Kako pokrenuti dobru energiju u lokalnoj zajednici? U Zelenoj energetskoj zadruzi sve objasnili kroz priču Naše letrike

Kako pokrenuti dobru energiju u lokalnoj zajednici? Odgovor na to pitanje, temeljen na iskustvima u praksi, imaju u Zelenoj energetskoj zadruzi (ZEZ) gdje ističu kako je biti samodostatan i osigurati energiju za vlastite potrebe, dobar posao koji dugoročno vrijedi barem tri puta više od početnog ulaganja.

-Kada u tu formulu još uključimo i građane pa oni postanu aktivni sudionici na energetskom tržištu, tako da sami ulažu u nove obnovljive izvore, proizvode i dijele energiju, tada su benefiti za grad, općinu, naselje i općenito lokalnu zajednicu, još i veći. Jer imamo svoje, lokalno vlasništvo nad lokalnom energijom. Ne ovisimo o nikome, a imamo educiranije i angažirane građane koji razmišljaju o tome kako troše energiju i odakle ona dolazi – ističe Sandra Vlašić iz ZEZ-a.

Dodaje kako je na europskoj razini ova ideja sadržana u planu REPowerEU kojem je cilj smanjiti našu ovisnost o uvoznim energentima fosilnog porijekla, jer su oni loši za klimu i okoliš te ubrzati pravednu energetsku tranziciju.

- Europska Solarna strategija dio je tog plana, a prema njoj bi svako mjesto s više od 10.000 stanovnika do 2025. godine trebalo imati osnovanu barem jednu energetsku zajednicu temeljenu na obnovljivoj (solarnoj) energiji, što za Hrvatsku znači barem 80 energetskih zajednica – kaže Vlašić.

Zelena energetska zadruga u travnju 2024. pokrenula je Forum za energetske zajednice za rješavanje administrativnih, tehničkih i financijskih prepreka s kojima se susreću energetske zajednice u nastajanju u Hrvatskoj. Njih ima dosta za rješavanje.

O dobrobiti energetskih zajednica, u ZEZ-u progovaraju i kroz priču koju donosimo u nastavku.

Priča ‘Naše letrike‘

“Uzmimo za primjer zamišljeni gradić Malo misto. Brico, kao brico, sa svakim poskupljenjem struje i općenito rastom cijena svega, ozbiljno bi se uzrujao i krenuo u priču sa svojim mušterijama kako bi to bilo kad bi imali svoju vlastitu, mjesnu struju. Pa da smo mi sami „gazde“ i da sami odlučujemo o cijenama. I tako nakon sezone svak‘ ima nešto malo viška keša, banka daje nikakvu kamatu, štednja se ne isplati, a držati novac kod kuće nikada nije bilo sigurno, a sada još manje. Trebalo bi to uložiti u nešto svoje, a apartmana im je svima dosta.

Čuo je brico, jer kod njega se šišaju razne pametne glave, da se isplati ulagati u solarne elektrane. Cijena te tehnologije nikada nije bila niža, a sve se može realizirati jako brzo. Nije to gradnja nečeg ekstra velikog, ovo je lokalno, manje, fleksibilno, može biti brzo.

Pričom je bacio bubu u uho svima koji su kod njega dolazili. Oni su to zatim komentirali na kavama, kod kuće, na poslu i jedan od njih, nešto mlađi, bio je dovoljno hrabar da kaže: „A zašto mi to ne bi probali sami?“.

Taj mlađi, bio je među najboljim studentima generacije, sada završeni elektroinženjer, njegov najbolji prijatelj je strojar, a prija ekonomistica. Proučili su sve dostupne informacije, pričali s kolegama koji se razumiju u to i sazvali sastanak. Prvo kod brice, gdje su pretresli najvažnije i dogovorili plan za dalje, a zatim sazvali sljedeći veći sastanak u školi. Ravnatelj im je izašao u susret, sve su to bili njegovi đaci.

Što gostovanjem na lokalnom radiju, što s nešto plakata postavljenih po izlozima grada, a najviše „razglasom kod brice“, na sastanak su pozvali sve zainteresirane koji žele biti dio lokalne energetske zajednice i zajedno proizvoditi „našu, domaću struju“. Dobro, mlađi su koristili whatsup grupe i razne druge digitalne kanale.

Trebalo im je skoro pola godine, cijelu „mrtvu“ zimsku sezonu su radili na tome, ali na kraju su pokrenuli inicijativu za postavljanje solarne elektrane na krovu tržnice s ribarnicom. Krov je dovoljno velik za panele snage 250 kW, što bi bilo kao za potrebe pedesetak kućanstava, a ovdje će biti taman za lokale na tržnici, hladnjaču, skladište i rasvjetu oko nje. Odlučili su zajednicu registrirati kao zadrugu „Naša ‘letrika“.

