Sam sudski postupak trajao je više od pet godina, a od razvoda je prošlo više od sedam. Toliko su mama i kći čekale odluku suda da mogu živjeti zajedno. S tatom je dijete dobilo pravo susreta. Da je to bilo nerazumno dugo, potvrdio je nedavno Ustavni sud RH koji je i majci i njezinoj kćeri dosudio po 1.500 eura naknade za prekršeno ustavno pravo suđenja u razumnom roku.
Punih pet godina, dva mjeseca i 19 dana ta žena i njezino dijele povlačili su se po sudovima. Njihov slučaj, iako su ustavni suci zaključili da je složen, trajao je neopravdano dugo, piše Ana Raić za N1.
Još 2015. počela je borba bivših supružnika za skrbništvo, odnosno život s djetetom. U jesen 2016. bilo je odlučeno da djevojčica živi s majkom, a da oca povremeno viđa te da joj on plaća alimentaciju.
Majka je, međutim, tražila izmjenu te odluke te je započela višegodišnja parnica. Tužbu je podnijela u lipnju 2017., a nakon što je tužba dostavljena njezinom bivšem mužu i Centru za posebno skrbništvo održano je i prvo ročište. Na njemu su saslušane predstavnice Centra.
Propala medijacija i izuzeće sutkinje
Uslijedilo je novo ročište na kojem je iskaz dala punomoćnica majke i djeteta, a već sredinom srpnja pozvan je Centar za socijalnu skrb da dostavi mišljenje o tužbi.
Očitovanje na sud stiže u rujnu 2017. godine. Na njega se otac djeteta očitovao mjesec dana kasnije priloživši uz svoj odgovor opsežnu dokumentaciju o postupanju policije i nadležnih službi o odnosima njega, bivše supruge i djeteta.
Zatim je sud zatražio i očitovanje posebne skrbnice, jer je privremena mjera, prema kojoj je djevojčica živjela s majkom u međuvremenu istekla.
Novo ročište održano je u studenom 2017. kada je donijeta nova privremena mjera da dijete stanuje s majkom. Otac se na tu odluku žalio, ali mu je u veljači 2018. viši sud žalbu odbio.
Sud je u nastavku procesa dao nalog za vještačenje roditelja, no mjesec dana kasnije vještak vraća spis uz obrazloženje da ne može obaviti vještačenje. Zato sud imenuje nove vještake koji u lipnju 2018. dostavljaju nalaz.
Oba roditelja očitovala su se o nalazu, da bi sud ubrzo nakon toga ocu promijenio način odvijanja susreta s djetetom.
Majka je u studenom 2018. čak pokušala riješiti spor medijacijom, no otac na to nije pristao.
Slučaj se zakomplicirao kada je majka na ročištu u siječnju 2019. zatražila izuzeće sutkinje koja je vodila spor. Zahtjev joj je predsjednica suda odbila, pa je suđenje nastavljeno u veljači.
Ustavna tužba dala joj za pravo
Uslijedila je razmjena još nekoliko podnesaka stranaka, da bi u srpnju 2019. sud odlučio ispitati dijete. Nakon toga, u rujnu je donijeta presuda prema kojoj je određeno da će djevojčica stanovati s majkom, a oca povremeno viđati.
No, otac se tom odlukom nije pomirio već je uložio novu žalbu. Iduće godine u listopadu 2020. viši sud ukida prvostupanjsku presudu i vraća slučaj novom sucu. U ponovljenom postupku sud pribavlja novo mišljenje Centra za socijalnu skrb i nakon toga donosi presudu kojom odbija majčinu tužbu. Ta presuda u međuvremenu je postala pravomoćna.
Prije nego što je spor okončan majka je podnijela Ustavnu tužbu. Taj sud dao joj je za pravo, zaključivši da je sve predugo trajalo.
“Ustavni sud utvrđuje da se postupak u razmatranom razdoblju vodio dulje od pet godina. Imajući u vidu ukupno trajanje postupka, što ukazuje na neefikasnost postupanja sudova, te da majka i kćer nisu pridonijele duljini trajanja postupka, Ustavni sud ocjenjuje da im je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo da sud u razumnom roku odluči o pravima i obvezama, što jamči Ustav RH”, navedeno je u presudi, piše N1.
