Svečanost polaganja kobilice prve njemačke fregate programa F126, nazvane Niedersachsen, održana je 3. lipnja ove godine u brodogradilištu Peene u gradiću Wolgastu na sjeveroistoku Njemačke, blizu granice s Poljskom. Iako je ondje bio ministar obrane Boris Pistorius i zapovjednik njemačke mornarice viceadmiral Jan Christian Kaack, bio je to tek simboličan događaj. Brod neće biti izgrađen u Peeneu, već u brodogradilištu Blohm+Voss u Hamburgu, i to modularno, od dijelova koje će izraditi brodogradilišta širom Njemačke, piše Hrvatski vojnik.
Program F126 opisivan je kao zamjena za fregate klase Baden-Württemberg (F125), iako zapravo to nije tako, jer dvije klase dosta će se razlikovati. Kad je program F126 započeo 2020. godine kao MKS 180 (Mehrzweckkampfschiff 180), njemačka javnost nije bila posebno sklona vojnoj potrošnji. No, otad se javno mnijenje potpuno promijenilo. Povećanje izdvajanja za oružane snage, pa posljedično i mornaricu, više nije problem. Zbog toga ne čudi da je Bundesministerium der Verteidigung (njemačko ministarstvo obrane) već pokrenulo projekt F127 unutar programa Future Air Defender (FuAD) u suradnji s Nizozemskom. S obzirom na to da proračunska sredstva više nisu problem, uz četiri dogovorene, pa i imenovane, očekuje se i potpisivanje ugovora za gradnju pete i šeste fregate F126. Iako nositelj projekta – nizozemska tvrtka Damen Naval – tvrdi da sve ide po planu, projekt već blago kasni.
Prvotni planovi predviđali su primopredaju fregate Niedersachsen 16. lipnja 2028. No u ovoj ranoj fazi već su pomaknuti, na neodređeni datum u srpnju te godine. Pomaknuti su i rokovi primopredaje za preostale tri fregate: na travanj 2030., travanj 2031. i siječanj 2032. godine. Njemačka mornarica nada se da se neće ponoviti neugodno iskustvo s korvetom Köln (F265). Tri i pol godine nakon porinuća, još uvijek nije obavljena njezina primopredaja, već je prolongirana za 2025. godinu. F265 prva je od pet korveta iz druge serije klase K130 Braunschweig, te bi kašnjenje njezine primopredaje moglo značiti i kašnjenje preostalih.
Odgoda: kandidati se izmjenjuju
Začeci projekta Mehrzweckkampfschiff 180 (višenamjenski ratni brod 180) sežu u 2009. i projekt MÜKE (Mittlere Überwasserkampfeinheit – srednja površinska borbena jedinica) ili K131. MÜKE je osmišljen kao zamjena za raketne čamce (topovnjače) klase Gepard. Oznaka K pokazuje da se trebalo raditi o korvetama. Izvorni planovi predviđali su gradnju osam korveta K131, s ulaskom u operativnu uporabu prve početkom 2020-ih. Radni vijek trebao je biti do 2050-ih.
Njemačka mornarica namjeravala je projektom MÜKE zadovoljiti više potreba. Prije svega dobiti ratni brod koji će moći djelovati daleko od matične luke. S obzirom na to da korvete zbog veličine baš i nisu najprikladnije za takve zadaće, plan je bio izgraditi modularni brod koji će se brzo i jeftino moći prilagoditi zadaćama. Da bi se to postiglo, projektanti su morali konstantno povećavati istisninu kako bi se našlo prostora za dodatno gorivo, streljivo i naoružanje.
Ubrzo je MÜKE premašio standarde koji se vežu uz tipičnu korvetu pa je preimenovan u Mehrzweckkampfschiff 180. Novi je projekt službeno odobren 25. ožujka 2013., a završni projekt odobren je 8. lipnja 2015. Dotad je broj predviđenih brodova u klasi smanjen s osam na tek četiri, uz ukupni trošak gradnje od četiri milijarde eura. Prvi brod trebao je postati operativan 2023. godine. Kako se više nije radilo o korvetama, već o fregatama, a njemačka mornarica u međuvremenu je ionako odustala od traženja zamjena za raketne čamce, MKS 180 službeno je postao zamjena za fregate klase Brandenburg (F123). Primarna je zadaća izvorno trebala biti protupodmorničko djelovanje.
