Hrvatsko selo ‘92. je izbrisano s lica zemlje. A krvnici mirno šetaju: ’Da osude barem jednog zlotvora za 68 pobijenih’

Samo u kasnu jesen, kad sav list padne s gore, a svakako prije snjegova, samo tada će vam se ukazati obrisi, razvaline sela. Ali morate imati krila – Briševo se s tla ne vidi. Ni iz Briševa ga nećete ugledati. Zločinom je izbrisano i nestalo u prašumi. Kao drevni gradovi Inka i Maja.

Kiši, vjetrovima, suncu i snjegovima odolijevaju još samo ploče.

I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa, Moštanice i Stare Rijeke: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero... Stradali su i Atlije, Barišići, Bujadilovići, Bulete, Delići, Dimači, Došeni, Gavranovići, Jakare, Lovrići, Rivići i Šolaje.

Najstariji, Stipo Dimač, bio je prevalio osamdesetu, a najmlađi, Goran Matanović,...