Nakon uhićenja, Branimir Čaleta je rekao policajcima da taj dan uopće nije planirao bježati.
– Sve me slomilo, taj dan sam u sudnici vidio roditelje i to me slomilo, a ja sam ipak već trinaest mjeseci zatvoren i jako mi je teško tako provoditi dane u ćeliji. Nakon tog emotivnog susreta sam odlučio pobjeći. Ne, nije točno da mi policajci nisu stavili lisice na ruke, to je apsolutna izmišljotina! Oni su lisice stavili na moje ruke, a ja sam ih već u toku bijega odbacio, i to prije nego sam došao na Tursku kulu... – rekao je policajcima Čaleta, koji na humano postupanje pravosudnih policajaca baš i nije odgovorio svojim korektnim ponašanjem.