Tadašnja ministrica obrane Ursula von der Leyen odlučila je bila raspisati međunarodni natječaj očekujući da će tako dobiti ponude s nižom cijenom. U najuži odabir ušao je zajednički prijedlog tvrtki BAE Systems i German Naval Yards, tvrtki Damen Group i Blohm+Voss te tvrtki Thyssenkrupp Marine Systems i Lürssen. Njemačko ministarstvo obrane nije baš žurilo s odabirom, što je dovelo do zanimljivih događaja i obrata. Prvo je sredinom 2017. odustao BAE Systems, koji je prijedlog temeljio na gotovom projektu fregate
Type 26. Ministarstvo obrane u ožujku 2018. iz daljnjeg je natječaja isključilo konzorcij Thyssenkrupp-Lürssen. No, kako je German Naval Yards također ostao bez partnera, udružio se s Thyssenkrupp Marine Systemsom i oba su ostala u igri. Damen Group ostao je bez partnera još 2016. jer je Lürssen (danas NVL Group) preuzeo tvrtku Blohm+Voss.
Je li to stvarno fregata?
Sve su te izmjene dodatno produljile vrijeme odabira, sve do siječnja 2020., kad je objavljeno da je pobjednik korporacija Damen Group. Ministarstvo obrane Njemačke uvjetovalo je pritom da se brodovi grade u domaćim brodogradilištima. Odabir je pao na Blohm+Voss u Hamburgu i Peene-Werft u Wolgastu. Oba su u vlasništvu Lürssen Groupa. Međutim, neki tekstovi objavljeni u medijima tvrde da mornarica nije bila zadovoljna odabirom ministarstva te je pokušala spriječiti potpisivanje ugovora. Kompromis je postignut uključivanjem i brodogradilišta German Naval Yards u Kielu u gradnju sekcija.
Ugovor za gradnju prve fregate potpisan je 17. lipnja 2020. Njemački parlament tog je mjeseca odobrio šest milijardi eura za gradnju prvih četiriju fregata uz opciju gradnje još dviju. Rok za primopredaju prve postavljen je za 2027., a ulazak u operativnu uporabu godinu poslije. Naveli smo kako je projekt MKS 180 započeo kao korveta, a nominalno završio kao višenamjenska fregata. Međutim, to nije potpuno točno.
Po mnogim će se značajkama ti brodovi moći klasificirati i kao razarači, pa ih vrijedi i nabrojiti. Iako kod suvremenih ratnih brodova istisnina više ne igra presudnu ulogu, ipak je itekako važna. Veličina omogućava ne samo više prostora za smještaj naoružanja, streljiva i elektroničkih sustava već i veće spremnike za gorivo te veću autonomnost. Najbolji primjer kako se mali ratni brod može opremiti za borbena djelovanja kao znatno veći izraelske su korvete Sa’ar 6 (opširnije v. u tekstu: Sa’ar 6 – korvete iznad kategorije, HV br. 623). S duljinom od samo 90 metara i istisninom manjom od 2000 tona one imaju borbene mogućnosti kao znatno veće fregate. Čak se na krmi pronašlo dovoljno prostora za letnu palubu i helikopterski hangar dovoljno velik za smještaj jednog helikoptera SH-60F Seahawk.
