Prije dva tjedna nitko mu nije znao ime, a upravo ga je u gradu u kojemu je odrastao, u Houstonu, pokopalo pet stotina ljudi.
Milijuni ljudi diljem svijeta mogli su pratiti sprovod Georgea Floyda, čovjeka koji prije nego što je izdahnuo sigurno nije bio svjestan kakve će posljedice njegova smrt ostaviti na lice svijeta.
Afroamerikanac George Perry Floyd (46) samo je jedan u nizu onih koji su smrtno stradali zbog policijske brutalnosti.
Brionna Taylor, nevina mlada djevojka ustrijeljena je na spavanju.
Eric Garner, otac šestero djece, ugušen kobnim pokretom koljenom, od kojeg je stradao i Floyd. Tamir Rice, 12-godišnjak kojeg je ubio policajac, jer je nosio plastični pištolj.
Freddy Gre, kojeg su mrcvarili raznim formama policijskog mučenja. Imena ljudi koji su preminuli zbog svoje boje kože, a isprovocirali s posljednjim u nizu koji je pao, Floydom, prosvjede diljem svijeta.
Jer podjednako su ljudi glasno prosvjedovali u Houstonu i Londonu. U Sydneyju i diljem Europe, javili su se oni potlačeni i rekli da im je dosta.
S nadom da se neće ovakvo nešto nikad više dogoditi, stotine ljudi okupile su se dostojno ispratiti Georgea Floyda, oca petero djece, kojeg je 25. svibnja, zbog toga što je kupio cigarete krivotvorenom novčanicom od dvadeset dolara, ubio policijski službenik, bijelac srednjih godina, Derek Chauvin. Osam minuta klečao je na Floydovom vratu.
Tragedija se dogodila u Minneapolisu, a da nije zabilježena kamerama, možda bi ostala i zataškana. Amerikanci ne bi prosvjedovali, Floyd ne bi bio pokopan na ovaj način, već tiho, u krugu obitelji koja ne bi imala šanse dignuti glas protiv sustava koji desetljećima ne funkcionira.
Ovako je misi u crkvi Fountain of Praise u Houstonu prethodila procesija onih koji slave "čovjeka koji je pokopan, a nije zaslužio nasilnu smrt", kako je rekla jedna od okupljenih.
Mirna kolona napunila je crkvu, uz obitelj, širu i užu, susjede, prijatelje, tu su bili i mnogi koji Floyda nisu poznavali, ali podržavaju sve što njegov lik predstavlja. Pozvano je i oko 500 ljudi iz javnog života, političari, sportaši, glazbenici.
Prije same mise, zbor je svirao gospel glazbu. Zlatni lijes Georgea Floyda bio je otvoren, a stotine ljudi stiglo je i bez namjere da uđu u crkvu, u koju ga je unijelo šest ljudi s maskama.
Samo su svojom nazočnošću odlučili ispratiti ga, u obliku najtišeg mogućeg protesta protiv nejednakosti i nasilja.
- Možemo plakati, možemo žalovati... Ali pronaći ćemo nadu, rekao je s govornice jedan od okupljenih.
Od njega su se oprostila shrvana braća Rodney, Terrance i Philonise, sin Quincy Mason Floyd i kćeri, među njima i 6-godišnja Gianna.
Obitelj je stigla odjevena u bijelo, dok je većina ostalih bila u crnome. Mnogi su nosili maske s natpisima "Ne mogu disati", s Floydovom slikom ili crne bez printa, u znak potpore pokretu Black Lives Matter.
Nakon mise koju je uz prijenos mogao pratiti cijeli svijet, uslijedila je svečana procesija i pokop, kojeg nisu prenosile kamere.
Pokopan je kraj svoje majke u Texasu. Na posljednje počivalište ispraćen je u bijeloj kočiji i uz povorku ljudi uvjerenih da ima nade u promjenu, kao i da se ovakva tragedija neće ponoviti.
- George Floyd promijenio je svijet. A sad je odgovornost na nama da, zbog svih koji su izgubili život zbog svoje boje kože, ne odemo odavde bez da pokažemo budućim generacijama da se ovo neće ponoviti. I ono najvažnije, moramo se pomiriti.
Preživjeli smo ropstvo, ali nismo se pomirili. Preživjeli smo segregaciju, ali nismo se pomirili. Potlačeni smo jer se nismo pomirili. Vrijeme je da se to konačno dogodi, zaključio je svećenik koji je između ostalih održao govor na misi za Georgea Floyda.
