Ljudi često raspravljaju o šumovima – beznačajnim, nasumičnim promjenama – kao da one nešto znače. Prirodno se trude pronaći smisao i tamo gdje ga nema. Tako sam negdje pročitao da je rast (realnog) BDP-a od 2,8% u trećem tromjesečju ove godine "veći od očekivanja" ili "iznenađenje". Ne znam tko je objavio očekivanje stope u jednom kvartalu, moguće je da se ljudi i time bave, no o šumu se radi iz jednostavnog razloga: veoma je teško predviđati stopu u jednom kvartalu, osobito kada taj kvartal slijedi nakon dvije godine visoke inflacije u kojima je upravo inflacija jako otežala mjerenje realnog BDP-a. Poznato je da kad inflacija jako oscilira, mijenjaju se ne samo razine nego i odnosi cijena, pa je mjerenje stvarne gospodarske aktivnosti podložno velikim pogreškama, piše Ekonomski lab.
To ne znači da je mjerenje uzaludno. I u uvjetima velikih varijacija cijena mjerenje daje osjećaj za smjer u kojem idemo (plus ili minus), zatim, daje interval za neki grubi raspon brzina (recimo, između 2 i 3% je dovoljno dobra trenutna procjena), i pruža detaljnije informacije o promjenama komponenti koje nazivamo finalnom uporabom BDP-a. Rasprava o tome je li nešto trebalo ili moglo biti 0,5 postotnih bodova veće ili manje potpuno je bespredmetna, no objava o BDP-u je važna.
Iz objave DZS-a o kretanju BDP-a u trećem tromjesečju ove godine (Q3) možemo zaključiti sljedeće:
1.Rast od 2,8% u Q3 2023. u odnosu na Q3 2022. treba sagledati u kontekstu činjenice da je BDP u Q3 2022. bio jednokratno pao (vidi sezonski prilagođeni odnos prema prethodnom razdoblju u donjoj tablici) pa se na godišnju stopu prelio efekt niže osnovice. Veliko je pitanje koliko je ovo stvarno, a koliko je šum zbog pogreške mjerenja.
2.Gospodarstvo je nakon otklanjanja sezonskih učinaka u Q3 2023. (u odnosu na Q2 2023.) raslo po skromnoj stopi od svega 0,3% nakon što je u prvoj polovici ove godine bilježilo veće stope rasta (0,9% u Q1 i 1,5% u Q2), dakle, došlo je do usporavanja rasta ekonomske aktivnosti. Ovo vjerojatno nije šum, razlika je velika.
Sljedeća tablica pruža uvid u to što se događa s pojedinim komponentama BDP-a (ranije spomenuta finalna uporaba):
1.Potrošnja kućanstava raste po sve većim stopama.
2.Investicije također.
3.Izvoz je jako pao, no uvoz još i više, tako da je doprinos neto izvoza (za "znalce": X-M) rastu BDP-a bio pozitivan.
U točci 3 krije se dobar dio utjecaja inflacije: jako je teško deflacionirati izvoz i uvoz (roba i usluga) kada se svjetske cijene drastično mijenjaju gore-dolje, a usto praktički nije moguće na godišnjoj razini točno izračunati stopu promjene koja se objašnjava povećanom kvalitetom izvoznih roba i usluga.
Kako puno drugih pokazatelja ukazuje na rast (zapolenost, nezaposlenost, realne plaće, državni investicijski projekti financirani iz EU fondova, itd.) u sam rast ne treba sumnjati. U prilog tome govore i indeksi pouzdanja – kratkoročni konjukturni pokazatelji koji su korisni i kao pokazatelji trenutačnog stanja u gospodarstvu (mjera BDP-a objavi se s gotovo 60 dana zakašnjenja što je u poslovnom svijetu daleka prošlost koju su svi već zaboravili jer uvijek misle više ili manje unaprijed).
Pokazatelji pouzdanja dobivaju se anketama na reprezentativnim uzorcima ispitanika. Korisni su jer jučer objavljeni podaci za studeni temelje se na anketama koje su provedene ranije u toku ovog mjeseca, pa zapravo nema ažurnije i potpunije informacije o trenutnom stanju, osim dnevnog podatka o broju nezaposlenih na HZZ-u.
ESI je kompozitni pokazatelj koji mjeri pouzdanje i očekivanja u svim sektorima, a EEI je indeks očekivanog zapošljavanja koji mjeri namjere na tržištu rada. Oba indeksa se nalaze iznad dugoročnih prosjeka (100), a EEI je nakon male korekcije ljetos zadnjih nekoliko mjeseci u rastu. ESI je visok i konstantan, vrlo stabilan. Oba ukazuju na značajan gospodarski rast. Iako prognostička vrijednost ESI i EEI nije striktno utvrđena, uz dužnu dozu opreza sliku možemo tumačiti i kao najavu da će se ekonomska aktivnost solidno držati narednih mjeseci.
Sljedeća slika pokazuje bilancu odgovora po sektorima (INDU je industrija, SERV su usluge, CONS je pouzdanje potrošača, RETA je maloprodaja, a BUIL je građevinarstvo). Brojku na osi y čitamo drugačije: 0 znači da je jednak broj pozitivnih i negativnih odgovora. Svi su u pozitivi osim potrošača, no ljudi uvijek daju negativne odgovore. Stoga su od samih razina važnije promjene, a one su zadnjih mjeseci uglavnom pozitivne. Posebnu pažnju skrećem na potrošače čiji se sentiment oporavlja već dulje od godinu dana i ne pokazuje naznaku zastajanja.
Prema tome, plava linija odašilje glavnu poruku:
1. Nakon što je izvoz roba i usluga zaškripio zbog srednjoeuropske recesije (manja potražnja za našim robama i uslugama) osobna potrošnja preuzima ključnu ulogu u nastavku gospodarskog rasta (osobna potrošnja s oko 56% BDP-a je i iznimno bitan čimbenik rasta BDP-a, puno važniji od primjerice državnih investicija koje ne prelaze ni desetinu tog iznosa).
2. Osobna potrošnja će i u idućoj godini biti ključan čimbenik rasta u Hrvatskoj i plava linija ukazuje da bi se taj scenarij mogao nastaviti. O tome sam već pisao ovdje, a vjerujem da će i današnji podatak o realnom prometu u trgovini na malo u listopadu potvrditi pozitivan trend. No, to već spada u onu kategoriju sumnji u utjecaj inflacije na mjerenje i veliki vremenski zaostatak između nastanka događaja i objave podatka, što u danas ubrzanom svijetu ima veću važnost za historičare nego za ozbiljne poslovne ljude kojima trebaju što bolje prognoze. Dakle, prognoza za veći dio 2024. je – i dalje rast. Čak i ako srednja Europa još neko vrijeme nastavi gacati u plitkoj recesiji.