I dok su se projektanti trebali podosta namučiti da na korvetama Sa’ar 6 pronađu prostor za sve što je izraelska mornarica željela, projektanti fregata klase Niedersachsen imali su znatno jednostavniji posao. S punom istisninom od 10 550 tona (prema tvrdnjama Damena) i duljinom od 166 metara, fregate su duboko zakoračile u klasu razarača. Za usporedbu: razarači klase Daring britanske Kraljevske ratne mornarice imaju najveću istisninu od 7200 tona i duljinu preko svega 152 metra. Da ne bi ostalo samo na jednoj klasi, spomenimo i američke razarače klase Arleigh Burke. Ovisno o inačici, istisnina im varira od 8315 pa do 9217 tona, a duljina preko svega od 153,92 do 155,29 metara. Sudeći tek po veličini, fregate klase Niedersachsen trebale bi biti veliki i moćni ratni brodovi. Međutim, i ta premisa zaslužuje malo podrobniju analizu.
Najveći je problem klase Niedersachsen u činjenici da su projektirane u vrijeme kad se smatralo da je sigurnost i stabilnost Europe trajno zajamčena. Premda je Rusija 2014. anektirala Krim, to nije bio dovoljno snažan signal za preokret u obrambenim pitanjima zemalja EU-a. Tek će ruska agresija na Ukrajinu u veljači 2022. temeljito promijeniti odnos europskih vlastodržaca i javnosti prema pitanjima sigurnosti i potrebama jačanja obrambenih sposobnosti. No 2022. planovi i projekti za klasu Niedersachsen već su uglavnom bili gotovi. Predviđali su višenamjenski ratni brod od kojeg se očekivalo da će izvršavati zadaće nadzora (uključujući i djelovanje protiv piratstva) uz poneku misiju održavanja mira (peacekeeping). Prije 2022. vjerojatno se nije računalo da bi se fregate klase Niedersachsen mogle naći u pomorskoj bitki protiv brodova ekvivalentne veličine i snage.
Najveći je nedostatak fregata klase Niedersachsen njihovo naoružanje. Optimizirano je za održavanje mira ili možda operacije uspostavljanja mira (peacemaking) niskog intenziteta, a ne za rat velikih razmjera u kojem ratni brodovi neće braniti samo sebe već i druge brodove, ali i obalne gradove. Neki razarači imaju i mogućnost obrane cijelih zemalja od napada balističkim projektilima. Japanski razarači klasa Kongō, Atago i Maya mogu obarati balističke projektile, a po veličini su gotovo identični klasi Niedersachsen. To znači sljedeće: nije da nije bilo mogućnosti, već nije bilo volje.
Što se tiče konkretnog naoružanja, na pramcu će se nalaziti jako dobar top OTO 127/64 LW – VULCANO System talijanske tvrtke Leonardo. VULCANO System znači da se iz njega mogu ispaljivati vođeni projektili VULCANO dometa 70 kilometara koji na krajnjem dometu imaju CEP od pet metara. Iza će se nalaziti jedan od dva lansera američkih raketnih sustava RIM-116 Rolling Airframe Missile (RAM). Drugi će biti na krovu helikopterskog hangara na krmi. RIM-116 RAM uobičajen je na ratnim brodovima zapadnih zemalja, a služi kao zadnja crta obrane od protubrodskih vođenih projektila. Činjenica da se ugrađuju dva lansera upućuje na to da je njemačka mornarica ozbiljno shvatila opasnost da bi u nekim peacemaking operacijama sukobljene strane mogle imati i protubrodske vođene projektile te biti spremne uporabiti ih.
Za blisku obranu ugrađuju se dvije daljinski upravljive paljbene stanice Mauser MLG27. Mauser je od 1995. u sastavu Rheinmetalla. Još uvijek postoji tvrtka Mauser Jagdwaffen GmbH, koja se isključivo bavi proizvodnjom lovačkih karabina. Osnovu paljbene stanice MLG 27 (pokrata od Marineleichtgeschütz – laki brodski top) čini top Mauser Bk-27 kalibra 27 mm. Izvorno razvijen za uporabu na borbenim zrakoplovima (Tornado, Alpha Jet, Gripen i Typhoon), zbog male mase i kompaktne konstrukcije uporabljen je na mnogim drugim platformama. Prije svega na daljinski upravljivim borbenim stanicama.
