Posljednji duel Lavrova i Blinkena: uzajamne optužbe i uvrede potvrdile da se Rusija i SAD nalaze u predratnom stanju

Kad je avion ruske vlade u četvrtak sletio na Maltu, a iz njega izašao Sergej Lavrov, optimisti su mogli pomisliti da se konačno događa pozitivan pomak u odnosima između Moskve i Zapada. Jer bio je to prvi put od početka ukrajinskog rata da je ruski šef diplomacije primljen u neku zemlju Europske unije.

No, bila je to jalova nada, koja se vrlo brzo raspršila.

Lavrov je na Maltu došao na godišnje zasjedanje Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS), koja okuplja 57 članica iz Europe, Azije i Sjeverne Amerike. Iako se povukla iz brojnih europskih institucija, Rusija je zadržala članstvo u OESS-u, koji je ostao jedna od rijetkih međunarodnih platformi gdje predstavnici Rusije i Zapada i dalje mogu izravno razgovarati.

Međutim, s obzirom kako su ti razgovori na Malti izgledali, jasno je da ponor između Zapada i Rusije ne postaje sve manji, nego sve veći.

Prvi govornik na panelu bio je ukrajinski šef diplomacije Andrij Sibiha, koji je Lavrova nazvao „ratnim zločincem”.

„Ukrajina se nastavlja boriti za svoje pravo na postojanje. I ruski ratni zločinac za ovim stolom to mora znati: Ukrajina će uspjeti i pravda će pobijediti”, rekao je Sibiha.

John Lamparski/Nurphoto Via Afp

U sličnom tonu nastupio je i poljski ministar vanjskih poslova Radoslaw Sikorski, koji se izravno obratio ruskoj delegaciji:

„Znamo što radite. Pokušavate obnoviti Rusko Carstvo i nećemo vam to dopustiti”, poručio je Sikorski. Potom je riječ uzeo Sergej Lavrov, na što su ministri Ukrajine, Poljske i Estonije odmah demonstrativno napustili dvoranu.

Lavrov: Kriv je Zapad

U opširnom govoru ruski šef diplomacije je optužio Zapad za oživljavanje Hladnog rata i izazivanje izravnog sukoba s Rusijom, ustvrdivši da Amerika riskira eskalaciju oko Ukrajine s ciljem da „vrati NATO u središte političke pozornosti” nakon vojnog i političkog neuspjeha SAD-a i NATO-a u Afganistanu.

„Nakon afganistanske sramote, postojala je potreba za novim zajedničkim neprijateljem. Rezultat je reinkarnacija Hladnog rata, ali sada s daleko većim rizikom njegove eskalacije u vruću fazu”, rekao je Lavrov, optuživši OESS da je postao „oruđe zapadnih država u sukobu s Rusijom”.

Štoviše, Lavrov je upozorio na potencijalni kolaps OESS-a ako organizacija ne zadrži svoju osnovnu misiju da bude mjesto dijaloga i suradnje među članicama:

„OESS bi mogao igrati ključnu ulogu u istrazi sabotaže plinovoda Sjeverni tok 1 i 2”, rekao je ruski šef diplomacije, optuživši Zapad za opstruiranje istrage o ovom incidentu koji je ugrozio energetsku stabilnost Europe.

Fatih Aktas/Anadolu Via Afp

U svom govoru Lavrov se osvrnuo i na medijske najave pojedinih zapadnih zemalja – prije svih Francuske i Britanije – da razmatraju slanje svojih trupa u Ukrajinu, što je nazvao „fantazijama”:

„Aktualne spekulacije o mogućem slanju trupa u Ukrajinu od strane zapadnih zemalja su fantazije koje samo pogoršavaju situaciju”, izjavio je ruski ministar, upozorivši da su odnosi između Rusije i kolektivnog Zapada „promijenjeni”, te da se „neće vratiti” u stanje prije ukrajinskog rata.

