Analiza Damira Pilića: Vlada je novim sporazumom s Crkvom kanonsko pravo proglasila jačim od zakona. Kako je to moguće?

Je li moguće da je u 21. stoljeću Kaptol jači od Markova trga? Jest, u Hrvatskoj je sve moguće, pa tako i da Crkva bude snažnija od svjetovne pravne države. Ono što je u razvijenom svijetu napušteno nakon Francuske revolucije iz 18. stoljeća – prevlast Crkve u odnosu na državu - u Hrvatskoj je sve žilavije.

Povod za ovu lamentaciju je dokument pod nazivom "Sporazum o utvrđivanju sljedništva pravnih osoba Katoličke crkve u RH", koji su 14. prosinca potpisali hrvatska Vlada i Hrvatska biskupska konferencija (HBK). Tim sporazumom je Katoličkoj crkvi znatno olakšan postupak dokazivanja prava na povrat oduzete imovine, što ne bi bilo sporno kada se iza toga ne bi krila rabota nedopustiva u sekularnim državama, što Hrvatska službeno jest.

Naime, kako ovog tjedna tumači Faktograf - u članku koji je 29. siječnja objavila Faktografova novinarka Veronika Rešković - rečeni sporazum omogućava Katoličkoj crkvi da traži povrat imovine u ime povijesnih crkvenih društva i vjerničkih udruženja koja odavno ne postoje, a za koje Kaptol tvrdi da je njihov pravni sljednik, pri čemu će kao dokaz biti dovoljno da se nadležne crkvene vlasti pozovu na kanonsko pravo, dok se država obavezuje da će prihvaćati takve potvrde izdane od crkvenih vlasti.

"Potpisanim dokumentom Katoličkoj crkvi se daje isključivo pravo da ona određuje čiji je pravni sljednik, a važeći državni propisi se ne spominju", ističe Rešković.

Neograničeni broj nekretnina

Kako dalje pojašnjava Faktografova novinarka, dosad su župe ili (nad)biskupije morale dokazivati pravno sljedništvo pred državnim upravnim tijelima, a nerijetko i na sudovima. Pritom su se, dakako,

upravna i sudska tijela u odlučivanju vodila prvenstveno "svjetovnim" zakonima i propisima, a ne kanonskim pravom.

Međutim, ovaj novi sporazum pruža Crkvi mogućnost da se više ne mora zamarati pravnim trivijalijama oko dokazivanja sljedništva i vlasništva: sada je dovoljan papir na kojem će nadležne crkvene vlasti napisati da je ta i ta nekretnina bila u vlasništvu nekog entiteta čiji je pravni sljednik upravo Katolička crkva.

Konkretno, u kontroverznom Sporazumu izrijekom se navodi da se "pitanja osnivanja, pravnog kontinuiteta postojanja, pravnog sljedništva (...) i sva statusna pitanja glede pravnih osoba Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj prosuđuju isključivo prema kanonskom pravu".

Štoviše, neovisno o tome kada je osnovana neka bratovština ili vjerska zaklada, njezin pravni sljednik se određuje isključivo prema odredbama kanonskog prava.

"Ovakvim skraćenim postupkom, u kojem država praktički samo ‘prima na znanje‘ tvrdnju Crkve da je pravni sljednik neke stare crkvene organizacije, otvara se mogućnost beskrajnog broja crkvenih zahtjeva za povrat neograničenog broja nekretnina koje će Kaptol, odnosno njegove izvedenice, moći tražiti na ime ‘pravnog sljedništva‘", piše Rešković, dometnuvši da bi "količina imovine koju će tražiti mogla narasti geometrijskom progresijom nepoznati broj stoljeća unatrag".

Nemoguća misija

Dosad se pitanje povrata imovine Katoličkoj crkvi vezivalo za imovinu koja joj je oduzeta za vrijeme socijalističke Jugoslavije, od 1945. nadalje, ali ovaj Sporazum između Vlade i HBK zahvaća mnogo veće dijelove katastra, jer daje priliku Katoličkoj crkvi da traži povrat imovine i u ime brojnih bratovština i crkvenih zaklada koje su prestale s radom nakon Drugog svjetskog rata, pa čak i onih koji su prestale postojati i mnogo ranije.