S obzirom na prvotnu namjenu sudjelovanja u različitim misijama UN-a, EU-a i NATO-a, u kojima bi bila povećana opasnost od nekonvencionalnih prijetnji, fregate klase Niedersachsen naoružavaju se i dvjema Leonardovim daljinski upravljivim paljbenim stanicama Lionfish 12.7 Top. Naoružana teškom strojnicom kalibra 12,7 mm, ta paljbena stanica nije baš uporabljiva u klasičnoj pomorskoj bitki u kojoj će opasnosti dolaziti i iz zraka i ispod morske površine. Jedina joj je namjena gađanje piratskih i krijumčarskih brodova te plovila koja bi pokušale koristiti terorističke skupine.
Usporedba s Japanom
Na pramcu je predviđena ugradnja dvaju vertikalnih lansera američke tvrtke Lockheed Martin: Mark 41 Vertical Launching System (Mk 41 VLS). Njemačka mornarica odabrala je inačicu sa samo osam ćelija, što znači ukupno 16. Za usporedbu navodimo da spomenuti japanski razarači klase Maya imaju jednake vertikalne lansere, ali s ukupno 96 ćelija (64 na pramcu i 32 na krmi). Još je veća razlika u projektilima koje su njemačka i japanska mornarica odlučile smjestiti u lansere. Njemačka se odlučila za Raytheonov raketni sustav za protuzračnu obranu (PZO) RIM-162 ESSM (Evolved SeaSparrow Missile). Japan se odlučio za Raytheonove protuzračne/protubalističke projektile RIM-66 Standard MR, RIM-161 Standard Missile 3 i RIM-174 Standard Extended Range Active Missile (ERAM). RIM-162 ESSM namijenjen klasi Niedersachsen nije nimalo loš projektil. Posebno ako ćete njim gađati protubrodske vođene projektile. S dometom nešto većim od 50 kilometara može dobro poslužiti za obranu matičnog broda i skupine brodova u njegovoj neposrednoj blizini. S obzirom na to da se radi o relativno malom projektilu, u 16 ćelija lansera Mk 41 stanu čak 64. Prije pet ili deset godina smatralo se da je to više nego dovoljno. E, danas više nije.
Razarači klase Maya sastavni su dio strateške obrane Japana od balističkih projektila. Zbog toga im je glavno naoružanje RIM-161 Standard Missile 3 optimiziran za uništavanje balističkih projektila srednjeg i velikog dometa. Odnedavno uzimajući u obzir i potencijalnu prijetnju od napada takvim oružjem, njemačka vlada odlučila je bila 2023. godine kupiti izraelski protubalistički sustav IAI Arrow 3. Ministarstvo obrane Izraela tvrdi da je vrijednost ugovora tri i pol milijarde dolara, a neki njemački mediji spominju da je veća od četiri milijarde eura. U svakom slučaju jako, jako skupo. A mogli su vrlo sličan sustav postaviti na klasu Niedersachsen. Uz projektil RIM-161 Standard Missile 3 mora ići i odgovarajući radar.
Na razaračima klase Maya nalaze se četiri fiksne antene PESA radarskog sustava AN/SPY-1D, koji je vjerojatno njihov najveći nedostatak. Radar AN/SPY-1D nije loš, dapače. Jedino što postoji AESA radar AN/SPY-6, koji je razvijen za Američku ratnu mornaricu i znatno je boljih odlika. Fregate klase Niedersachsen također će imati AESA radar i to domaće proizvodnje: Hensoldt TRS-4D NR. Radi se o suvremenom radaru u inačici koja rabi četiri fiksne antene. Jedino što je veličinom i mogućnostima više primjeren korvetama, nego jednoj od klasa najvećih fregata na svijetu. Na službenim internetskim stranicama Hensoldta stoji da je instrumentalni domet 250 kilometara. U prospektu se navodi da ciljeve s vrlo velikim radarskim odrazom (recimo bombardere) radar otkriva na udaljenosti većoj od 200 km. Proizvođač navodi i da ciljeve veličine višenamjenskog borbenog aviona radar otkriva na udaljenosti većoj od 110 km. Vrlo male ciljeve (kao što su protubrodski vođeni projektili) otkriva na udaljenosti od oko 14 km. S obzirom na odabrane protuzračne projektile, to su zadovoljavajuće odlike.