Blinken: Kriva je Rusija

Nakon Lavrova govorio je američki državni tajnik Antony Blinken, u jednom od svojih posljednjih nastupa prije dolaska nove američke republikanske administracije. Lavrov, međutim, nije mogao čuti što Blinken govori, budući da je i on napustio dvoranu čim je završio svoj govor.

Blinken je Lavrova nazvao „vrlo vještim u preplavljivanju slušatelja tsunamijem dezinformacija”. Svalivši krivnju za eskalaciju na Rusiju, Blinken je naveo i konkretne ruske poteze koji potiču tu eskalaciju: raspoređivanje sjevernokorejskih snaga u Europi, korištenje balističkih projektila Orešnik za napad na Ukrajinu, smanjenje praga za uporabu nuklearnog oružja i napade na energetsku infrastrukturu Ukrajine.

„Gospodin Lavrov govorio je o suverenom pravu svake države članice da sama donosi odluke. Ovdje se upravo radi o tome, o suverenom pravu Ukrajine i ukrajinskog naroda da sami odlučuju o svojoj budućnosti, a ne da te izbore za njih donosi Moskva”, rekao je Blinken.

Andrew Harnik/Getty Images Via Afp

I drugi zapadni ministri osudili su Lavrovljev govor. Posebnu je pozornost izazvalo izlaganje njemačke šefice diplomacije Annalene Baerbock, koja je optužila Lavrova za „nepodnošljive laži” i pritom se „proslavila” nepoznavanjem osnovnih činjenica o Europi.

„Možete prevariti sebe, ali ne možete prevariti nas, 1,3 milijarde ljudi u Europi”, rekla je Baerbock, izazvavši smijeh čak i zapadnih dužnosnika, budući da Europa ima gotovo upola manje stanovnika – oko 740 milijuna.

Naknadno su njemački i zapadni mediji pokušali ublažiti ovu ministričinu pogrešku, navodeći da nije mislila na „Europu”, nego na „regiju OESS-a”.

Agresija i neznanje

Mnoge je ta opaska njemačke ministrice podsjetila na sličnu elementarnu pogrešku njene bivše britanske kolegice Liz Truss, koja je u svojstvu ministrice vanjskih poslova posjetila Lavrova u Moskvi u veljači 2022., dva tjedna uoči ruske agresije na Ukrajinu (kasnije je Truss kratko bila i britanska premijerka).

Na tom sastanku u Moskvi Truss je od Lavrova zahtijevala da Rusija povuče s ukrajinskih granica svoje trupe, koje su se u to vrijeme nagomilale u pograničnim ruskim regijama Rostov i Voronjež.

„Priznajete li suverenitet Rusije nad regijama Rostov i Voronjež?” upitao je Lavrov britansku šeficu diplomacije.

„Velika Britanija nikada neće priznati suverenitet Rusije nad tim regijama”, odgovorila je britanska ministrica.

Ramil Sitdikov/Afp

Tim nevjerojatnim odgovorom Liz Truss je dovela u krajnje neugodan položaj prisutnu britansku veleposlanicu, o čemu je izvijestio britanski list Independent:

„Nimalo lak zadatak, zapravo delikatan, u tom se trenu našao pred britanskom veleposlanicom u Moskvi Deborah Bronnert, koja je ministrici morala objasniti da te dvije regije jesu dijelovi Rusije”, pisao je tada Independent.

Da nisu tragične, ove bi situacije bile smiješne. Na jednoj strani agresivna nuklearna sila koja se u zaštiti svojih interesa ne libi pokrenuti krvavi rat i anektirati dijelove susjedne zemlje, a na drugoj strani tragično nekompetentni europski šefovi diplomacije koji odlučuju o sudbini našeg kontinenta, a ne znaju ni najosnovnije stvari o geografiji i demografiji Rusije i Europe.

U tom srazu agresije i neznanja, dobro je da smo još uopće živi.