Ni najprekaljeniji policijski veterani, koji su prošli bezbroj istraga i istraživali najbrutalnije zločine, nisu ostali ravnodušni na slučaj nestanka i ubojstva Danke Ilić, djevojčice koja bi u svibnju napunila dvije godine da nije ubijena 26. ožujka.
Takav je veteran i Dragiša Remović, bivši inspektor Odjela za krvne i seksualne delikte beogradske policije koji je u razgovoru za portal Nova.rs objasnio koliko bi mogla trajati potraga za tijelom male Danke.
Osumnjičeni za ubojstvo iz Banjskog polja kod Bora nalaze se u pritvoru, ali policajci, vatrogasci i spasioci, pripadnici Gorske službe spašavanja i dalje traže Dankino tijelo. Pregledano je odlagalište na koje je, kako je priznao jedan od osumnjičenih, bačeno tijelo nesretne djevojčice nakon što su je u Banjskom polju automobilom udarili Srđan Janković (50) i Dejan Dragijević (50). Potom su je stavili u auto, a kada su shvatili da je još živa, ubili su je.
Nakon dva dana, kako je objasnio čelnik policije, osumnjičenici su premjestili tijelo djevojčice s deponije na drugu lokaciju. Rade i Dalibor Dragijević, otac i brat jednog od osumnjičenih, privedeni su u subotu zbog sumnje da su im u tome pomogli. No, Dalibor je preminuo u policiji, a podaci o tome gdje je tijelo djevojčice sve do danas su ostali nepoznati.
“Jako mi je teško čitati vijesti o tom slučaju, srce me steže, knedla mi je u grlu”, kaže za bivši inspektor Remović, a riječ je o čovjeku koji je u svojoj karijeri vidio i doživio stvari koje obični ljudi vide samo u filmovima. Kako je dobar poznavatelj policijskih procedura, u razgovoru za portal Nova.rs objasnio je što će se dogoditi ako tijelo ne bude pronađeno, odnosno hoće li potraga biti obustavljena.
– Potraga za Dankinim tijelom, zapravo, nikada neće završiti. Ne postoji rok u kojem se potraga obustavlja. Osobe, žive ili mrtve, zauvijek ostaju na popisu nestalih i policija će za njima nastaviti tragati. Jedino što će se vjerojatno dogoditi je da će se potraga nastaviti smanjenim intenzitetom, ali sigurno neće stati”, objašnjava Remović.
Prema njegovim riječima, tijelo nije ni potrebno za istragu, a potom i sudski postupak. Naravno, ako postoje drugi materijalni dokazi koje tužiteljstvo može izvesti.
"Ona ‘nema tijela – nema djela‘ više ne vrijedi, ta su vremena prošla. Evo, konkretno, u slučaju suđenja zločinačkoj skupini Veljka Belivuka nemate tijela, ali imate druge dokaze, imate svjedoke suradnike, pronađeni su DNK tragovi žrtava. U Dankinom slučaju nema “insajdera” – svjedoka suradnika, a svatko tko je potencijalni svjedok, ako je vidio tijelo, postao je dosad pomagač jer to već nije prijavio policiji. No, i bez tijela mogu biti osuđeni, ako postoje drugi materijalni dokazi. Bitno je da ih istraga "poveže" s mjestom i žrtvom. Ako se pronađu tragovi njezine DNK na ili u automobilu, to može biti ključni dokaz za istragu, jer drugog racionalnog objašnjenja za biološke tragove djevojčice u vozilu nema”, objašnjava bivši inspektor beogradske policije.
Ako u automobilu nije pronađen DNK, to mijenja situaciju jer, unatoč priznanju policiji, osumnjičenici uvijek mogu promijeniti iskaz, u bilo kojem trenutku tijekom postupka.
– To je za očekivati i često se događa. Upravo stoga su važni materijalni dokazi, jer ne može se sve temeljiti samo na iskazu svjedoka. Jedno mi nije jasno: kad su već priznali da su ubili djevojčicu, i ako su je bacili na deponij, kako to da nisu pronađeni tragovi. Jedino ako su je zamotali u nešto, u vreću, jer bi tu bili biološki tragovi, vlakna, pramenovi kose, dijelovi odjeće, neki materijalni trag. Problem bi mogle biti životinje koje su možda oštetile tijelo, ali bi neki trag morao ostati”, objašnjava ovaj iskusni policajac za portal Nova.rs.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....