Sjedinjene Američke Države i Britanija spremne su prijeći Rubikon u ukrajinskom ratu. Danas bi na samitu u Bijeloj kući trebali donijeti definitivnu odluku da se Kijevu omoguće udari na mete unutar Rusije raketama koje im je isporučio Zapad.U još jednom pokušaju zastrašivanja svijeta Vladimir Putin je u četvrtak poručio kako će takav sporazum smatrati jednakim izravnom ulasku NATO-a u rat.
"To će značiti da se zemlje NATO-a, Sjedinjene Države i europske zemlje bore protiv Rusije", zaključak je iz Kremlja.
No, zapadni saveznici već su ranije kazali Moskvi da je eskalirajući potez najprije povučen s njihove strane, uvozom balističkih projektila kratkog dometa iz Irana. Sve je nemušto opovrgnuto iz Teherana, no SAD, Britanija, Francuska i Njemačka već su uveli dodatne sankcije Iranu zbog ovog "eskalirajućeg poteza". Znakovito je, međutim, da Kremlj nije opovrgnuo uvoz iranskih raketa, nego je Iran usputno označio kao svog "važnog partnera".
Kakve su uopće projektile iz Irana ovih dana isporučili Ruskoj Federaciji i kakvo je strateško značenje takvog paketa? Zapadni dužnosnici su objavili kako je riječ o oko 200 balističkih projektila Fath-360, a koji bi na bojištu u Ukrajini mogli postati aktivni već za nekoliko tjedana. Riječ je o projektilu na kruto gorivo relativno kratkog dometa (do 120 kilometara), no prilično brzom, razornom i satelitski navođenom. Ispaljuje se iz šesterostrukih lansera montiranih na stražnjoj strani kamiona i nosi eksplozivno punjenje do 150 kilograma težine, a navodno može i letjeti oko 5000 kilometara na sat, četiri puta brže od zvuka. Pri takvom letu sustavi protuzračne obrane teško ga dohvaćaju, a preciznost mu je definirana na 30-ak metara.
Fath-360 se često naziva iranskom inačicom američkih sustava HIMARS koje Ukrajina već koristi protiv ruskih snaga. Ovo oružje samo po sebi vjerojatno neće preokrenuti tijek rusko-ukrajinskog rata, ali bi itekako moglo pomoći Rusiji da bolje i efikasnije provodi ofenzive na ukrajinskom tlu. Američki vojni analitičari ističu kako bi Moskva sporne iranske rakete mogla rasporediti za djelovanje po ukrajinskim prvim linijama, čime bi rusko precizno navođeno streljivo moglo djelovati po dubini ukrajinskog teritorija, strateškoj infrastrukturi i većim gradovima.
Nedugo nakon početka ruske invazije 2022. godine Iran je odmah optužen za slanje svojih bespilotnih kamikaza letjelica tipa Šehid u Rusiju, kao i za pomaganje u obuci ruskih snaga i kasnije postavljanje ruske proizvodne linije iranskih kamikaza dronova. Ukrajina je kao potkrepu ovih tvrdnji u niz navrata izložila dijelove uništenih iranskih letjelica, kao i onih izrađenih u Rusiji po njihovoj licenci. Teheran je najprije nijekao svako naoružavanje Rusije, baš kao i danas, a potom su priznali da su svoje borbene dronove prodali Moskvi, ali "mjesecima prije početka rata".
Odlučno su nijekali i slanje Rusiji drugog oružja ili projektila. Nuklearni sporazum koji je Iran potpisao sa svjetskim silama 2015. godine, a kako bi dobio rasterećenje od ekonomskih sankcija UN-a u zamjenu za ograničenje svog nuklearnog programa, također uključuje i odredbe o iranskom raketnom programu, no ti su limiti istekli potkraj prošle godine. Tehnički, dakle, ne postoje međunarodnopravne prepreke koje bi spriječile Iran da pošalje Rusiji balističke projektile, osim što kontrolu raketne tehnologije većeg dometa nalaže Rezolucija Vijeća sigurnosti, no Rusiji izvezeni Fath-360 ne spada u dugi domet.
Kakve bi strateške efekte za Iran mogao polučiti izvoz projektila Fath u Rusiju?
Stručnjak za Iran Hamidreza Azizi rekao je nedavno za Al Jazeeru kako bi Teheran mogao zauzvrat očekivati konačno preuzimanje naprednih ruskih borbenih zrakoplova Suhoj-35, kao i dogovor o drugoj vojnoj tehnologiji i zajedničkoj proizvodnji oružja s Rusijom. Iran i Rusija već surađuju i u drugim strateškim područjima, poput svemirskih i nuklearnih programa. Godinama skupa i u Siriji zajednički podržavaju opstanak vlade tamošnjeg predsjednika Bašara al-Assada i svi ti profiti u širem spektru mogli bi potaknuti Iran na poticaje da nastavi s isporukama projektila Moskvi.
I Iran i Kina su prije tri godine potpisali sporazum o suradnji na mnogim poljima, ali u sklopu njega nisu dosad najavljeni veći poslovi. Kina je jedino i dalje najveći svjetski kupac iranske sirove nafte, i to unatoč međunarodnim sankcijama. S druge strane, ruska invazija na Ukrajinu i zapadne sankcije jako pritišću Moskvu da traži nove globalne partnere. Pritisak SAD-a na Iran bio je glavni motivator suradnje Teherana s Rusijom, a napuštanje nuklearnog sporazuma s SAD-om bio je ključni trenutak koji je Iranu sugerirao politiku "pogleda na istok". I Iran i Rusija nedvojbeno dijele želju da izazovu američki utjecaj i hegemoniju na globalnoj razini, ali to još ne podrazumijeva njihovu međusobnu obranu u slučaju napada i nije dogovor jednak formalnom vojnom ili gospodarskom savezu.
Strategiju na stranu, no svi vojni eksperti su suglasni da isporuka iranskih raketa Fath-360 s bojevim glavama od 150 kilograma predstavlja puno veću vojnu prijetnju Ukrajini od svojedobne iranske prodaje bespilotnih letjelica tipa Šehid. Iako su manje precizne od krstarećih raketa, iranski projektili lete prema svojim ciljevima jako velikim brzinama i teško ih je oboriti. Analogno tome, Zapad je očito odlučio odriješiti ruke Ukrajincima za djelovanje svojim raketama dugog dometa po ruskom teritoriju kako bi makar umanjio opasnost po ukrajinsku obranu od razornih ruskih kliznih bombi. One se lansiraju iz ruskih zrakoplova s velike daljine, te bi zračne luke u Rusiji iz kojih polijeću mogle biti prve na udaru američkih ATACMS-a i britanskih Storm Shadowsa. Objave nekih ruskih vojnih blogera sugeriraju da Putin iz njihova dometa već izmješta svoju zračnu flotu.