U istoj onoj ljubljanskoj bolnici u kojoj je preminuo "najveći sin naših naroda i narodnosti", izdahnuo je isti onaj koji je više od pola svoje karijere posvetio u napljuvavanju tog sina.
Prvi se zove Josip Broz Tito, a drugi Bora Đorđević. Za prvog znamo gotovo sve, a drugi je jedan od rijetkih koji je za života ušao u legendu i ekspresno iz nje izišao.
Pa sad Borini stihovi:
" ... Svet se deli na pione
Pione i šampione
Vidi kako tvoj brod tone
Mafijašu, razbojniče, Al Kapone
Al Kapone..."
Zvuče kao epitaf samom sebi, a ne kritika Broza i režima mu. I, uopće uzev, Bora Đorđević je osim tog brzinskog izlaska iz legende na valovima velikosrpskog četništva, a sve pod budnim okom državnih službi, poznat i kao čovjek na kome je karma radila u realnom vremenu.
Tako ...