.

Sada, dva mjeseca kasnije, Orban je u spomenutom razgovoru za Kossuth Radio ustvrdio da je ta njegova mirovna misija natjerala druge EU članice da preispitaju svoja dosadašnja stajališta o ukrajinskom ratu.

„Pokrenuli smo ovu ideju, jer smo potaknuli veliku raspravu u Europi (...). Bez mirovne misije takva rasprava ne bi ni započela i svi bi i dalje pričali samo o ratu”, istaknuo je Orban, optuživši čitavu EU da je „predugo bila za rat”, umjesto da slijedi mađarsku inicijativu o diplomatskom rješenju sukoba.

Većina analitičara, međutim, smatra da razlog Scholzove promjene stava o ukrajinskom ratu ne leži u Orbanovoj mirovnoj misiji, nego u katastrofalnim rezultatima Scholzove vladajuće koalicije na nedavnim regionalnim izborima u istočnim njemačkim pokrajinama Tiringiji i Saskoj.

Teritorijalni ustupci

Podsjetimo, na tim izborima Scholzov SPD postigao je najlošije rezultate u povijesti, osvojivši svega šest posto glasova u Tiringiji i sedam posto u Saskoj. Njegovi koalicijski partneri, Zeleni i liberali (FDP), prošli su još gore, pa su sve tri vladajuće stranke u Tiringiji zajedno osvojile tek 10 posto, a u Saskoj jedva 13 posto glasova.

Nasuprot tome, rekordne rezultate postigle su stranke krajnje desnice (AfD) i krajnje ljevice (novoformirana stranka Savez Sahra Wagenknecht – BSW), koje se protive slanju oružja Ukrajini i traže diplomatske pregovore s Rusijom. AfD je u Tiringiji dobio 33, a u Saskoj 31 posto glasova, dok je BSW samo osam mjeseci nakon osnivanja također uspio u obje pokrajine polučiti dvoznamenkaste rezultate: u Tiringiji 16, a u Saskoj 12 posto glasova.

Drugim riječima, AfD i BSW su skupa osvojile četiri puta više glasova nego sve tri stranke vladajuće koalicije zajedno.

Većina analitičara se slaže da je to bio alarm za Scholza, koji je postao svjestan da veliki broj njemačkih glasača ne podržava njegovu politiku prema ukrajinskom ratu, te da bi na federalnim izborima iduće jeseni mogao doživjeti težak poraz.

Tako talijanski list La Repubblica ističe da je Scholz „šokiran poražavajućim izbornim rezultatima u Tiringiji i Saskoj”, te da stoga priprema mirovni plan „koji podrazumijeva rusko zadržavanje okupiranih ukrajinskih teritorija”, jer je shvatio da samo promjenom pristupa „ukrajinskom pitanju” može sačuvati svoju poziciju.

„Scholz priprema mirovni plan za rješavanje rusko-ukrajinskog sukoba i Ukrajina će morati prihvatiti teritorijalne ustupke (...). Želi ući u povijest kao ‘kancelar mira‘ i izbjeći moguću ostavku”, konstatira La Repubblica.

Priznanje Angele Merkel

I njemački javni servis Deutsche Welle (DW) naglo probuđeno Scholzovo mirotvorstvo tumači „gorkim porazima socijaldemokrata na pokrajinskim izborima u Saskoj i Tiringiji”, kao i predstojećim pokrajinskim izborima u Brandenburgu, koji se održavaju 22. rujna. Kako je za DW izjavio ukrajinski politolog Volodimir Fesenko, kancelar se „želi prilagoditi raspoloženju u Njemačkoj i tako ojačati svoju poziciju pred savezne izbore iduće godine”.

S druge strane, politolog Alex Yusupov, voditelj programa za Rusiju u Zakladi Friedricha Eberta, smatra da Njemačka ne može istovremeno naoružavati Ukrajinu i nastupati kao neutralan posrednik u mirovnim pregovorima s Rusijom.

„Njemačka je izgubila bilo kakav utjecaj na Rusiju. Kremlj ne vidi Berlin kao samostalnog aktera”, rekao je Yusupov za DW, ocijenivši da zbog jednostranog svrstavanja na stranu Kijeva njemački kancelar ne može pokrenuti nikakav „Minsk III”.

Yusupov je tu aludirao na medijske napise po kojima Scholz radi na vlastitom mirovnom planu za Ukrajinu, koji bi se temeljio na propalim sporazumima Minsk I i Minsk II iz 2014. i 2015. godine, koji su trebali pomiriti zaraćene strane u Donbasu i zaustaviti neprijateljstva koja su pokrenuta nakon državnog udara u Kijevu u veljači 2014., kad je nasilno srušen ukrajinski predsjednik Viktor Janukovič, nakon čega je na istoku zemlje izbila oružana pobuna.

S tim u vezi, analitičari podsjećaju da je oboje jamaca sporazuma Minsk I i Minsk II – tadašnja njemačka kancelarka Angela Merkel i bivši francuski predsjednik Francois Holland – krajem 2022. u odvojenim intervjuima priznalo da su ti sporazumi bili obična prevara, odnosno da su potpisani s „figom u džepu”, a da je njihov pravi cilj bio dati Ukrajini dovoljno vremena da se vojno pripremi za rat s Rusijom.

Stoga mnogi promatrači upozoravaju kako je teško vjerovati da bi se Rusija opet dala „nasanjkati” od novog njemačkog kancelara. Po svoj prilici, baka s tim kolačima davno je iščezla s horizonta.