StoryEditor
HrvatskaIŽBENIKA

Devet godina za sredit papire!?

5. srpnja 2020. - 18:00

Burj Khalifa neboder je u Dubaiju, u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, i najviša je građevina na zemlji. Visok je 828 metara s antenom. Kako se radi o divovskom građevinskom pothvatu, u njemu je sudjelovao čitav niz izvođača radova, s raznih strana svijeta i s brojnih kontinenata, među kojima su najznačajniji korejski Samsung, belgijski Besix, emiratski Arabtec i američki Turner.

Investitor, tvrtka Emaar Properties, u većinskom je vlasništvu Muhameda bin Rašida Al Maktuma, vladara Dubaija. Gradnja je počela 21. rujna 2004., a neboder je otvoren ni šest godina poslije, u siječnju 2010. Cijeli Burj Khalifa koštao je oko milijardu i pol američkih dolara.

U isto vrijeme dok su Arapi otvarali turistima najveću građevinu na svijetu, i već počeli ne samo vraćati golemu investiciju, nego i zarađivati, u srcu Imotskoga jedan se mladić upustio u nešto što će se pokazati kao još veći graditeljski pothvat – trebalo mu je devet godina da za ruševinu u Dalmatinskoj zagori riješi vlasničke "papire" i dobije legalnu građevinsku dozvolu.

Obišao je u tom izgubljenom desetljeću svoga života kontinente, čak deset zemalja svijeta (!), da bi našao nasljednike – njih 186, od kojih je samo 47 bilo zavedeno u vlasničkim knjigama – i od njih otkupio njihove udjele. Bilo je među njima čak i izravnih potomaka Mlečana!

Potrošio je pri tome, pored najboljih godina svog života, i oko 90 tisuća eura keša a da još nije ni taknuo obnovu 400 kvadrata najstarije kuće u Imotskom. Kako će se ona odvijati pod budnim okom konzervatora – jer je kuća zaštićeni spomenik kulture, što je nije štitilo od propadanja – ukupni troškovi njezine obnove na kraju i neće biti bitno manji od Burj Khalife.

Naravno, po četvornome metru. Jer, za milijardu i pol dolara dobilo se 330 tisuća kvadrata, i to za samo šest godina. A u nas za devet – niti papire. Priča o Milanu Katanušiću – jer tako se zove taj mladić, a priču o njemu još možete pročitati na webu Slobodne Dalmacije – priča je o Hrvatskoj. Zemlji u kojoj je dobiti vlasnički list ravno dobitku na lotu, rušenju Guinnessovih rekorda, osvajanju olimpijskih medalja.

Zemlji u kojoj će ga svi oni besposličari i dokoličari, koji su ga do jučer posprdno nazivali naivcem i budalom i rugali se s njegovom mukom – "Moga je za te novce na drugom mistu napravit vilu s bazenon, iznajmljivat i uživat Boga svoga" – sutra s još većom strašću, kad on to sve "upicani", nazivati "lopovom" koji je sve to "dobija mukti" tako šta je, da izvinete, zajeba "sirote nasljednike" koji "pojma nisu imali" koliko to stvarno vridi. Milijune eura, čovče!

Ali, tako je to sa svima koji nešto rade u Hrvatskoj – ako i nisu mislili da su naivne budale, brzo shvate da jesu, a ako i nisu lopovi, brzo skuže da bi bolje bilo da jesu. Zato kod nas najveći biznis i jedini koji se isplati i jest – legaliziranje. A naš Katanušić bi odmah gradio legalno, s dozvolom i konzervatorima? Sreća što je mlad. Valjda će mu jedan život za takvo što biti dovoljan u Hrvatskoj! Da je kod nas drukčije, pa mi bismo već davno bili taj Dubai – najveći, najbolji, najatraktivniji... Ni ovako ne stojimo loše!

Izdvojeno

24. srpanj 2020 00:25