Američki profesor Roy Casagranda koji predaje na javnom sveučilištu u Austinu, a područje interesa mu je politika, povijest, filozofija, objavio je i video u kojem objašnjava svoju viziju Balkana i ex Yu država. Austin je glavni grad savezne države Teksas.
Pa kaže:
– Srbija se odvojila od Otomanskog Carstva. U Srbiji su većinom pravoslavci, u BiH su većinom muslimani, iako imaju veliku populaciju pravoslavaca i katolika. I onda Hrvatska je katolička.
Razlog zašto vam ovo govorim je taj da ljudi koji žive u Bosni i Hercegovini, zatim Srbi i Hrvati, sve su to isti ljudi. Govore isti jezik, imaju neke regionalne dijalekte i razlike, ali to je isti jezik. Njemački jezik ima više varijacija od onog jezika kojim govore ti narodi na području bivše Jugoslavije. Ljudi u tim državama izgledaju isto, genetski su isti, ne možete ih ni razlikovati. Kulturološki su isti, narodi su izmiješani.
Prije rata su bili potpuno izmiješani, djeca su išla u školu zajedno, kupovali su u istim dućanima... Jedina razlika među njima je religija. Srbi su kao pravoslavci uvijek gledali prema Rusiji, njima je ona bila uzor, dok su Hrvati kao rimokatolici gledali prema Njemačkoj, Austriji... Bošnjaci su gledali prema Turskoj jer su muslimani...
T T
A evo i komentara:
– Mi nismo isti
– Jednostavno objašnjenje, ali bi ipak trebalo malo dublje zagrebati...
– Da, jedino ih religija razdvaja
– "Genetički isti" je smiješna izjava. Srbi i Hrvati se genetski razlikuju
– To su samo klišeji, ne razumijete vi, profesore, Balkan
– Srbija je htjela svoju megadržavu i u nju uključiti Hrvate i Bosance, ali nije uspjela
– Ne, ima genetskih razlika zapravo
Video pogledajte ovdje:
@roycasagrandatok Dr Roy Casagranda on Serbia #drroycasagranda #roycasagranda #history #historytok #serbia #croatia #bosnia ♬ original sound - RoyCasagrandatok
Srbi tvrde da su najstariji narod, Hrvati isto tako
U švicarskom listu "Neue Zürcher Zeitung (NZZ) am Sonntag" Adelheid Wölfl piše o genetskom podrijetlu naroda koji su činili Jugoslaviju. Tekst prenosi i DW.
"Stav da se zajednički etnički identitet zasniva ne samo na zajedničkoj kulturi, jeziku ili religiji, već i na biološkom porijeklu, također je široko rasprostranjen. Ovaj etno- ili "genetski nacionalizam" bio je i jedan od razloga što je u devedesetima došlo do krvavog rata u republikama bivše Jugoslavije. Način razmišljanja tada je bio: Bili smo ovdje prvi, vrijedimo više od ostalih, posebni smo i zato možemo dominirati nad njima i protjerati ih. Ili se tvrdilo da su ostali zapravo dolazili iz vlastite etničke grupe, a ona je originalna.
Ovo razmišljanje je i danas uobičajeno:
Srpski novinar, koji je kasnije postao ministar za porodicu i demografiju, Ratko Dmitrović, izjavio je 2018. da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci svi istog podrijetla: oni su svi Srbi. "Nije teško, priznati istinu. Ne boli", tvitao je on tada. Prema njegovim riječima, druge etničke grupe su zapravo Srbi koji su jednostavno izdali svoje srpstvo.
Bivši hrvatski ministar obrazovanja Dragan Primorac, doktor i genetičar, smatra da su "više od tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca potomci starih Europljana koji su živjeli u posljednjem ledenom dobu prije 20.000 godina na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine".
Navodi se i nova studija s Harvarda.
"Kada biste mi dali DNK od neke osobe i da vam moram reći je li ta osoba Hrvat ili Srbin, bilo bi izuzetno teško. Hrvati, Srbi i drugi su kulturni termini, ali ne odražavaju veoma staru diferencijaciju u njihovoj demografsko-genetskoj povijesti", kaže arheogenetičar Iñigo Olalde, jedan od autora studije "Genetička povijest Balkana od rimske granice do migracija Slavena", koja je objavljena u prosincu 2023. godine.
U studiji su analizirali DNK podatke 146 skeleta ljudi koji su živjeli u prvom milenijumu nove ere i iskopani su s 20 različitih lokacija na Balkanu – u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj i Albaniji.
