Bivši trogirski policajac Branko Mamić, umirovljeni 56-godišnji policajac iz Arbanije na otoku Čiovu koji je dva dana vrlo vješto bježao desecima policajaca koji su tragali za njim nakon što je krajem lipnja prošle godine pokušao ubiti 33-godišnjeg J. M., i pravomoćno je proglašen neubrojivim te je Visoki kazneni sud potvrdio presudu splitskog Županijskog suda.
A po njoj je Mamić, kao neubrojiva osoba, osuđen za pokušaj teškog ubojstva 33-godišnjaka kojem je ispalio tri hica u glavu jer je, zbog bolesne ljubomore bio uvjeren da žrtva nešto "muti" s njegovom suprugom s obzirom na to da je na društvenim mrežama "lajkao" fotografije koje je ona objavljivala.
Mamić je sada i pravomoćno kažnjen tako da mu je određen prisilni smještaj u psihijatrijskoj ustanovi u trajanju od pola godine, no to nikako ne znači da se on za šest mjeseci izaći na slobodu. Naime, kako smo već pisali kada je prije tri mjeseca i nepravomoćno osuđen, za kazneno djelo za koje je Mamić proglašen krivim propisana je kazna zatvora od 40 godina, što teoretski znači da on može toliko dugo biti u ustanovi, a liječnici će svakih pola godine procjenjivati njegovo stanje. Koliko će u Neuropsihijatrijskoj bolnici Dr. Ivan Barbot u Popovači, u koju je smješten, zaista i provesti ovisi, dakle, o psihijatrima i njihovu stručnom mišljenju. To znači da na slobodu može izići za šest mjeseci ili šesnaest mjeseci ili šezdeset mjeseci, šesnaest godina ili maksimalno 40 godina!
Riječ psihijatara
Iako su nakon ovog događaja, a i kasnije kad se doznalo da će mu se suditi kao neubrojivoj osobi, mnogi koji ga poznaju govorili kako je "Mamić lud koliko i svatko drugi" te su se čudili takvom razvoju događaja posebice zbog njegovog vrlo "razumnog" postupanja tijekom bijega kada je dva dana bježao svoj sili svojih bivših kolega, o njegovoj neubrojivosti zaključnu i glavnu riječ dali su psihijatri pa sudu nije preostalo ništa drugo nego mu suditi kao neubrojivoj osobi.
Oni su, nakon vještačenja, zaključili da bivši policajac boluje od "teškog i kroničnog perzistentnog sumanutog poremećaja s dominantno prisutnim idejama ljubomore" te kako je "protupravno djelo proizašlo i kako je posljedica duboko fiksiranih psihopatoloških doživljavanja u sklopu perzistentnog sumanutog poremećaja te je očito kako je optuženi Branko Mamić ovo protupravno djelo počinio iz ljubomore i potrebe da se osveti žrtvi za postupke koje on smatra lošima, dakle iz niskih pobuda".
Visoki kazneni sud odbio je žalbu njegovog odvjetnika Vinka Gulišije u kojoj se tvrdilo kako nije dokazano da je pratio žrtvu kritične zgode i kroz dulje vrijeme već da su se slučajno našli u prodavaonici.
- Okolnost da je optuženik bivši policajac koji zna rukovati s oružjem, da je pucao iz blizine, da je imao još metaka u pištolju te da ga nitko nije onemogućavao u radnji počinjenja, nedvojbeno ukazuje kako je optuženik, a da je to želio, mogao oštećenika lišiti života, ali evidentno to nije učinio. S obzirom da je optuženik tempore criminis bio neubrojiv, smatramo kako počinjenje djela u stanju neubrojivosti znači da optuženik nije imao svijest o djelu, nije planirao djelo, nije bio svjestan posljedica te nije bio u mogućnosti kontrolirati svoje ponašanje, jer upravo svijest o djelu i posljedici razlikuje ubrojivost u odnosu na neubrojivost - bili su argumenti žalbe.
Pištolj do danas nije nađen
No, VKS je takve stavove odbio navodeći kako se kod neubrojivog počinitelja ne radi o pravno relevantnoj svijesti i volji koju ima normalni, ubrojivi počinitelj i koji se svjesno i voljno opredijelio za nepravo, već o svijesti i volji koja je rezultat duševne bolesti optuženog Mamića i to "duševne bolesti shizofrenije, zbog koje on nije mogao ispravno tj. smišljeno rasuđivati i odlučivati i zbog čega on nije sposoban za krivnju".
- Navod da je optuženik bivši policajac koji zna rukovati oružjem, da je pucao iz blizine te da je imao još metaka u pištolju ne dovodi u pitanje pravnu kvalifikaciju, imajući u vidu sredstvo koje je optuženik koristio, a to je vatreno oružje i ispaljivanje tri projektila u pravcu glave oštećenika od kojih su ga dva projektila i pogodila u glavu te mu je život spašen samo pukom srećom i pravovremenom liječničkom intervencijom. Pored toga pištolj do danas nije pronađen te se ne zna točno je li nakon događaja u njemu bilo ostalo još metaka.... Kada se imaju u vidu okolnosti koje su prethodile samom inkriminiranom događaju, dakle, ranije višestruko verbalno maltretiranje i fiksiranje na oštećenika od strane optuženika, a potom i praćenje žrtve vozilom do prodavaonice, nošenje i u konačnici upotreba pištolja usred dana na javnom mjestu, uz sve navedene okolnosti predstavljaju primjer ostvarenja obilježja kaznenog djela teškog ubojstva u pokušaju - navodi se u pravomoćnoj odluci VKS-a.