Nije bolest sve što boli, kaže narodna poslovica. Ludost je jedna od takvih bolesti. Glavna karakteristika luđaka je da nikada ne sumnja u ono što čini ili govori. Zato, što više čini ili govori, luđak postaje sve luđi i luđi da, što ga više slušaš, sve manje vjeruješ svojim ušima.
Putin i ključni ljudi oko njega su, bez uvijanja – luđaci. Analiza retorike tih ljudi od početka agresije na Ukrajinu to zorno pokazuje. Na početku ta retorika je bila sumanuta, propagandistička, orwellovska, ali se još uvijek kretala unutar (para)političkog jezika: Glavni motiv pokretanja "specijalne vojne operacije" Putin je nazvao "denacifikacijom" Ukrajine. Danas, nakon što se ista "specijalna vojna operacija" pokazuje kao promašaj, retorika postaje ne politička, ne ratna,...