"Teoretski, neka župa ili (nad)biskupija mogle bi polagati pravo na imovinu čak i iz XII stoljeća, kada su nastajala prva bratstva i pobožne udruge u Hrvatskoj, samo je potrebno da nadležna crkvena vlast izda potvrdu da je neka (nad)biskupija ili župa pravni sljednik

nekih od tih starih povijesnih vjerničkih i crkvenih društava i da se pozove na kanonsko pravo", navodi Rešković.

Novinarka Faktografa obratila se i nadležnim institucijama, nastojeći doći do pojašnjenja "o tome što je državu nagnalo da sklopi sporazum kojim se građanski zakoni i institucije praktički stavljaju izvan snage". No taj se rutinski zadatak pokazao teži od očekivanja.

"Bila je to nemoguća misija", ističe Rešković, navodeći da joj iz Vlade uopće nisu odgovorili, dok odgovor iz Ministarstva pravosuđa nije imao previše veze s njezinim pitanjima.

Neodgovorena pitanja

Tako od Ministarstva nismo saznali ni kolika je vrijednost tražene imovine nekadašnjih bratovština i crkvenih zaklada koje bi Katolička crkva mogla tražiti ili traži na temelju pravnog sljedništva, ni koliko je trenutno takvih aktivnih postupaka pred upravnim i sudskim tijelima, niti u koliko se tih postupaka kao protustranka pojavljuje Ministarstvo pravosuđa.

Nadalje, Ministarstvo nije odgovorilo ni koliko daleko u povijest mogu ići crkvena potraživanja, niti se izjasnilo što to znači kod odlučivanja nadležnih upravnih i sudskih tijela. Također, ostalo je neodgovoreno i što će biti s pravomoćno okončanim upravnim ili sudskim postupcima koje je Katolička crkva izgubila: hoće li sada doći do revizije tih postupaka?

Ministarstvo je ignoriralo i ključno žurnalističko pitanje: hoće li uredi državne uprave i sudovi slijepo priznavati potvrde Crkve, ili će ih preispitivati kao i dosad?

Odnosno, hoće li hrvatska pravna država u odlučivanju o imovini na koju Crkva polaže pravo koristiti i relevantne propise i zakone, a ne samo pasivno, "zdravo za gotovo" prihvaćati crkveni dokument o pravnom sljedništvu izdan na temelju kanonskog prava?

Žal za prošlim vremenima

Katolička crkva u Hrvatskoj, dakako, ne vidi u ovoj priči ništa sporno. Nakon što je tjednik Nacional u broju od 16. siječnja donio na naslovnici tekst pod naslovom "Plenković naredio da se Katolička Crkva praktički izuzme iz hrvatskog zakonodavstva i prosuđuje isključivo po kanonskom pravu", reagirao je glavni urednik Glasa

Koncila Branimir Stanić, koji je takve ocjene nazvao "zlonamjernim objedama".

Stanić ne samo što negira da je Sporazumom vjersko pravo postalo nadređeno državnom pravu, nego u njegovoj interpretaciji Crkva požrtvovno pomaže pravnoj državi da se "ispravi nepravda nanesena u doba jugoslavenske komunističke vladavine":

"Sa spomenutim sporazumom Crkva je preuzela na sebe najzahtjevniji dio posla, da u potpunosti u skladu s kanonskim propisima olakša državnim institucijama posao s kojim se dosad mnogi nisu željeli ili nisu uspjeli do kraja nositi: najprije utvrditi kojoj pravnoj osobi u Katoličkoj crkvi pripada oduzeta imovina, da bi se oteto moglo i vratiti", objašnjava Stanić.

Ni glavni urednik Glasa Koncila ne spominje ništa o tome koliko bi nekretninska posezanja Katoličke crkve išla daleko u prošlost. No zato nije propustio – po drevnom desničarskom receptu - optužiti novinare koji su kritički pisali o ovom sporazumu da su faktički neprijatelji Hrvatske, odnosno da "žale za prošlim vremenima".

Doduše, nije baš najjasnije na koja vremena glodur Glasa Koncila misli. Ako su ta "prošla vremena" ona u kojima je svjetovno pravo imalo primat nad kanonskim, onda za tim vremenima nesumnjivo žale svi demokratski ljudi i svi štovatelji pravne države.