Uz radar TRS-4D NR, fregate klase Niedersachsen dobit će i francuske radare Thales X-band APAR Block 2. APAR je pokrata od Active Phased Array Radar. Što će fregatama još jedan radar koji je po odlikama slabiji od radara TRS-4D NR? Zbog uporabe projektila RIM-162 Block 2B ESSM. U odnosu na Block 1, najveća je novost dvojni sustav navođenja – aktivni i pasivni radarski. Aktivni sustav preuzet je s projektila AIM-120 AMRAAM. Na taj je način dobiven projektil znatno veće vjerojatnosti pogađanja i otpornosti na pokušaje ometanja. S druge strane, poluaktivni sustav radarskog navođenja zahtijeva radarski iluminator koji će osvjetljavati cilj. Na fregatama klase Niedersachsen to je zadaća radara X-band APAR.
Budući da je domet projektila ESSM (prema navodima australske mornarice) nešto veći od 50 km, instrumentalni domet motrenja APAR-a od 150 km više je nego dovoljan. Pritom je znatno važnije da istodobno može pratiti do 1000 objekata u zraku. Kombinacija projektila ESSM te radara TRS-4D NR i APAR potpuno je neuporabljiva protiv balističkih projektila srednjeg i dugog dometa iako bi se mogla jako dobro uporabiti protiv krstarećih projektila. U prvom redu onih koji lete dozvučnim brzinama. Kolika je učinkovitost protiv velikih besposadnih letjelica, prije svega borbenih, tek treba testirati.
U vezi s naoružanjem postoji i jedna zanimljivost. Naime, iako su vertikalni lanseri Mk 41 višenamjenski, njemačka mornarica (barem zasad) nema planove da u njih smjesti išta drugo osim projektila ESSM. Iako je teoretski moguće, nije posve vjerojatno da će se lansiranju prilagoditi njemačko-švedski krstareći projektil Taurus KEPD 350. To je šteta, jer bi s njim fregate klase Niedersachsen dobile mogućnost pogađanja ciljeva na udaljenosti većoj od 500 kilometara. Znatno je vjerojatnija mogućnost uporaba protuzračnih vođenih projektila IRIS-T. Taj se PZO sustav pokazao jako dobrim u Ukrajini, ponajviše u obrani od krstarećih projektila i lutajućeg streljiva/kamikaza dronova.
Osim što je europske proizvodnje (njemački je udjel 46 %), ima i velik izbor projektila: od izvornog SLS-a dometa tek 12 km do najnovijeg SLM-a dometa 40 km. U razvoju su i projektili SLX, koji će imati domet od čak 80 km te još moćniji HYDEF (Hypersonic Defence) dometa 100 km. Tvrtka Diehl Defence objavila je 12. travnja ove godine da je već provela integraciju projektila SLM s lanserom Mk 41. Doduše, to je jednostavniji dio posla. Znatno je složeniji uvezivanje projektila s Thalesovim zapovjednim sustavom TACTICOS CMS (Combat Management System), a onda preko njega s radarima i elektrooptičkim motrilačkim sustavima. To je izvedivo, ali zahtijeva volju i novac.
Kako protiv podmornica?
