Tonći Mihanović s tenkistima 1. satnije IV Brigade.
Josko Ponos/Cropix
Ranom zorom za slobodom hrabri vape, koračaju ratnici bez uzmaka.
Krajem osamdesetih u Splitu živilo se “rock and roll”.
- Sićaš se, Hajduk, Riva, spli’ski đir - nasmijan će Tonći Mihanović, pa nabrajamo diskoteke, prisjećamo se imena, likova, ekipe iz generacije. Generacije koja je doživjela rat prije rata, pa rat sam, pa rat nakon rata, generacija ratnika. Valjda nam je tako suđeno.
Gledanje smrti
Rat prije rata. Priština. Tamo je krajem lipnja 1990. Tonći otišao na odsluženje vojnog roka.
- Godina muke, ali je prošla - veli nam, priznajući kako je stekao prijatelje, izgubio oca, odrastao preko noći.
- Izlazimo iz vojarne 26. lipnja 1991., idemo doma. Nećemo se okrenit ni pogledat di smo godinu života...