Svi koji se uključe, a to mogu tako da se učlane u zadrugu, postaju suvlasnici zadruge i solarne elektrane na krovu tržnice. Vlasnici „letrike“ i struje.

To je moguće već i s manjim iznosom, odredili su da to bude 300 eura. Najviši iznos ograničili su na 3000 eura jer tako nitko neće dominirati s prevelikim udjelom u vlasništvu. Bez obzira na visinu udjela, svi jednako odlučuju o cijeni i namjeni struje koju proizvedu. Svaki član ima jedan glas, brico je najglasniji, ali njegov glas vrijedi isto kao Anin, koja nije tako glasna, ali se uključila da pokrije potrebe struje za njenu prodavaonicu na tržnici. Frižideri i škrinje troše puno, visoki su joj računi, teško joj je tako održati plaću za prodavačicu.

Elektrana u vlasništvu „Naše ‘letrike“ proizvodit će struju iz Sunca, nema uvoza, nema štetnih emisija koje utječu na zdravlje i klimu. Struju će trošiti korisnici lokala na tržnici, svi su se složili ući u zajednicu, a oni koji nisu, plaćat će vlasnicima zadruge umjesto Elektri. Ta cijena će biti nešto niža, proizvodna. Višak struje će uskoro moći dijeliti među sobom, a za sada je mogu prodati na tržištu te iz ostvarenih prihoda dobiti povrat uloženog s 3-5 % prinosa. Bolje nego na štednji. Ako bude viška zarade, posebno nakon što otplate elektranu, za osam do deset godina, mogu uložiti u uređenje parka za djecu, nove klupe na rivi i hortikulturu. Možda stave i punionicu za električna vozila. Sami će odlučiti što žele. Na kraju, možda otvore i neki „Fond za Malo misto“ pa s tim novcem financiraju neke dobre stvari.

Znaju oni da je glavni cilj zajednice dijeljenje energije između članova, to su im pričali turisti iz Bolonje baš prošlo ljeto uz brancina i bevandu. Na žalost u Hrvatskoj to još nije moguće organizirati u praksi, ali bit će. Čim to bude tehnički moguće provesti, dijeljenjem će svatko moći trošiti u svom kućanstvu ili lokalu, energiju proizvedenu na vlastitoj elektrani na krovovima Malog mista. Tako si mogu osigurati stabilnu cijenu energije jer o njenoj visini odlučuju zajedno s ostalim članovima „Naše letrike“. Nema poskupljenja van kontrole.

Oko same elektrane ugovorili su lokalne dečke za projekt, montažu i čak za održavanje elektrane. Bolje da plate njima nego nekom „strancu“. Lokalni dečki lokalno troše zaradu, svima dobro”.

Ova izmišljena priča, koju nam je iznijela Sandra Vlašić, možda bi mogla biti i stvarna, ali za sada samo prema modelu solarnih elektrana za samoopskrbu, ali to je, kako smatraju u ZEZ-u, odličan početak za razvoj energetskih zajednica u Hrvatskoj.

Close up of solar panels on roof home. The panels have the same beautiful blue color as the sky. from the attic level you can view the street with trees on the ground.

/Shutterstock

Za pokazne projekte u praksi, energetska zajednica ZEZ Sunce pokrenula je akciju "Krovove na sunce" i uputila poziv vlasnicima javnih i privatnih objekata s neiskorištenim krovovima za realizaciju novih projekata solarnih elektrana u vlasništvu građana.

ZEZ Sunce trenutno okuplja 127 građana i pravnih osoba oko proizvodnje obnovljive, lokalno proizvedene električne energije, na korist svojih članova, ali i lokalnih zajednica u kojima oni djeluju.

U ožujku 2024. otvorilo je svoj prvi poziv za članove s ciljem izgradnje solarne elektrane u vlasništvu građana na Gradskoj tržnici u Križevcima i u samo 10-ak dana od stotinjak građana prikupilo 140.000 eura.

Kako ističu u Zelenoj energetskoj zadruzi cilj ZEZ Sunca je omogućiti ovakve uključive projekte lokalne solarne energije u gradovima diljem Hrvatske. Takvi projekti, naglašavaju, donose višestruke koristi, između ostalih osnaživanje vlastite lokalne zajednice, doprinos energetskoj neovisnosti i mogućnost osiguranja vlastite solarne energije bez puno muke ili prihoda od zakupa krova.