Fregate klase Niedersachsen, s više od deset tisuća tona istisnine, trebale bi biti višenamjenski ratni brodovi. Trebale bi tako imati barem osnovne mogućnosti djelovanja protiv podmornica. No one to nemaju. Fregate izvorno neće imati ugrađene sonare pa neće ni moći otkrivati podmornice. Međutim, kako se radi o modularnim brodovima, ipak postoji opcija ugradnje protupodmorničkog modula. On bi se trebao sastojati od aktivnog/pasivnog tegljenog sonara, koji još nije odabran. Dio izvora navodi da će biti proizvod tvrtke Atlas Elektronik. Iz dostupnih informacija stječe se dojam da njemačka mornarica nije ni namjeravala razviti protupodmornički modul. Planovi ne predviđaju ni ugradnju torpednih uređaja tako da ne postoji ni osnovna mogućnost protupodmorničke samoobrane. Doduše, aktualni izvori govore da će sve plovne jedinice ukrcavati po dva europska mornarička helikoptera NH90 Sea Tiger. NH90 još je jedan u nizu paneuropskih pokušaja izrade borbenog sustava koji će zadovoljiti potrebe svih europskih članica NATO saveza.
Iako u tome nije potpuno uspio, prodajni rezultati NH90 prilično su zadovoljavajući. Da bi se ostvario NH90, osnovana je tvrtka NHIndustries. Udjele u njoj ima talijanski Leonardo, francuski Eurocopter (danas francusko-njemački Airbus Helicopters) i nizozemski Fokker. Osnovana je na poticaj Francuske, Njemačke, Italije i Nizozemske s ciljem razvoja višenamjenskog helikoptera koji će izvršavati zadaće transporta te poslužiti i kao osnova za mornarički helikopter. Obična izvedenica dobila je oznaku Tactical Transport Helicopter i može prevesti do 20 vojnika s naoružanjem. Znatno zanimljivija mornarička izvedenica prvotno je imala oznaku NATO Frigate Helicopter (NFH), a danas ima više naziva (ovisi o zemlji korisnici). Njemačka već rabi NH90 Sea Lion, čija je glavna zadaća traganje i spašavanje. Tijekom 2020. naručila je 31 letjelicu u sposobnijoj inačici NH90 Sea Tiger. Prvi je put poletjela u studenom 2023. godine. Osnovna joj je namjena borba protiv podmornica i ratnih brodova. Sekundarne su zadaće traganje i spašavanje, izviđanje i nadzor, evakuacija ranjenih, prijevoz ljudstva i tereta.
Francuska izvedenica NFH-a, nazvana NH90 Caïman, opremljena je Thalesovim sonarnim sustavom Flash Sonics, koji se sastoji od uranjajućeg sonara Flash i sonarnih plutača TMS 2000. Švedska rabi sustav Flash-S prilagođen za plitke vode Baltičkog mora. Njemačka, talijanska i nizozemska izvedenica NFH-a koriste uranjajući aktivni sonar HELRAS. Za otkrivanje ciljeva na morskoj površini, francuska i talijanska izvedenica rabe Thalesov radar ENR (European Navy Radar), moderniju inačicu radara Ocean Master. Švedska ratna mornarica odlučila se za američki radar AN/APS-143B(V)3 Ocean Eye. Zanimljivo je da za njemačku izvedenicu helikoptera NH90 Sea Lion ne postoji javno dostupan podatak o tipu radara koji je ugrađen. Tek se u nekoliko članaka na njemačkom navodi da se vjerojatno radi o ENR-u. Ni na području naoružanja ne vlada veće jedinstvo. Svaka mornarica opremila je svoje helikoptere NFH naoružanjem koje već rabi na starijim tipovima mornaričkih helikoptera.
Zanimljiv je i odabir protubrodskog projektila za fregate Niedersachsen. Njemačka mornarica koristila je od svojeg ustrojavanja 2. siječnja 1956. jako velik broj različitih protubrodskih vođenih projektila. Počevši od AS.34 Kormorana, preko Exoceta, Harpoona pa do sustava RBS-15. U skladu s tom tradicijom, fregate klase Niedersachsen dobit će novi protubrodski vođeni projektil – Naval Strike Missile (NSM) norveške tvrtke Kongsberg Defence & Aerospace. Je li NSM bolji od najnovijih inačica Exoceta, Harpoona i RBS-15? Nije. Ali je zato jeftiniji. Kako se na projektu MKS 180 očigledno štedjelo, odabran je i jeftiniji projektil. Što se tiče krajnjeg dometa projektila NSM 1A, on je sa 250 km znatno bolji jedino od projektila Harpoon Block II+ER, čiji je domet 193 km. Exocet MM40 Block 3C ima domet od 200 km.
