Da se obećanja iz predizbornih kampanja ostvaruju živjeli bi raj na zemlji, ustvari, čovječanstvu bi bilo i bolje nego u raju.
Na primjer, Švicarska, SAD, Njemačka, Švedska i Norveška gledale bi hrvatskom gospodarstvu u leđa i njihovi bi građani u redovima stajali da dobiju posao u Hrvatskoj u kojoj se od plaće živi kraljevski. Svijet bi pričao i o hrvatskoj uređenosti, pravnom sustavu, obrazovanju i zdravstvu.
Da se želje ostvaruju, a osoba koja sniva zove Aleksandar Vučić, Hrvatska bi imala samo jednu zemlju ispred sebe, a to bi bila Srbija. I Vučić će se probuditi kako to biva sa svim sanjarima i mjesečarima. U surovu stvarnost u kojoj bi mu se bolje bilo ugledati u Bugarsku i nastojati prvo preskočiti tu stepenicu. To u predizbornoj kampanji ne zvuči baš dovoljno atraktivno pa je predsjednik Srbije novinaru Tanjuga kazao sljedeće:
– Mi smo mislili da zaostajemo za Hrvatskom 20 ili 30 godina. Stvari se mnogo brže mijenjaju. U kvaliteti života i u primanjima, zaostajemo za Hrvatskom u ovom trenutku, prema našim procjenama, u različitim sferama, između četiri i šest godina. Mi ćemo za četiri godine imati prosječnu plaću u Srbiji od 1400 eura – rekao je Vučić.
Obećao je, eto, da će se u Srbiji plaće udvostručiti, a plaće u prosječnom neto iznosu u kolovozu ove godine u toj su zemlji iznosile 734 eura, a u bruto iznosu oko 1013 eura. Srbiji je prema podacima tamošnjeg zavoda za statistiku trebalo gotovo cijelo desetljeće da plaće s razine od 367 eura porastu na današnju razinu. Znači, da bi se udvostručile, trebalo im je gotovo desetljeće, a sada predsjednik te zemlje isto obećava postići za četiri godine. Prosječne plaće koje danas ima Srbija, Hrvatska je imala u kolovozu 2016. i od tada do danas su porasle 55 posto. Sve da u željenom novom Vučićevu mandatu plaća u Srbiji naraste na 1400 eura, činjenica jest da će rasti i hrvatska plaća, pa mu to malo otežava snove o sustizanju Hrvatske.
Prosječne neto godišnje plaće prije 10 godina u Bugarskoj su bile 3509 eura, u Rumunjskoj 2324 eura, u Hrvatskoj 5817 eura, a u Srbiji 2896 eura, prema podacima Eurostata koji nema podataka za Srbiju za prošlu godinu nego samo za pretprošlu. Do pretprošle godine prosječne plaće u Rumunjskoj su preskočile plaće u Srbiji jer su rasle 134 posto na 5437 eura, dok su plaće u Srbiji porasle 61 posto na 4666 eura. Plaće u Hrvatskoj rasle su 51 posto na 8860 eura.
Još je veći jaz kada se plaće mjere paritetom kupovne moći. Tu je standard građana Srbije najslabiji u 10 godina, ukupno 39 posto na 7943 pariteta i debelo zaostaje za Hrvatskom koja je među tim zemljama najbolja s 12.514 pariteta u pretprošloj godini, što je 47 posto više nego prije jednog desetljeća. Plaće u Srbiji po tom parametru zaostaju preklani za hrvatskim 58 posto.
No, hoće li plaća u nekoj zemlji biti tisuću ili 10.000 eura i nije toliko važno, važnije je kako se živi s tim plaćama. BDP po stanovniku je u Srbiji prije 23 godine zaostajao ne samo za hrvatskim nego i bugarskim i rumunjskim.
Srbija je onda imala 2650 eura BDP-a po stanovniku, a Hrvatska 7940 eura. Kako je zaostajala onda, tako Srbija zaostaje i danas. Lani je prema Eurostatovim podacima imala 6230 eura BDP-a po stanovniku, Hrvatska 14.660 eura, Bugarska 7680 eura, a Rumunjska 10.080 eura.
Prema BDP-u po stanovniku mjerenom paritetom kupovne moći dvijetisućite je Srbija bila gotovo izjednačena s Rumunjskom i imala je 5000 pariteta kupovne moći, Bugarska je imala 5300, a Hrvatska 8900. Nakon više od dva desetljeća je BDP po stanovniku prošle godine u Srbiji iznosio 15.500 pariteta kupovne moći, u Bugarskoj 20.700, u Hrvatskoj 25.700, a u Rumunjskoj 27.100.
I na kraju, još jedan parametar koji kaže da je pred Srbijom još dosta posla dok ne stigne ili sustigne Bugarsku ili Hrvatsku. Prije 10 godina Srbija je imala tek 41 posto prosječnog standarda Europske unije, a do lani je napredovala na 44 posto. Bugarska je u istom razdoblju napredovala s 46 posto prosječnog standarda Unije na 59 posto, Rumunjska s 55 na 77 posto, a Hrvatska s 61 na 73 posto.
Lani su od Hrvatske bile lošije Grčka, Slovačka i Bugarska, tako da bi Srbija i njih trebala preskočiti na putu ostvarenja predizbornih najava Aleksandra Vučića i sustizanja Hrvatske u iduće četiri godine. S lijepim snovima ima samo jedan problem. Čovjek se kad-tad mora probuditi.