StoryEditor
Svijetjučer, danas, malo sutra

Tko god pobijedio na izborima, Amerikanci neće imati razloga za slavlje

17. listopada 2020. - 14:56
Niti je sam Trump u četiri godine demolirao SAD, niti im Biden može vratiti nadu u budućnostAFP

Daniela Silvu, pisca popularnih špijunskih romana, vole predstavljati kao legitimnog nasljednika Johna le Carréa ili, još pompoznije, Grahama Greenea.

Radi se, međutim, o opscenom pretjerivanju. Dotični ima veze s ovom dvojicom klasika koliko i Kovačevićeva kirvaj špelunka s otmjenim engleskim klubom za gospodu. No, Silvi se ipak ne može zanijekati marljivost, solidna zanatska sprema, vještina fabuliranja i umijeće razabiranja novih društvenih trendova dok su oni još u embrionalnoj fazi.

U "Zagonetnoj ženi", romanu iz 2018. godine, koji je kod nas objavljen ovoga ljeta, može se, među ostalim, pročitati i sljedeće: "Poslijeratna globalna sigurnost i gospodarske institucije koje je Amerika uz mnogo truda gradila sad su se urušavale.

Uskoro će potonuti, a s njima će otići i Pax Americana. MI6 se već pripremao za svijet nakon Amerike."

Predmet žaljenja

Ovih dana, dakle, dvije godine nakon Silve, na sličnom se tragu našla i Hannah Beech, novinarka "The New York Timesa". U svome članku ona je zaključila kako se imidž SAD-a u svijetu temeljito izmijenio. Velika zemlja koja je mnogima bila uzor i nedostižni ideal, danas je predmet žaljenja (ili, još gore, sprdnje, dodao bi potpisnik ovih redaka).

Svoju tvrdnju ilustrirala je izjavama ljudi s različitih strana globusa, od Mianmara sve do Bjelorusije. Najsnažnije me se dojmila rečenica jednog kanadskog gradonačelnika: "Iskreno, kao da gledam propast Rimskog Carstva."

Fatalno posrtanje novinarka je stavila na dušu sinergijskom učinku dvaju faktora, Covida-19 i Donalda Trumpa, što mi se čini pomalo nategnutim.

Pandemija je pogodila cijeli svijet, ali nije na svim prostorima imala jednako razorne učinke. Gospodina, pak, njemačko-škotskog porijekla, koji je k tome češki i slovenski zet, ali se, unatoč svemu, iz nepoznatih razloga gnuša useljenika, nikako ne bih podcijenio, dapače, mislim kako se radi o utjelovljenju čistoga zla. Pa ipak, čini mi se kako ne bi valjalo pretjerivati s pumpanjem njegove krivnje.

Nije on u četiri godine sam-samcat uspio demolirati SAD. "Samo" je dovršio procese koji su započeti davno prije njega.

Hoćete primjer?

U svibnju ove godine sav civilizirani svijet s užasom je gledao kako bijeli policajac u Minneapolisu osam minuta i 46 sekundi koljenom guši Afroamerikanca Georgea Floyda. Od toga trenutka počelo se govoriti o društvenoj rak-rani rasizma, kao da se prije toga nije događalo ništa slično. Stvar je, međutim, u tome da san što ga je prije 57 godina usnuo Martin Luther King nikad nije postao realnost.

Sjedinjene Američke Države do danas su ostale društvo aparthejda koji, doduše, nije institucionalan, nego običajan, ali se jednako podrazumijeva i diktira ritam svakodnevice. K tome, rasnu nejednakost u stopu prati i svaka druga, jer je raspon tamošnjih socijalnih razlika primjereniji nekoj nesretnoj zemlji trećega svijeta negoli globalnoj sili.

Fiksirani poredak

Za takvo stanje stvari Donald Trump nije ni najmanje odgovoran. Nakazni, davno fiksirani poredak društvenih vrijednosti on je samo učinio vidljivim.

Utoliko je i problem s kojim se Amerika suočava veći. Jer sve i kada bi čovjek koji se ujutro ne češlja, nego mota jufke, izgubio izbore (u što je relativno lako vjerovati) i mirno predao vlast (u što je kudikamo teže vjerovati), nijedan od problema koji nagrizaju SAD ne bi bio riješen.

Jer, tko je alternativa Trumpu?

Joea Bidena teško bismo mogli nazvati kandidatom koji Americi i svijetu može vratiti nadu u budućnost. On ima 78 godina, što će reći da je budućnost koja stoji pred njim, čak i u najoptimističnijoj varijanti, deprimirajuće kratka.

On može proživjeti cijeli mandat, možda i još jedan, dva, tri... samo je pitanje u kakvoj kondiciji i s kakvim intelektualnim sposobnostima.

Ako mene pitate, nikad i nigdje se ne bih kladio na čeljad koja broji sitno do osamdesetog rođendana. U mladosti sam možda i živio u naivnoj vjeri da su godine samo broj, no nakon što sam navršio pedesetu, postalo mi je jasno kako se kotrljam nizbrdicom koja je iz dana u dan sve strmija.

K tome, Biden je već desetljećima dio establishmenta. Ako do sada nije osjetio potrebu da dovede u pitanje društvo i vrijednosti koje je sam entuzijastično gradio, teško da će mu to pasti na pamet u danima (i godinama) što slijede. Pod njegovim vodstvom samo će se nastaviti "propast Rimskoga Carstva".

Odron imperija bit će, vjerojatno, diskretniji i tiši, s manje dramatičnih tonova, možda će se čak i usporiti za nijansu, ali neće prestati.

Na štetu Amerike, a onda i svih nas.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?

Izdvojeno

19. listopad 2020 18:12