Rezultati otkrivaju sljedeće: prvo, genetski fond svih tih pojedinaca je sličan, a drugo, gotovo je identičan genetskom fondu današnjih jugoistočnih Europljana.
Migracijski tokovi se također mogu pratiti putem DNK. Između 250. i 550. godine nove ere, ljudi iz srednje i sjeverne Europe i Pontijsko-kaspijske stepe (ovo područje od sjevernih dijelova Crnog mora do Kaspijskog mora proteže se od današnje Bugarske do Kazahstana) stigli su u jugoistočnu Europu. Nakon završetka rimske vladavine, odnosno između 6. i 10. vijeka, sve veći broj migranata koji su govorili slavenski dolazi iz sjeveroistočne Europe. Prema studiji, njihov DNK se danas može pronaći kod 30 do 60 posto stanovništva na Balkanu.
Ovi migranti nisu zamijenili ljude koji su živjeli u regiji tokom brončanog ili željeznog doba, već su se s njima miješali. Genetski materijal ljudi iz željeznog i brončanog doba može se naći u oko 22 posto današnje populacije, a genetski materijal predaka iz zapadne Anadolije u oko 23 posto, kaže Olal de u intervjuu za "NZZ am Sonntag", a prenosi Deutsche Welle.
‘Genetika‘ kao razlog za podjele i rasizam
Novinarka piše dalje:
– Pitanje je hoće li studija naći i put do svijesti šire javnosti na Balkanu. Jer tamo neki "znanstvenici" doprinose nacionalističkoj i rasističkoj historiografiji. U Hrvatskoj su to bile teorije Franje Račkog, koji je tvrdio da su "Hrvati" tijekom seobe stigli u "djelomično praznu kuću", tako da se nisu miješali, te da sadašnje stanovništvo vodi direktno podrijetlo od doseljenika koji govore slavenski.
Političarka radikalne desnice bosanskih Srba Biljana Plavšić, bivša potpredsjednica pseudo-republike Republike Srpske, izjavila je 1993. da ona i drugi srpski nacionalisti nisu u stanju pregovarati s muslimanima iz genetskih razloga.
"Bio je to genetski deformirani materijal koji je prihvatio islam. I sada, naravno, postaje sve koncentriraniji sa svakom uzastopnom generacijom. Postaje sve gore i gore. Tokom vjekova, geni su nastavili da propadaju", govorila je ova biologinja po struci. Bosanski Srbi su bili etnički i rasno superiorniji od bosanskih Muslimana, smatrala je ona.
Arheolog Mario Gavranović iz Austrijske akademije nauka upozorava na pseudoznanstvenu teoriju o podrijetlu koja se koristi u propagandne svrhe i ističe da se ta rasistička ideologija širi i danas.
Na primjer, srpsko udruženje "Porijeklo" prikuplja DNK uzorke kako bi ušlo u trag "srpskom nasljeđu". Iz "Porijekla" tvrde da "Srbi" sigurno nisu pomiješani sa "turskom krvlju".
Neki Albanci vjeruju da su direktni potomci Ilira, neki Grci vjeruju da vode podrijetlo od starih Grka. Uzavrela čorba praznovjerja, rasizma i nadmoći.
"Nema genetske osnove za razlike među etničkim grupama", naglašava Naris Pojskić s Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, koji kaže da je krajem 19. stoljeća, Austrijanac Augustin Weisbach pokušao "mjerenjima obima glave" utvrditi postoji li razlika između pravoslavnih, katoličkih ili muslimanskih Bosanaca. Weisbach nije našao nijednu.
"Svi pripadamo istom genskom fondu. Uvijek smo duboko u sebi znali da nema razlike", navodi Pojskić. Desničarski ideolozi koji ipak tvrde da su grupe biološki različite, ignorirat će istraživanje DNK, kaže on, a prenosi Deutsche Welle.
Slični geni kao i kod Nijemaca?
U 2011. godini jedan je tekst zaokupio pažnju naše, ali i strane javnosti.
– Samo je mali dio Hrvata slavenskog podrijetla – od deset do trideset posto, tu negdje... Za razliku od nas, Mađari su genetski pretežno Slaveni. A što smo mi? Mi smo u velikom, relativno najvećem broju, balkanski starosjedioci – tu sjedimo i nismo se nigdje makli još od početka posljednjeg ledenog doba prije 25.000 godina!
Sigurno je i da je dio tog genetskog fonda ranije na teritorij Balkana stigao s područja jugozapadne Azije – napisao je Denis Kuljiš za Jutarnji list 2011. godine.
