Kad je moj sin bio klinac, možda taman predškolac, jednom se zatrčao do bake pa ljutit zatražio od nje kosir.
– A šta će ti? – pitala ga je ona zaprepašteno. Kosir ili kosirača, kako hoćete, alatka je za sječu obično trave ili drugog niskog raslinja.
– Treba mi – viknuo je razdraženo.
– Za šta ti treba?
– Ma da Tomi odsičen glavu!
Tomo mu je bio prijatelj iz dvora, ni godinu mlađi od njega.
Događaj smo upamtili ne samo zato što nas je to sve diglo iz gaća, već i zato što smo kasnije zaključili kako je vjerojatno pretjerao s crtićima u kojima netom odrezane glave odmah poslije narastu. Vi sad sigurno mislite da znate kud vodi ova moja priča. Jer ću sad, mislite vi, stoposto video i televiziju proglasiti glavnim krivcem što je moj sin teoretski mogao...