Njezino je ime Tonka. I svake godine, kada školsko zvono označi kraj nastavne godine a djeca i učitelji rasprše se na jedva čekane ljetne praznike, za Tonku počinje najgori dio godine.
Prijava na burzu rada, najmanje dva mjeseca neizvjesnosti, iščekivanje hoće li se moći vratiti na staro radno mjesto. Jedne godine roditelji su se s djetetom kojemu je pomagala odselili u Njemačku. Do zadnjeg časa nije znala hoće li za nju biti mjesta u toj školi i u novoj školskoj godini.
Slične priče moglo bi ispričati oko pet i pol tisuća pomoćnika u nastavi i stručnih komunikacijskih posrednika koji su "desna ruka" u školovanju gotovo šest tisuća djece s teškoćama. Neki se brinu za njih dvoje, troje.
Ali, ne samo što nemaju stalan posao i što su im primanja mizerno niska, nego u...