Pa nastavlja:
Hrvati iz Bosne – još su kompaktnije starosjedilačkih gena, u koncentraciji neviđenoj u istraživanjima, čak 71 posto! Iznenađujuće je da upravo taj biljeg u visokom postotku imaju i Nijemci (37,5 posto) te Saami (41 posto), narod od sto tisuća pripadnika, jedini starosjedioci Skandinavije, koji žive na krajnjem sjeveru poluotoka Kola. Puno su poznatiji pod nazivom – Laponci. Pomoćnici Djeda Mraza. Dakle, nije ono – nas i Rusa sto milijuna, nego nas i Laponaca – ni pet milijuna!
To su rezultati genetskih istraživanja provedenih u cijeloj Europi, kojima je prof. Dragan Primorac , glavni organizator hrvatskoga tima, znanstveno i jednoznačno, s preciznošću što proistječe iz originalno policijskog postupka genetske identifikacije uzoraka, utvrdio podrijetlo sadašnje populacije koja nastanjuje "naše krajeve". Sve "naše krajeve", a to znači Balkan, s kojega kolektivno svi u najvećem broju potječemo, osim Slovenaca (oni su tu relativno "najslavenskiji" narod) i Srba u Srbiji, Srbijanaca, za koje još ne znamo, jer je njihova država djelomično provela istraživanja, bit će zbog javašluka, ili stoga što se boje nesagledivih političkih posljedica, jer se ondje još lože na razne nacionalističke mitove.
Revolucionarni članak
Prije nekoliko dana izišao je Primorčev članak "Y-kromosom i genetsko podrijetlo Hrvata", posljednja u gotovo petnaestogodišnjem nizu znanstvenih publikacija kojima se rasvjetljuje ovo pitanje. Rad je tiskan u međunarodno indeksiranom časopisu Croatian Medical Journal kao tematski broj "7. konferencije Međunarodnog udruženja za primijenjene biološke znanosti (ISABS) u forenzičkoj, antropološkoj i medicinskoj genetici" u Bolu na Braču, a potpisuju ga kao koautori, redom, još i Damir Marijanović sa sarajevskog Instituta za genetički inženjering i biotehnologiju, zatim akademik Pavao Rudan sa zagrebačkog Instituta za antropologiju, akademik Richard Villems s estonskog Instituta za molekularnu i staničnu biologiju te sam akademik Peter A. Underhill sa Zavoda za genetiku Medicinskog fakulteta Stanfordskog univerziteta, najveći svjetski autoritet za ovo područje znanosti što je probojnim istraživanjima ostvarila rezultate koji su potpuno promijenili predodžbe o razvoju čovjeka i njegove kulture.
Shema ovog profesionalnog grupiranja bila je jednostavna – Underhill je još koncem 90-ih Primorca preko svojih europskih suradnika kooptirao u europski tim svog istraživačkog pothvata, što se zatim proširio po regiji. U časopisu Science objavljuju već 2000. prijelomne rezultate, u članku pod naslovom "Genetsko naslijeđe paleolitskog homo sapiensa u sadašnjih Europljana iz perspektive Y-kromosoma".
Cijeli tekst pročitajte OVDJE.
Srbi tvrde da su najstariji narod, Hrvati isto tako
U švicarskom listu "Neue Zürcher Zeitung (NZZ) am Sonntag" Adelheid Wölfl piše o genetskom podrijetlu naroda koji su činili Jugoslaviju. Tekst prenosi i DW.
"Stav da se zajednički etnički identitet zasniva ne samo na zajedničkoj kulturi, jeziku ili religiji, već i na biološkom porijeklu, također je široko rasprostranjen. Ovaj etno- ili "genetski nacionalizam" bio je i jedan od razloga što je u devedesetima došlo do krvavog rata u republikama bivše Jugoslavije. Način razmišljanja tada je bio: Bili smo ovdje prvi, vrijedimo više od ostalih, posebni smo i zato možemo dominirati nad njima i protjerati ih. Ili se tvrdilo da su ostali zapravo dolazili iz vlastite etničke grupe, a ona je originalna.
Ovo razmišljanje je i danas uobičajeno:
Srpski novinar, koji je kasnije postao ministar za porodicu i demografiju, Ratko Dmitrović, izjavio je 2018. da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci svi istog podrijetla: oni su svi Srbi. "Nije teško, priznati istinu. Ne boli", tvitao je on tada. Prema njegovim riječima, druge etničke grupe su zapravo Srbi koji su jednostavno izdali svoje srpstvo.
Bivši hrvatski ministar obrazovanja Dragan Primorac, doktor i genetičar, smatra da su "više od tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca potomci starih Europljana koji su živjeli u posljednjem ledenom dobu prije 20.000 godina na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine".
