Nizozemka Zoraya ter Beek odlučila se na eutanaziju sa samo 29 napunjenih godina života. Živjela je s depresijom i tjeskobom, patila od traume i poremećaja osobnosti, a odlučila je sve okončati "nakon više od desetljeća muke u kome joj nikakvo liječenje, niti terapije nisu pomogle", piše Daily Mail. Umrla je 22. svibnja - 20 dana nakon svog rođendana - uz pomoć Stručnog centra za eutanaziju, stoji u objavi na blogu koju je napisao njen prijatelj.
Beek je bila je i aktivistica koja se zalagala za veću dostupnost eutanazije.
Umrla je ‘dostojanstvenom smrću, za kojom je godinama čeznula zbog nepodnošljive psihičke patnje‘, stoji u osmrtnici koju su objavile nizozemske novine Algemeen Dagblad.
- Imam kuću. Dvije vesele mačke. I partnera koji me jako voli, i ja volim njega. Ali to mi nije dovoljno da nastavim život - napisala je prije smrti. Kad je upoznala svog partnera, nadala se da će sigurno okruženje koje je on nudio pomoći u izlijećenju. -Ali nastavila sam se samoozljeđivati i osjećala sam se suicidalno - objasnila je. Eutanazirana je na sofi u svom domu.
Zoraya ter Beek ranije je ovog mjeseca dobila konačno odobrenje da može na eutanaziju, a slučaj je dobio globalnu pozornost i pokrenuo raspravu o potpomognutom umiranju. Na listi čekanja za eutanaziju provela je tri godine, a cijeli proces pratila je na društvenim mrežama prenosi Jutarnji list.
U intervjuu za Guardian kazala je kako smatra uvredljivim što vlada mišljenje da "ako si mentalno bolestan, ne možeš pravilno razmišljati".
- Razumijem strahove koje neki bolesni ljudi imaju od potpomognutog umiranja... Ali u Nizozemskoj imamo ovaj zakon više od 20 godina. Postoje stroga pravila i stvarno je sigurno. Eutanazija je legalna u Nizozemskoj od 2002., za one koji doživljavaju ‘nepodnošljivu patnju bez izgleda za poboljšanje - kazala je.
Nizozemska je jedna od samo tri zemlje u EU-u gdje je praksa eutanazije legalna. Podaci otkrivaju da je 8.720 ljudi u Nizozemskoj okončalo život eutanazijom u 2022. - što je povećanje od 14 posto u odnosu na prethodnu godinu.
Dio onih koji podržavaju eutanaziju kažu da bi ona trebala biti dostupna samo neizlječivo bolesnim ljudima koji se suočavaju s neizbježnom, bolnom i nedostojanstvenom smrću. Drugi - kao Beek - inzistiraju na tome da bi sigurno, mirno samoubojstvo trebalo biti dostupna opcija ljudima koji pate od nesavladive duševne boli.
Oni, pak, koji su u potpunosti protiv eutanazije tvrde kako će s njenom legalizacijom sve više ljudi, koji bi se inače odlučili na liječenje, odabrati smrt.