Daleko najveći domet ima RBS-15 MkIV – više od 300 km. Pritom treba imati u vidu da njemačka mornarica ima uspostavljenu logistiku za održavanje tih projektila, dok za NSM to tek treba napraviti. Za razliku od Exoceta, Harpoona i RBS-15, NSM nema izvedenicu namijenjenu lansiranju sa zrakoplova. S druge strane, Norveška se odužila za njemačku kupnju NSM-a kupnjom 54 tenka Leopard 2A7/8 uz opciju kupnje dodatnih 18. Nije da Naval Strike Missile nema i neke svoje prednosti, ili bolje rečeno posebnosti. Najveća je da za samonavođenje na cilj ne koristi radar. Umjesto toga rabi se tzv. inteligentni dvofrekvencijski infracrveni pretraživač (intelligent imaging infrared seeker – I3R). Za razliku od radara, čije je zračenje lako otkriti, I3R radi u potpuno pasivnom načinu te ne otkriva prisutnost projektila. Proizvođač tvrdi da je sposoban razlikovati pojedini brod u cijeloj grupi brodova. Usto je navodno vrlo uspješan u otkrivanju zemaljskih ciljeva. Svaka fregata klase Niedersachsen dobit će dva četverostruka lansera projektila NSM.
Australski problemi s helikopterom
Uz helikoptere NH90 koje Njemačka namjerava ukrcati na svoje nove fregate, preciznije uz njihove australske blizance MRH-90 Taipan, odnedavno se veže zanimljiva priča. Ministarstvo obrane Australije odlučilo je 2023. povući ih iz uporabe, nakon nesreće koja se dogodila 28. srpnja te godine iznad otoka Lindemana blizu obale Queenslanda, a u kojoj su poginula četiri pripadnika OS-a. Određeno je da će se preostale letjelice raspremiti i zbrinuti (doslovno zakopati) unatoč tomu što se spominjala mogućnost donacije Ukrajini. Australski ministar obrane Richard Marles tu je odluku obrazložio sljedećim riječima: “Gotovo 14 godina iznimno niske mogućnosti korištenja, stalnih prizemljenja helikoptera, golemog prekoračenja troškova i ozbiljnih tehničkih problema.” Ministarstvo obrane Australije navelo je kao dodatne razloge slabu održivost i tehničke probleme, koji su bili dodatno pogoršani velikim nedostacima u dizajnu. Od podova koji bi se deformirali pod masom vojnika u punoj ratnoj spremi, do nemogućnosti upravljanja topovima na vratima dok se posada ukrcava ili iskrcava kroz vrata primarnog teretnog prostora.
Koliko se Australija silno željela što prije riješiti helikoptera MRH-90 (navodno njih 38) najbolje pokazuje njezin službeni odgovor na ukrajinski zahtjev. U njemu je ministar obrambene industrije Pat Conroy rekao da je Ukrajina podnijela službeni zahtjev za helikoptere nekoliko mjeseci nakon što je započeo proces njihova uništavanja i zbrinjavanja. Conroy je istaknuo i da bi povratak letjelica u letno stanje zahtijevao znatna financijska sredstva poreznih obveznika i puno vremena. Nastavio je s tvrdnjom da traju brojne istrage kako bi se utvrdio uzrok tragične nesreće koja se dogodila tijekom leta na vojnu vježbu Talisman Sabre u Queenslandu. “Stoga bi bilo neodgovorno da odustanemo od strategije zbrinjavanja za koju smo se odlučili”, zaključio je ministar. Ispada da su australsko zrakoplovstvo i partneri u samo nekoliko mjeseci uspjeli razmontirati cijelu flotu.
Tek da spomenemo: Australija je kao zamjenu za MRH-90 Taipan odabrala UH-60M Black Hawk.