Cijene osnovnih namirnica u trgovinama toliko su porasle da su nesretne blagajnice postale pravo topovsko meso ogorčenim kupcima. Pristojniji grintaju, rabijatniji, a takvih je sve više, urlaju kad im izdaju račun. Ne bi da su im one osobno digle cijenu masla s deset na 25 kuna i ne bi da i one same ne moraju kupovati iste te artikle po istim tim groznim cijenama. Svašta te žene na trgovačkim kasama moraju otrpjeti za par tisuća kuna mjesečne plaće.
Budući da se cijene mijenjaju praktički iz dana u dan, teško je više i upratiti koliko je što koštalo nekad, ali svi zajedno možemo samo plakati za cijenama iz prošle zime i onima prije pandemije. Da je bar bilo znati pa napuniti zalihe stvari bez kojih ne možemo, a da nisu kvarljive.
Prebirući po starim katalozima...