Kad razmišljamo, govorimo i pišemo, svi mi to činimo unutar izvjesnog intelektualnog okvira kojeg najvećim dijelom uzimamo zdravo za gotovo. Ali protokom vremena neke od kategorija i ideja zastarijevaju. Tko, na primjer, danas još spominje "Sovjetski Savez“, osim povjesničara?
Na sličan način će i predsjednički izbori u Sjedinjenim Državama, najvažniji politički događaj 2024. godine, gotovo sigurno biti zapamćeni kao nova povijesna prekretnica. Njihov ishod desetljećima će utjecati na globalna zbivanja, tvrdi u svom političkom eseju Joschka Fischer, bivši njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova (1998.-2005.).
Te posljedice osjetit će se na dvije razine. Prva je neposrednija, praktičnija, operativna razina svakodnevnog vođenja državnih poslova. S Donaldom Trumpom ponovno u Bijeloj kući, SAD će se povući iz Pariškog sporazuma o klimatskim promjenama (Trump je to za svog prvog mandata već bio učinio, ali je administracija Joea Bidena poništila tu odluku!), nametnuti nove carine svojim trgovinskim partnerima, pokrenuti masovnu kampanju privođenja i protjerivanja milijuna imigranata bez dokumenata. Uzeti zajedno, svi ovi procesi najavljuju temeljnu promjenu načina na koji najmoćnija zemlja na svijetu funkcionira, te onoga što ona predstavlja, piše Fischer za Project Syndicate.
Tu je onda i globalna dimenzija, gdje su mogući brojni scenariji – od velikih promjena u odnosima moći do raskidanja dugotrajnih savezništava i dezintegracije međunarodnih institucija i normi. Što će biti s transatlantskim odnosima? Što će biti s Ukrajinom? Hoće li SAD razviti bliže odnose s Rusijom i drugim autoritarnim režimima na štetu Europske unije i ostalih saveznika?
Trump je uvjerljivo pobijedio usprkos preziru koji gaji prema demokratskim institucijama, pokušajima da poništi ishod izbora 2020. i presude kojom je proglašen krivim po 34 točke optužnice (za falsificiranje poslovnih knjiga, kako bi se prikrila tajna isplata bivšoj porno glumici s kojom je bio u vezi).
Mada birači dobro znaju koliko je kaotičan njegov pristup vođenju države, koliko je sklon laganju, i koliko su zlokobne njegove namjere na planu imigracijske politike, pobijedio je u svakoj od "kolebljivih“ saveznih država. Usprkos punoj svijesti o tome tko je Trump, za njega je glasalo više Amerikanaca nego za Kamalu Harris. Trumpa ne zanima jačanje EU – upravo obrnuto, zapravo – a kapacitet EU da samostalno napreduje bez implicitne podrške SAD pod znakom je pitanja. Tako nešto zahtijevalo bi fundamentalnu promjenu europskog političkog mentaliteta, a ona zasad nije ni na pomolu, pesimističan je Fischer.
Mora se zato neuvijeno kazati: liberalnoj demokraciji u SAD zadat je fatalan udarac. Na obje strane Atlantika ona će se sada naći pod povećanim pritiskom, i nema jamstva da će preživjeti. Na kraju krajeva, može li liberalni Zapad imati bilo kakvu budućnost bez SAD kao predvodnika? Po meni, odgovor je negativan, uvjeren je bivši njemački vicekancelar i ministar vanjskih poslova.
Trump će svoj drugi mandat započeti s oba doma Kongresa pod kontrolom republikanaca, a prevladavajuće je očekivanje i da će ga konzervativna većina (6:3) sudaca u Vrhovnom sudu bezuvjetno podržavati. Taj sud u lipnju je, u slučaju koji je pred njega iznijeli Trumpovi odvjetnici, presudio da američki predsjednici uživaju široki imunitet od kaznenog gonjenja za sve poteze povučene u okviru onoga što se može podvesti pod obavljanje dužnosti. Time su Trumpu omogućili da zemljom upravlja – zapravo, da njome vlada – bez ikakvih ograničenja. Nema ničega što bi ga spriječilo da američku liberalnu demokraciju pretvori u iliberalnu oligarhiju.
Očigledno je stoga da će se pritisak na europske demokracije da daju veći doprinos vlastitoj sigurnosti intenzivirati. Ali Trumpa ne interesira jačanje EU – upravo obrnuto, zapravo – a kapacitet EU da samostalno napreduje bez implicitne podrške SAD pod znakom je pitanja. Tako nešto zahtijevalo bi fundamentalnu promjenu europskog političkog mentaliteta, a ona zasad nije ni na pomolu. Povrh toga, francusko-njemačka lokomotiva koja je oduvijek vukla EU sada je neispravna, i nitko ne zna kada će se i hoće li se uopće ponovo pokrenuti.
Još jedna velika tema jeste izraelsko-palestinski konflikt. Hoće li izraelska vlada sad pohitati anektirati Zapadnu obalu? Što će učiniti po pitanju Irana, koji se u obogaćivanju urana primiče točki na kojoj će postati moguća izrada i nuklearnog naoružanja? Sve ukazuje na vjerojatnoću velikog rata u regiji – njegovog nasilnog preoblikovanja koje može da donese sve, samo ne mir, pa čak ni dugoročnije primirje.
Ovo nas dovodi do posljednjeg, najvažnijeg pitanja: kako će svijet izgledati bez liberalnog Zapada? Transatlantsko savezništvo je desetljećima projektiralo moć (i tvrdu i meku) i oblikovalo vrijednosti na kojima je počivao kohezivni globalni poredak. Ali sada je taj globalni poredak usred kaotične tranzicije.
Ako se Europa ne ujedini u ovom trenutku turbulentnih promjena, drugu priliku za to neće dobiti. Njena jedina opcija je da postane vojna sila sposobna zaštititi vlastite interese i osigurati mir i red na međunarodnoj razini. Alternativa tome je fragmentacija, impotentnost i irelevantnost. Taj izazov još većim čine sveopći tehnološki pomak ka digitalizaciji i umjetnoj inteligenciji (AI), te demografska kriza. U Europi je previše starih ljudi a premalo mladih, ali se kontinent u sve većoj mjeri opire imigraciji.
Što onda treba učiniti? Hoće li se Europa pripremiti za ono što dolazi, ili će se svesti na nešto nalik onome što je uslijedilo nakon Bečkog kongresa 1814.-‘15., kada je utjecaj Rusije postao najveći i najsveobuhvatniji? Kad su se ovog šestog studenoga probudili, Europljane je dočekao izborni rezultat koji će na njihove živote imati veći utjecaj nego svih njihovi izbori zajedno. Trump neće samo promijeniti Ameriku; oblikovat će i europsku povijest – ako mu to dozvolimo, upozorava Joschka Fischer u svom tekstu za Project Syndicate.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....