Navodi se i nova studija s Harvarda.
"Kada biste mi dali DNK od neke osobe i da vam moram reći je li ta osoba Hrvat ili Srbin, bilo bi izuzetno teško. Hrvati, Srbi i drugi su kulturni termini, ali ne odražavaju veoma staru diferencijaciju u njihovoj demografsko-genetskoj povijesti", kaže arheogenetičar Iñigo Olalde, jedan od autora studije "Genetička povijest Balkana od rimske granice do migracija Slavena", koja je objavljena u prosincu 2023. godine.
U studiji su analizirali DNK podatke 146 skeleta ljudi koji su živjeli u prvom milenijumu nove ere i iskopani su s 20 različitih lokacija na Balkanu – u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj i Albaniji.
Rezultati otkrivaju sljedeće: prvo, genetski fond svih tih pojedinaca je sličan, a drugo, gotovo je identičan genetskom fondu današnjih jugoistočnih Europljana.
Migracijski tokovi se također mogu pratiti putem DNK. Između 250. i 550. godine nove ere, ljudi iz srednje i sjeverne Europe i Pontijsko-kaspijske stepe (ovo područje od sjevernih dijelova Crnog mora do Kaspijskog mora proteže se od današnje Bugarske do Kazahstana) stigli su u jugoistočnu Europu. Nakon završetka rimske vladavine, odnosno između 6. i 10. vijeka, sve veći broj migranata koji su govorili slavenski dolazi iz sjeveroistočne Europe. Prema studiji, njihov DNK se danas može pronaći kod 30 do 60 posto stanovništva na Balkanu.
Ovi migranti nisu zamijenili ljude koji su živjeli u regiji tokom brončanog ili željeznog doba, već su se s njima miješali. Genetski materijal ljudi iz željeznog i brončanog doba može se naći u oko 22 posto današnje populacije, a genetski materijal predaka iz zapadne Anadolije u oko 23 posto, kaže Olal de u intervjuu za "NZZ am Sonntag", a prenosi Deutsche Welle.
‘Genetika‘ kao razlog za podjele i rasizam
Novinarka piše dalje:
– Pitanje je hoće li studija naći i put do svijesti šire javnosti na Balkanu. Jer tamo neki "znanstvenici" doprinose nacionalističkoj i rasističkoj historiografiji. U Hrvatskoj su to bile teorije Franje Račkog, koji je tvrdio da su "Hrvati" tijekom seobe stigli u "djelomično praznu kuću", tako da se nisu miješali, te da sadašnje stanovništvo vodi direktno podrijetlo od doseljenika koji govore slavenski.
Političarka radikalne desnice bosanskih Srba Biljana Plavšić, bivša potpredsjednica pseudo-republike Republike Srpske, izjavila je 1993. da ona i drugi srpski nacionalisti nisu u stanju pregovarati s muslimanima iz genetskih razloga.
"Bio je to genetski deformirani materijal koji je prihvatio islam. I sada, naravno, postaje sve koncentriraniji sa svakom uzastopnom generacijom. Postaje sve gore i gore. Tokom vjekova, geni su nastavili da propadaju", govorila je ova biologinja po struci. Bosanski Srbi su bili etnički i rasno superiorniji od bosanskih Muslimana, smatrala je ona.
Arheolog Mario Gavranović iz Austrijske akademije nauka upozorava na pseudoznanstvenu teoriju o podrijetlu koja se koristi u propagandne svrhe i ističe da se ta rasistička ideologija širi i danas.
Na primjer, srpsko udruženje "Porijeklo" prikuplja DNK uzorke kako bi ušlo u trag "srpskom nasljeđu". Iz "Porijekla" tvrde da "Srbi" sigurno nisu pomiješani sa "turskom krvlju".
Neki Albanci vjeruju da su direktni potomci Ilira, neki Grci vjeruju da vode podrijetlo od starih Grka. Uzavrela čorba praznovjerja, rasizma i nadmoći.
"Nema genetske osnove za razlike među etničkim grupama", naglašava Naris Pojskić s Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, koji kaže da je krajem 19. stoljeća, Austrijanac Augustin Weisbach pokušao "mjerenjima obima glave" utvrditi postoji li razlika između pravoslavnih, katoličkih ili muslimanskih Bosanaca. Weisbach nije našao nijednu.
"Svi pripadamo istom genskom fondu. Uvijek smo duboko u sebi znali da nema razlike", navodi Pojskić. Desničarski ideolozi koji ipak tvrde da su grupe biološki različite, ignorirat će istraživanje DNK, kaže on, a prenosi Deutsche Welle.